Najstarija partizanka u Hrvatskoj, Nevenka Dujaković, umrla je u svojoj stotoj godini i u subotu, 23. septembra sahranjena je na požeškom groblju Sv. Ilije. Rođena je 1918. godine u bosanskom selu Sitneši u općini Srbac. Od 1942. godine surađivala je s partizanskim pokretom, 15. maja 1944. uključena je u sanitetsku partizansku jedinicu, a nakon rata radila je kao odgajateljica u domovima djece siročadi.

Od 1955. godine sa suprugom Manom živjela je u Požegi. Nakon odlaska u penziju, radila je u brojnim udruženjima, a za svoj rad je više puta odlikovana. Zadnje odlikovanje bila je Povelja Reda Stjepana Radića koju je dobila za osobite zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava.

- Uvijek sam voljela više, bila sam željna znanja, a nisu mi dali ići u školu pa sam sama učila pisati na prašini, čuvajući krave. U partizanima sam završila osnovnu školu i bolnički tečaj. Previjali smo borce i učili pod bukvom: koliko čovjek ima kostiju, kakvih ozljeda i prijeloma, kakvo krvarenje, kako se koje rane zovu. Prva rana koju sam vidjela bio je rasuti stomak. Bilo je gadno, ali to me nije pokolebalo. Voljela sam to i prekalila se kao čelik. Davali su mi da brinem o najtežim ranjenicima, previjala ih, prala, davala terapiju, pratila ih za vrijeme pokreta. Stalno sam bila uz njih, prebacivali smo ih slobodnu zonu pa onda u Italiju - zabilježile su svojevremeno ‘Novosti’ Nevenkina sjećanja.

Od Nevenke Dujaković, pored porodice, rodbine, brojnih društveno-političkih radnika, delegacije SDSS-a i prijatelja, pjesmom su se oprostili članovi Gradskog zbora Lipik i Zbora Češke besede iz Prekopakre, dok je županijski SDP poslao poruku saučešća.

- Poznavao sam Nevenku Dujaković. Bila je osoba velike dobrote - rekao nam je zamjenik gradonačelnika Pakraca i predsjednik županijskog SDSS-a Nikola Ivanović.