Antifašist i publicist Miodrag Bjelić preminuo je u 97. godini, u četvrtak, 31. kolovoza u Zagrebu. Rođen je 31. listopada 1920. godine u selu Čečavcu nedaleko od Požege. Imao je istaknutu ulogu u organiziranju i širenju antifašističkog pokreta u požeškom kraju 1941. godine. Bio je na zapovjednim dužnostima u Psunjskom partizanskom odredu, a od kraja 1943. do ljeta 1944. godine bio je komandant Požeškog narodno-oslobodilačkog partizanskog odreda. Kasnije je preuzeo dužnost načelnika štaba i zamjenika komandanta brigade. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. godine te niza drugih visokih domaćih i stranih odlikovanja. U dva navrata je teško ranjen.

Bio je komandant operacije u kojoj su njegovi vojnici uništili grupu četnika u blizini Okučana 1943. godine. Riječ je o bosanskim četnicima koji su došli u Slavoniju s namjerom da mobiliziraju srpsko stanovništvo u svoje redove. Ovim porazom u potpunosti je prestalo vojno djelovanje četnika u Slavoniji, a srpsko stanovništvo je i dalje, zajedno s Hrvatima antifašističke orijentacije te pripadnicima drugih narodnosti, sudjelovalo u djelovanju antifašističkoga pokreta.

Poslije rata završio je vojnu akademiju u SSSR-u. Nakon povrataka u domovinu završio je pet razreda gimnazije i Višu vojnu akademiju. Bio je komandant tenkovske oficirske škole, oklopne brigade i načelnik odjela oklopnih jedinica Jugoslavenske narodne armije. Pet godina bio je komandant oklopne brigade pri Vrhovnoj komandi koja je nešto kasnije prerasla u Gradijsku brigadu. Umirovljen je 1965. godine u činu pukovnika.

Nakon umirovljenja napisao je i objavio tri knjige tematski vezane uz Drugi svjetski rat: ‘Požeški narodnooslobodilački partizanski odred’ (1981), ‘Sabirni ustaški logor u Slavonskoj Požegi’ (2008) te knjigu ‘Na kućnom pragu’ (2011). Objavio je niz stručnih i novinskih članaka te književnih tekstova. Mnoge svoje pisane radove obogatio je slikovnim prilozima koje je sam izradio.

Istaknuo se i u izradi žičanih glazbenih instrumenata, a ponajviše violina. Do kraja života izučavao je literaturu o violinama, gitarama i drugim žičanim instrumentima, a desetljećima se bavio i fotografiranjem. Bio je jedan od osnivača i potpredsjednik Matice hrvatske u Slavonskoj Požegi 1961. godine. Kao vijećnik u Skupštini općine Slavonska Požega zagovarao je demokratizaciju društva. Posljednji dio života proveo je u Zagrebu. Bio je oženjen učiteljicom Anom Galić, kćerkom Karla Galića, istaknutog člana HSS-a i suradnika hrvatskog vođe Stjepana Radića. Otac je dvojice sinova i djed troje unučadi.