Novosti

Kronika

In memoriam Mila Esterajher: Partizanska bolničarka i komunistkinja

Na strani antifašizma, Belomanastirka Mila Esterajher ostala je do kraja života i najpoznijih godina

Qovrn4xk8phucsg1v3f7audxsg7

Mila Astrajher (1924 – 2019)

U četvrtak, 24. januara, u 95. godini i nakon kratke bolesti, preminula je Mila Esterajher iz Belog Manastira, najstarija članica belomanastirske Udruge antifašističkih boraca i antifašista (UABA). Od 34 člana te udruge, samo su Mila Esterajher i Milan Repac (rođen 1927) bili učesnici Narodnooslobodilačkog rata, dok su ostali članovi potomci boraca NOR-a i simpatizeri antifašizma.

Mila Esterajher (djevojački Anđelić) rođena je 15. avgusta 1924. godine u Mohaču, u radničkoj porodici, koja se u jesen 1930. godine morala zbog optacije iseliti iz Mađarske. Porodica se skrasila u Belom Manastiru, gdje je Mila završila osnovnu školu. I pored teških materijalnih prilika, roditelji su je upisali u građansku školu u Osijeku, koju je uspješno završila i odmah se zaposlila u advokatskoj kancelariji. Ali ne zadugo. Čim je 1941. došla okupacija i okupator preuzeo vlast, dobila je otkaz.

U jesen 1944. godine bombardovan je Beli Manastir i tom prilikom njezin otac teško je ranjen pa je ubrzo i podlegao ranama, a godinu dana kasnije umrla joj je i majka. Uz brigu za braću i sestre, bila je aktivna učesnica Narodnooslobodilačkog pokreta. U novembru 1944. dobrovoljno se priključila partizanskoj bolnici u Baranji. Zbog potrebe službe kasnije je prekomandovana u Tvornicu šećera Beli Manastir, gdje je i demobilisana 15. maja 1945. godine. U međuvremenu, upoznala je svog kasnijeg bračnog druga Vladislava Esterajhera. U braku su dobili dvije kćerke: Gordanu 1950. i Snježanu 1959. godine.

Iz Tvornice šećera prešla je raditi u Službu društvenog knjigovodstva (SDK), u kojoj je dočekala umirovljenje. Cijeli život bila je društveno-politički aktivna. Član Saveza komunista Jugoslavije postala je u junu 1945. Bila je članica Mjesnog odbora SUBNOR-a Beli Manastir, Konferencije za društvenu aktivnost žena, Odbora SUBNOR-a Zajednice općina Osijek (1986-1990), kao i na nizu drugih funkcija. Za svoj predani rad primila je više priznanja i odlikovanja, među njima Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.

I u poznim godinama, skoro do kraja života, učestvovala je u obilježavanju važnih godišnjica iz Narodnooslobodilačke borbe u Belom Manastiru i Batini. Sahranjena je 26. januara u porodičnu grobnicu na belomanastirskom Partizanskom groblju.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više