Četrnaestog februara u Dalju je u 75. godini preminula pjesnikinja i prozaistkinja Gordana Pavić. Sahranjena je dan kasnije na pravoslavnom groblju u Dalju. Rođena je u istom mjestu 26. avgusta 1948. Od rođenja je bila slijepa. Zahvaljujući upornosti svoje majke, završila je Školu za decu oštećenog vida "Veljko Ramadanović" u Zemunu, gdje je naučila Brajevo pismo, što joj je pomoglo da nađe posao i razvije druge sposobnosti. Od 1968. do 1991. živjela je u Osijeku i radila u osječkom "Vodovodu". Razvila je impresivnu memoriju i znala napamet preko tri hiljade telefonskih brojeva. Nedostatak vida nadoknadila unutrašnjim porivom da piše poeziju i prozu.
Bila je društveno veoma aktivna. Učestvovala je u pjesničkim susretima u Zapadnom Sremu, Slavoniji i Baranji, bila je članica udruženja penzionera i osoba oštećenog vida i daljskog pododbora SKD-a "Prosvjeta" te počasna članica Udruženja žena Dalj. Bila je saradnica novosadskog PAN radija, Radio Borova, vukovarskog Radio Dunava i riječkog dječjeg časopisa Bijela pčela te nekoliko zvučnih glasila za slijepe i slabovidne osobe: časopisa "Zvučna revija" Saveza slijepih Crne Gore, zvučnog časopisa "Odjek" Saveza slepih Vojvodine i zvučnog časopisa "Naša riznica" Saveza slepih Beograda. Triput je dobila književnu nagradu "Jovan Nikolić", koju joj je za poeziju dodijelila Gradska konferencija Saveza slepih Beograda – 1990., 1992. i 1994. godine.
Od 1989. do 2020. godine objavila je 13 knjiga. Posljednje druženje s publikom imala je 22. decembra prošle godine u daljskom Domu kulture, na novoj manifestaciji pod nazivom "Prelo – Zlatne ruke vredno rade", koju je upravo ona osmislila i organizovala.
- Najsvetlije tačke mog života su moja sestra Jadranka, roditelji, učitelji, prijatelji, komšije, drugovi po peru, volonteri koji mi pružaju pomoć. Da nije tih svetlih tačaka, ja bih sigurno živela u večitom mraku, ali mi one osvetljavaju puteve kojima koračam sigurno. Osobe poput mene ne bi smele da se zatvaraju u sebe, moraju da traže pomoć porodice, prijatelja, kolega na poslu, moraju se boriti. I zato ja, bez obzira na svoj hendikep, živim kao sav normalan svet – izjavila je Gordana Pavić novinarki Dragani Bošnjak koncem 2020. godine.
