‘Sva dešavanja u RS u posljednjih nekoliko dana ukazuju na pokušaj zataškavanja krupnog kriminala koji je vlast počinila. Toliko je ogrezla u kriminal da je spremna da žrtvuje narod i uvuče ga u rat da bi pobjegla od odgovornosti. Žao mi je što režim u RS ne interesuju građani, nego se bave isključivo sobom i kako bi zaštitili oteto i opljačkano od naroda.’ Da su tri prethodne rečenice izgovorene u Sarajevu, da ih je kazao predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović ili čelnik Demokratske fronte Željko Komšić, njihova bi zvučnost, značaj i utjecaj imali onoliko efekta koliko, da parafraziramo Abdulaha Sidrana, na vodostaj i čistoću rijeke Neretve ima, evo neka bude Dodikovo, pišanje u tu rijeku. No citirano je izgovoreno u Istočnom Sarajevu, na konferenciji za novinare Aleksandre Pandurević, članice Predsjedništva Srpske demokratske stranke, centralne partije Saveza za promjene – koalicije koja na nivou BiH sudjeluje u podjeli vlasti, dok joj za preuzimanje većine u Narodnoj skupštini Republike Srpske treba manje glasova nego što HRID ima članova.
Svaka je priča, i tako godinama, o ugroženosti RS-a, potrebi njegove obrane i nekakvoj bošnjačkoj spremnosti da na silu ruši i institucije i vlast u tom entitetu dovodila do opće mobilizacije među političkom elitom u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Dugo je, jako dugo, bilo zapravo svejedno tko je tu akumulirao više moći, jer su svi bitni bili jednako spremni da, kako bi rekla Aleksandra Pandurević, žrtvuju narod i uvuku ga u rat. Normalno nametnuti, a pravedni, Srbima nepotreban onoliko koliko im je komad teritorija u Bosni i Hercegovini neophodan.
Predsjednik RS-a skuplja nekretnine, automobile, kredite banaka koje će kasnije propasti… U isto vrijeme, Vlada RS-a traži da svi građani sa primanjima većim od 500 konvertibilnih maraka (oko dvije tisuće kuna) izdvajaju 0,4 posto mjesečnih prihoda za Fond solidarnosti
No kada je, nije davno bilo, prije samo nekoliko dana, predsjednik Srpske Milorad Dodik kroz usta svog prvog policajca Dragana Lukača rekao kako će se MUP RS-a od državnih policijskih snaga braniti i puškama, shvaćen je onoliko ozbiljno koliko bi značajno bilo da su Izetbegović ili Komšić poručili da je vlast RS-a ‘ogrezla u kriminal toliko da je spremna da žrtvuje narod i uvuče ga u rat da bi pobjegla od odgovornosti’, te da im je žao ‘što režim u RS ne interesuju građani, nego se bave isključivo sobom kako bi zaštitili oteto i opljačkano od naroda’.
Strah ima ograničenu upotrebnu vrijednost, a patriotizam rok trajanja – ne, istina, kratak kao kod jogurta, ali ima. Shvata to, na primjerima uči, donedavno neprikosnoveni vladar, direktor Republike Srpske, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata i bivši prvak Jugoslavije u oranju, Milorad Dodik. Mjesecima je najavljivao referendum o Sudu i Tužiteljstvu BiH u Republici Srpskoj. Ponavljao datum – kraj studenoga – i već imao pitanje, toliko sugestivno da je komotno mogao na glasački listić odmah otisnuti i odgovor kakav mu treba. U najkraćem, pokušao je ukinuti te institucije ili barem njihove odluke obvezujućim učiniti izvan RS-a. Kao što vidimo, referendum nismo vidjeli: stalna ali blaga podrška ruske diplomacije u BiH, nikakva iz Beograda i, uz još svašta nešto, upiti člana Predsjedništva iz RS-a Mladena Ivanića o tome što će, ali točno, biti kada se prebroje glasovi, umirili su netaktičnog Dodika.
Nije se takoreći ni oporavio, a Ustavni sud BiH je donio odluku prema kojoj Dan Republike Srpske i krsna slava tog entiteta – deveti siječanj i Sveti Stefan – nisu u skladu sa državnim Ustavom. E, tada se zbilja činilo da je Milorad Dodik pravno reanimiran aktom koji, uzgred, uopće ne mora provoditi, ali zato njime može mahati pred kamerama dok mu ruka ne otpadne i pritom se pozivati na jednako nezadovoljnu oporbu, također kritičnu spram pomenute odluke. Tek je jedan glas bio protiv: ne u Ustavnom sudu i entitetskom parlamentu, već među onima što su presudu i posljedice tumačili.
‘Vlasti Republike Srpske već dugo vremena nemaju odgovor na probleme koji svakodnevno muče prosječnog stanovnika ovog entiteta. Para je sve manje, penzije se prolongiraju, međunarodna izolacija je sve veća, kao i nezaposlenost. Školstvo i zdravstvo životare, harizma Dodika polako blijedi. Narod je sve nezadovoljniji, a opozicija sve organizovanija. Ne mogavši da odgovori na te izazove, vlasti u Republici Srpskoj su polarizovale društvo pričom o patriotama i izdajnicima, dok čekamo referendum. Naravno, vlasti sebe prikazuju kao patriote, dok se opozicija nastoji prikazati kao izdajnici… Ako SNSD nastavi sa potenciranjem priče o patriotama i izdajnicima, ona će se u narodu još manje primati nego ranije, ali šta SNSD može da ponudi novo, što već nije ponudio? Malo toga’, kazao je banjalučki analitičar i sociolog Srđan Puhalo.
Nisu ni pozivi na oružje kao što su nekada bili. Istina, ni povod za njih nije kakav, ali to svakako u društvu u kojem je vanredno stanje zapravo redovno ne znači ništa. Naime, prema nalogu Tužiteljstva BiH, pripadnici SIPA-e su u Bosanskom Novom, u akciji privođenja osumnjičenih za ratne zločine, pretresli i tamošnju zgradu policije: nije dakle pala mrtva glava, ma nije ni pepeljara sa stola u kantini, niti se dogodilo nešto više od atraktivne akcije za televizijske kamere – atraktivne najviše zbog izgleda pripadnika ove, Državne agencije za istrage i zaštitu, one koja bi jednoga dana mogla uhapsiti i Milorada Dodika.
Predsjednik RS-a od 2006. ne skuplja, naime, samo političku moć, već i nekretnine, automobile, ogromne kredite banaka koje će kasnije propasti… U isto vrijeme, Vlada RS-a traži da svi građani tog entiteta sa primanjima većim od 500 konvertibilnih maraka (oko dvije tisuće kuna) izdvajaju 0,4 posto mjesečnih prihoda za Fond solidarnosti iz kojeg će se sredstva koristiti u slučaju elementarnih nepogoda. Nije, međutim, problem samo to što Vlada traži da građani financiraju ono zbog čega ona, uz ostalo, služi – da, ako već ne može spriječiti nepogode, sanira njihove posljedice – već i u tome, ma prvo u tome što samo 27.000 umirovljenika prima veće mirovine od 500 maraka, dok preko pola uposlenih u RS-u ima manju plaću od tog iznosa!
U igri malih brojki je tajna serije Dodikovih neuspjeha u prodaji srpstva. Građani RS-a, naime, imaju pametnijeg posla: moraju nekako preživjeti bijedu, a sve je jasnije da se ne bi bunili ukoliko jednog od njenih uzročnika vide u lisicama. I radije bi tome aplaudirali nego se opet uhvatili oružja. Ma i olovke za referendum u trajnoj najavi.
