Istovremeno dok je predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa kretao na put ka Beogradu iz glavnog grada Srbije u Bruxelles je odaslana poruka. "Niste nadležni." Nisu je poslali vladajuća parlamentarna većina i opozicija, već plenum pobunjenih studenata beogradskog Filozofskog fakulteta. Upućeniji u odnose među pobunjenim studentima tvrde da im povod za distanciranje od Europske unije nije bila Costina odluka da posjeti Beograd unatoč zahtjevima dijela europarlamentaraca da zaobiđe Srbiju nakon Vučićeva sudjelovanja na moskovskom obilježavanja 80. godišnjice pobjede u Drugom svjetskom ratu.
Ograđivanje od Europske unije isprovocirali su njihovi studentske kolege koji su trčeći do Bruxellesa nastojali pridobiti podršku EU-a za smjenu vlasti Vučićevih naprednjaka, a pogotovo poruke kojima su ih dočekali pojedini hrvatski i slovenski europarlamentarci koji su se na račun srpskih studenata grebali za podršku svojih birača.
U saopćenju studentskog plenuma Filozofskog fakulteta indirektno se to i navodi. Nakon što su napisali da su "zabrinuti zbog sve učestalijih pokušaja da se EU nametne kao posrednik u rešavanju političke krize u Srbiji", studenti su nastavili: "Primećujemo da se već duže vreme u javnosti veštački stvara narativ da studenti imaju očekivanja od Evropske unije. Od prvih dana blokade smo isticali da Aleksandar Vučić kao predsednik Republike sa Ustavom veoma ograničenim nadležnostima nije adresa kojoj se obraćamo i od koje zahtevamo ispunjenje naših zahteva. Evropsku uniju i njene zvaničnike posmatramo na potpuno isti način.
Naš pokret nije i ne može biti sveden na proevropski jer u sebi obuhvata ljude različitih ideologija i stavova. Ono što nas sve objedinjuje, što nam daje snagu, i podršku naroda, jeste ideja da institucije svoje zemlje možemo i moramo sami naterati da rade svoj posao u skladu sa Ustavom, zakonima i u najboljem interesu građana. Ne smemo zaboraviti da za trenutnu političku krizu u Srbiji, zbog svoje decenijske podrške režimu, veliki deo krivice snosi upravo Evropska unija. Imajući to u vidu svaki pokušaj povezivanja studenata sa Evropskom unijom za posledicu ima isključivo stvaranje razdora i slabljenje našeg pokreta, a za posledično jačanje pozicije autokratskog režima Aleksandra Vučića."
Antonio Costa, ali i drugi dužnosnici Europske unije, barem zasad nisu reagirali na poruku pobunjenih studenata s Filozofskog fakulteta, iako su sve brojniji oni među njima koji su pobunjene srpske studente prigrlili kao saveznike u provođenju reformi koje se sve ultimativnije traže od Srbije u njezinim pristupnim pregovorima o članstvu u Uniji. Nakon što većina članica EU-a već godinama unatrag ne krije da su umorne od proširenja, sada je i u Srbiji sve više umornih od eurointegracijskog procesa.
Za razliku od Hrvatske i Slovenije u kojima je članstvo u EU-u bilo točka okupljanja većine vladajućih i opozicijskih političkih stranaka, a onda i građana, u Srbiji je Unija godinama unatrag jedan od krupnijih kamena spoticanja i sukoba među političkim strankama, što se onda prelijeva i na birače i sve građane. Sada su se u to vrzino kolo uhvatili i pobunjeni studenti.
Otkad su tadašnji predsjednik Boris Tadić i Koštuničina vlada promovirali vojnu neutralnosti i četiri stupa srpske vanjske politike (EU, SAD, Rusija i Kina), a potom istu priču nastavili pričati Vučić-Nikolićevi naprednjaci nakon što su preuzeli vlast, članstvo u Europskoj uniji jeste upisano u prioritet srpske politike, ali ne po cijenu odricanja od suradnje s preostala tri strateška partnera, pa i onda kad se to iz Bruxellesa izričito traži od Beograda.
Nakon što su pobunjeni studenti uz masovnu podršku građana odlučili svoje šestomjesečne blokade fakulteta i ulične prosvjede zapapriti traženjem momentalnog raspisivanja izvanrednih parlamentarnih izbora, malo tko će od onih koji su u Srbiji već počeli zauzimati startne pozicije u predizbornoj utrci proglasiti članstvo u EU-u kao cilj zbog kojeg su spremni odustati od dosadašnje službene vanjske politike.
Politička kriza koju je izazvala studentska pobuna lomi se dvije godine prije kraja mandata predsjednika Vučića i aktualnog saziva parlamenta, a i najveći eurooptimisti Srbiji nude članstvo u EU-u u najboljem slučaju na kraju ovog ili početkom sljedećeg desetljeća, a i to pod uvjetom da uz provođenje nužnih reformi na koje se obvezala završi i pregovore o normalizaciji odnosa s Prištinom, što većina članica Unije tumači kao priznanje Kosova.
Oni koji se uhvate za europskog goluba na grani vjerojatno mogu računati na glasove jednog dijela birača, ali teško da mogu očekivati i da će na izborima pobijediti i preuzeti vlast jer i među onima koji žude za smjenom Vučićevog režima previše je onih kojima ne pada na pamet da sav svoj politički kapital stave na kartu EU-a, odričući se svih ostalih stvarnih ili umišljenih srpskih nacionalnih interesa.
I dok su u Europskom parlamentu, među pojedinim državama članicama Unije, a sve češće i pojedinim dužnosnicima Europske komisije, sve glasniji oni koji traže da se u pristupnim pregovorima sa Srbijom odustane od dosadašnje politike malih koraka kojom se Srbiju već desetak godina gurkalo prema članstvu i umjesto toga od nje ultimativno zatraži da smjesta dokaže da osim EU-a nema druge crkve u koje se ide moliti, predsjednik Europskog vijeća u Beogradu je iskazao više razumijevanja za poziciju Srbije. I Costa je udijelio packe Vučiću zbog odlaska u Moskvu dok Putinova Rusija ratuje u Ukrajini, ali je vodu ipak tjerao na mlin provođenja reformi kao uvjeta za napredovanje Srbije u pristupnim pregovorima.
Costina prva poruka u Beogradu ipak je bila da "Evropska unija ostaje snažno posvećena pristupanju Srbije kao stabilne i prosperitetne zemlje koja je, uz nasleđe prošlosti, odlučila da ima evropsku budućnost. I drago mi je bilo da čujem da su evropske integracije i dalje prvi prioritet za vas i za novu vladu. I ono što je važno sada jeste da se to brzo pretoči u konkretne akcije i u ubrzanje reformi. Pristupanje, kao što znate, je proces koji se zasniva na zaslugama i ono što treba da se uradi kao naredni korak za otvaranje pomenutog klastera je vrlo jasno. I to je ono o čemu smo se već ranije dogovorili, to je sloboda medija, suzbijanje korupcije i unapređenje izbornog zakona".
Za razliku od povjerenice EK-a za proširenje Marte Kos, koja je i prije Vučićeva posjeta Moskvi najavila da će joj "kao evropskoj komesarki za proširenje biti vrlo teško da govori u korist Srbije ako ode u prestonicu Rusije", Costa nije bio tako tvrd. Obraćajući se Vučiću na konferenciji za novinare, Costa je ponovio da je "puna usklađenost sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije i rezolucijama o bilateralnim pitanjima takođe važan element za pristupanje".
A onda zaključio: "Dijalog između Beograda i Prištine je takođe krucijalan. I naravno ne možemo ignorisati i zanemariti, kao što znate, da ključni element naše zajedničke spoljne i bezbednosne politike jeste jasno osuđivanje ruske brutalne invazije na Ukrajinu i podrška Ukrajini da postigne trajan i pravedan mir. Dragi Aleksandre, proširenje se zasniva na izgradnji poverenja. Znam da mnogi ljudi, ne samo u Srbiji, već i u regionu, su izgubili veru u ovaj proces, ali došao sam danas ovde da vas uverim u svoju ličnu angažovanost i u punu posvećenost Evropske unije da postigne rezultate u proširenju. I verujem da je budućnost Srbije u Evropskoj uniji. Lopta je sada u vašem delu terena i molim vas, ne gubite vreme."
Costa nije, poput sve glasnijih i brojnijih europarlamentaraca i pojedinih dužnosnika Europske komisije, zalupio europska vrata pred nosom aktualne Vučićeve vlasti. I njoj je, kao i svima drugima u Srbiji, ponudio da korak po korak nastavi koračati prema članstvu u Europskoj uniji. Aktualno briselsko tjeranje Srbije da preko koljena prelomi svoju vanjsku politiku i unutarnju političku krizu Vučićevu vlast nije pokolebalo, jer bi u trenutku kad je suočena s pokušajem rušenja na valu studentske pobune vjerojatno izgubila podršku većeg dijela svojeg biračkog tijela.
Briselske goniče teško da je iznenadilo ignoriranje Vučićeve vlasti njihovih ultimativnih zahtjeva, ali vjerojatno nisu očekivali da će im dio pobunjenih studenata poručiti da "nisu nadležni" i da od njih ništa ne očekuju i ne traže zato što "borbu za ispunjenje naših zahteva vidimo kao stvar studenata i građana Republike Srbije koja se mora razrešiti unutar ustavnih i zakonskih procedura, vraćanjem uzurpiranog suvereniteta u ruke naroda. Ostajemo čvrsto i dosledno posvećeni borbi za poštovanje Ustava Republike Srbije i ispunjenje studentskih zahteva. Jedini saveznik nam je bio i ostao narod Srbije".
