Pravomoćnom presudom utvrđeno je da je vašim brisanjem s međunarodne liste Udruge hrvatskih rukometnih sudaca, dok ste bili u sedmom mjesecu trudnoće, ostvarena diskriminacija na temelju spola, trudnoće i materinstva.
Jako sam sretna što su sud u Rijeci, kao i sud u Zagrebu prije toga, pa čak i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova još 2015. utvrdili diskriminaciju u mom slučaju. Potvrda je to da pravni sustav funkcionira te da članci iz Ustava i zakona koji se tiču diskriminacije nisu samo prazno slovo na papiru, već važan temelj za donošenje ovakvih presuda. Sada to još treba zaživjeti u praksi, treba svima biti jasno da izravna diskriminacija ne može biti opcija.
Koliko je teška bila sudska borba?
Sudski procesi traju dugo i to je nešto na što sam se pripremila. Morala sam sebi priznati da mi ovaj sudski proces neće spasiti karijeru i sve što sam gradila cijelo desetljeće. Presuda neće vratiti godine treninga, utakmica, turnira, testova, putovanja, odricanja, discipline i upornog rada. No smatrala sam da je važno da slučaj bude zabilježen u sudskoj praksi jer sam željela pomoći svim budućim majkama u sličnoj situaciji. Ono što je bilo pozitivno u cijelom tom periodu jest što nisam imala niti očekivanja niti pritisak bilo koje vrste. Svoju karijeru rukometne sutkinje sam igrom slučaja i s velikim zadovoljstvom nastavila u Sloveniji, a također sam nastavila i školovanje te sam završila doktorski studij na Prehrambeno tehnološkom fakultetu i napredovala u poslovnoj karijeri.
Izgleda da je u Hrvatskoj normalno diskriminirati buduću majku?
Naravno da to nije normalno, ali ljudi ponekad stvari rade iz neznanja. Za tužbu sam se odlučila kada sam došla do spoznaje da oni zapravo ne znaju što su učinili. Ako moji donedavni kolege, koji su iz moje generacije, nisu znali što čine, pitala sam se pa koliko još njih ne zna da žena za vrijeme trudnoće mora biti zaštićena i sigurna, da se ne smije mijenjati njezina pozicija i da nakon rodiljinog dopusta ima pravo vratiti se na isti posao. Smatram da svaka žena treba imati priliku odlučiti za sebe kada će postati majka i da je okolina i društvo moraju u tome podržati, ne samo za vrijeme trudnoće već i nakon povratka na posao. Ipak se tu radi o donošenju novog života na svijet, što je magičan period u životu svake majke i prioritet u svakom smislu.
Koliko će presuda biti pravno uporište drugim ženama u sličnim situacijama?
Ovaj slučaj se vodio kao radni spor, dakle primjenjiv je i na druga zanimanja i područja, a prvi je meni poznat slučaj direktne diskriminacije u sportu. Nadam se da će pomoći da se podigne svijest i ohrabri žene koje se žele nastaviti baviti sportom na istoj razini kao i prije trudnoće, da to mogu napraviti bez straha da će im netko oduzeti njihov višegodišnji trud i rad za vrijeme dok su trudne ili na porodiljnom dopustu. Buduće majke trebaju biti svjesne da imaju pravno uporište nastaviti na istoj poziciji na kojoj su bile i prije trudnoće te da im barem to pravo nitko ne može osporiti.
