Početkom ljeta 1922. splitski Hajduk je osnovao Sekciju za ženske sportove, a prvi sport namijenjen isključivo ženama bila je hazena. U sekciju su se među prvima uključile učenice Realne gimnazije i Trgovačke akademije, koje su hazenu prihvatile kao novi vid tjelovježbe i zabave. Pod vodstvom trenera Bogumira Doležala prionule su učenju novog sporta. Prvu utakmicu pred građanstvom odigrale su 8. oktobra 1922., nastupile su prije nogometne utakmice između dviju generacija Hajdukovih nogometaša.
Kako je zabilježeno u monografiji "Heroine splitskog sporta: Ženska strana medalje" (Vetus Itinera, 2013.), san hazenašica Hajduka bio je odmjeriti snage s nekom drugom ekipom iz Zagreba ili Sarajeva, ali takva investicija za hazenašku sekciju klubu nije bila prioritet. Premijerni nastup u Splitu bio je stoga dvoboj dva postava domaće ekipe – Modrih i Bijelih. Za Bijele su nastupile: Dražica Antunović, Emica David, Ankica Duboković, Marija Kargotić, Ada Lelas, Velinka Ožanić, Maca Palavršić, Nela Šantić. Za Modre: Draga Aljinović, Mileva Vidović, Rina Bakotić, Vanda Bakotić, Nada Bonetti, Milka Kosta i Henrika-Rikica Perišić. Modre su pobijedile Bijele 2:1.
U glasilu Jadranski sport o utakmici se izvještavalo: "Prvi nastup igračica hazene probudio je u gradu opću radoznalost, pa se očitovalo i u vrlo brojnom, upravo velikom broju gledalaca, koji se u nedjelju poslijepodne našao na igralištu. Igru je u gradu rijetko tko poznavao, osim onih nekoliko stalnih kibica na igralištu, ali sa svim tim prvi nastup osvojio je odmah simpatije svih gledalaca, koji su glasnim i bučnim odobravanjem izražavali svoje mišljenje pri raznim fazama razvitka igre. (...) Opažalo se dobro držanje mjesta, prilično pokrivanje igrača i slabo pucanje. S druge pak strane opažala se volja i inteligencija mladih igračica koje su došle do toga, da igraju igru koju nisu nikada vidjele, koju su naučile po samim suhim pravilima."
Hajdučka hazena bila je "sportski pupoljak" koji se suočavao s brojnim problemima, i iako su tijekom naredne dvije godine hazenašice odigrale brojne utakmice i stalno trenirale, raslo je ogorčenje prema upravi Hajduka za koju im se činilo da obezvrjeđuje njihov predani rad. Do kraja 1923. trener Doležal preuzeo je druge poslovne obveze i prestao trenirati hazenašice. Neko mu se vrijeme tražila zamjena, a ulogu je na kraju preuzeo Hajdukov igrač Božo Nedoklan. Za vrijeme trenerske krize neke su igračice odustale od hazene, a dolaskom Nedoklana neke nove su se priključile klubu. Krajem marta 1924. na sjednici skupštine Hajduka hazenašica Maca Palavršić ušla je kao prva žena u sastav uprave kluba, što je diglo moral i dalo vjetra u krila članica ženske sportske sekcije.
Te su godine konačno dobile priliku ugostiti jednu poznatu hazenašku ekipu, članice židovskog kluba Bar Kohba iz Sarajeva. Tijekom 1925. u Split je stigao jedan od najboljih ondašnjih hazenaških klubova, zagrebački HAŠK. Povodom obilježavanja 15. godišnjice Hajduka, u ljeto 1926. u Split su u goste došle i hazenašice TDK Atene iz Ljubljane. U septembru 1926. hazenašice Hajduka su se pridružile nogometašima na gostovanju u Ljubljani i ondje odigrale dvije utakmice. Izgubile su u obje.
Po povratku s putovanja dogodio se neočekivani potez matičnog kluba. Kad su došle na trening, dočekale su ih zaključane svlačionice. Hajduk je svojim hazenašicama doslovno zatvorio vrata. Tim je potezom prekinuto djelovanje hazenaške sekcije kluba, a kroz nekoliko narednih godina hazena se u potpunosti prestala igrati u Splitu.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
