Četvrtom Povorkom ponosa u Sarajevu napravljen je popriličan pomak u odnosu na prethodne – prvi put okolne ulice nisu bile blokirane za građane koji su mogli sjediti u lokalnim bircevima, posjećivati lokalne tržne centre i gledati šetnju, čija je ruta ovoga puta bila od Historijskog muzeja do Narodnog pozorišta.

Postojao je određeni strah da bi povorka mogla biti napadnuta jer su i ovoga puta iz SDA Kantona Sarajevo negodovali zbog izdvajanja novca za Povorku u kojoj "manjina teroriše većinu", o čemu je govorio i Mirza Halilčević, član Organizacionog odbora Povorke ponosa, rekavši da je dodatni novac, kao i prethodnih godina, morao biti izdvajan i za metalne barikade. Ipak, mjere sigurnosti bile su slabije nego prijašnjih godina.

- I dalje smo jedini protest u BiH kom se nameću dodatne mjere osiguranja, što znači da moramo platiti sve ove ograde, odnosno mora Kanton, jer smo insistirali na tome. Mi ne pristajemo da plaćamo za sigurnost. To je neprihvatljivo. Neprihvatljivo je da institucije čiji je to posao to ne osiguravaju - rekao je Halilčević.

Pripreme za Povorku pratilo je još jedno odbijanje gradonačelnice Sarajeva, Benjamine Karić, da vijećnicu ukrasi duginim bojama u znak podrške LGBT osobama. Konkretnije, riječ je o šutnji na molbu organizatora. Oglasila se, međutim, dan poslije prijedlogom da se obustave projekcije na zgradi koja je, kako kaže, "simbol duhovne vitalnosti i otpora", uz poneki izuzetak.

"U posljednje vrijeme potpuno je zanemarena njena vrijednost i pretvorena je u zid za oglašavanje sadržaja od komercijalnih do političkih", navela je, a kao izuzetke je pobrojala: Dan opsade Grada Sarajeva, Dan Grada Sarajeva, Dan sjećanja na ubijenu djecu u opkoljenom Sarajevu, Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, Dan sjećanja na žrtve zločina protiv čovječnosti u Prijedoru i njegovoj okolini.

Da li je molba organizatora bila političke ili komercijalne prirode nije navela, iako će se odgovor možda naslutiti u onom "lično je političko" jer zahtijevati da javni prostor bude jednako dostupan svima je i političko pitanje, pogotovo ako je javni prostor za LGBT zajednicu ujedno opasan prostor.

- Omogućavanje prava za jedne ne znači manja prava za druge. LGBT osobe jako dobro znaju kako je to biti uskraćen za pravo na dostojanstven život, plašiti se za svoju sigurnost u javnom prostoru i nemati mogućnost za korištenje javnog prostora - istakao je Halilčević.

Podsjetio je i na napade na aktiviste u Banjaluci. Naveo je da je nakon toga još izraženija potreba za protestom, dizanjem glasa protiv političke hegemonije, za savezništvom i prijateljima.

- Znamo kako je biti targetiran i počišćen iz javnog prostora. Tako se započinju i ratovi. Ne dozvolimo da politike zastrašivanja prevladaju, zahtijevamo da napad bude karakterisan kao zločin iz mržnje i da napadači budu procesuirani, odnosno sankcionisani - naglasio je Halilčević.

Izrazio je i nadu da će BiH Povorka ponosa biti doživljena kao pružena ruka, da će "ovo biti primjer kako stvaramo prostor za dijalog, za zajednički rad sa svima koji su marginalizirani".

- Važno nam je da ovo bude prostor solidarnosti koji će ljudi doživjeti kao prostor za sve one kojima je potrebna podrška i sloboda - zaključio je izlaganje, koje je inače započeo objašnjavajući koliko te slobode zapravo nema:

- Kad se ja i moj partner razilazimo u javnom prostoru, mi imamo neku šifru jer se ne smijemo zagrliti. Mi se potapšamo po ramenu jer to je naša realnost, što je očekivano kad doživite Banjaluku i dobijete batine više puta.

Solidarnost je jedan od ključnih pojmova, a možda je najbolji primjer solidarnosti Srđan Gino Jevđević, lider benda Kultur Shock, koji je za ovu priliku došao iz Amerike da bi nastupio s mladim bendom Alteracio.

- Treba istrajati. Sretan sam da nisam bio na turneji kao prošle godine, ali bih bio sretniji da je više mainstreama - kazao nam je Gino.

Još jednom je pozvao javne ličnosti da podrže Povorku i da se na njoj pojave jer ako Povorka bude uobičajena, "borba do krajnje slobode građanskih prava bit će vrlo kratka".

- Mi već imamo javno mnijenje na svojoj strani. Moj apel nije upućen onim budalama koje misle da je biti gej zarazna bolest kao što je Covid, ali ne obraćam se ni mojoj raji. Obraćam se onoj šutljivoj većini koja bi da nam se pridruži, ali nešto ne smije. Hajmo, ba, čitav svoj život živimo za komšije, hajmo malo živit' za nas - apel je Jevđevića