Nakon trinaest života uz svjetlost petrolejske lampe, Borislavu i Milki Narančić iz Hrvatske Dubice nedavno je priključena struja, pa u ovoj maloj općini na Banovini više nema neosvijetljene povratničke kuće.
- Još 1983. moj otac je u našu kuću uveo struju, izvadio potrebne dokumente, platio sve što treba i život nam je bio sasvim dobar. Sve do ovog nesretnog rata. U Oluji smo pobjegli u Bosnu, tamo se nekako snašli i skučili sve misleći kako smo tamo privremeno, možda mjesec - dva. Naše izbjeglištvo, zbog spleta raznih okolnosti proteglo se punih dvanaest godina, pa smo se vratili tek 2007. Kuća je bila cijela i pod krovom, ali devastirana iznutra i bez struje. Odmah sam počeo ‘ganjati‘ tu struju, ali gdje god da sam zakucao, uvijek bi nekakav papir ili dokument nedostajao, pa se sve oteglo unedogled. Možda bi priključak bio obnovljen ranije, ali niti novaca nisam imao – objašnjava Borislav.
Zaredale su godine u mraku: za sumraka bi Milka i Borislav palili svijeće i perolejke i uz njihovu škrtu svjetlost živjeli svoj povratnički život, sve čekajući da se dogodi nekakvo čudo pa da njihovu oronulu kuhinju začađenih zidova, jedne večeri obasja svjetlost. Narančići žive od Milkine mirovine zarađene prije rata u Bosni i Hercegovini te tih skromnih 1.200 kuna razvlače natenane, sve da bi nekako preživjeli. Da je zdravlja bilo bi lakše, ali ovako oboje su boležljivi pa nisu u stanju obrađivati vrt, držati pokoje živinče te negdje zaraditi nekakvu crkavicu da lakše izdrže. Zbog svih nevolja Borislav se razbolio, dezorjentiran je, teško razgovara i pije hrpu lijekova. Milkino zdravlje nije nimalo bolje i malo je kućanskih poslova, pogotovo nekih težih, koje može obaviti kako treba.
Da osvjetljavanje posljednje povratničke kuće u općini Hrvatska Dubica nije samo velika stvar za Milku i Borislava, već i za sve one koji su se na bilo koji način uključili u akciju priključenja struje u njihov dom, pokazao je i posjet saborske zastupnice SDSS-a Dragane Jeckov sa suradnicama.
- Željela sam stisnuti ruku Borislavu i Milki, jer jedna je stvar ukazivati na probleme sa saborske govornice, a sasvim druga obilaziti teren i osobno se uvjeravati u neprilike povratnika o kojima progovaramo. Slučaj Borisa i Milke prilično je specifičan. Sami su obnovili kuću, a prema tadašnjim zakonima nisu imali pravo na besplatan priključak za električnu energiju. Sve je krenulo od inicijative zamjenika općinske načelnice Hrvatske Dubice Đorđa Tomića. U akciju su se ubrzo uključili mještani, poslije njih klub zastupnika SDSS-a, zatim Srpsko narodno vijeće. Prikupljeno je nešto više od 9.000 kuna, Na blagajni HEP-a uplaćen je potreban iznos i evo, u kući Narančićevih svijetle žarulje. Mnogo je ljudi, znanih i neznanih bilo uključeno u ovu akciju, pa ne mogu a da se ne prisjetim one čuvene družbe Mate Lovraka, koja je poput nas, ostvarila zajednički cilj – objašnjava Dragana Jeckov.
Koliko je važna deviza da se treba spustiti među ljude, pokazalo se i za ove posjete obitelji Narančić. Iz posjete koja je bila zamišljena kao čestitka zbog priključene struje i i znak pažnje, na vidjelo je izašlo još nekoliko problema. Zamjenik načelnice općine Đorđe Tomić, ‘provozao‘ je saborsku zastupnicu Jeckov po zapuštenim i loše održavanim putevima, što je zabilježeno i primljeno na znanje. Osim toga, još je jedan problem Narančićevih u razgovoru izašao na vidjelo. Naime Milka još nije riješila status hrvatskog državljanstva, već je još uvijek državljanka Bosne i Hercegovine, što joj stvara niz problema. Sve je to pomno zabilježila Tatjana Dragičević iz Službe za socijalna i humanitarna pitanja SNV-a.
- Milka Narančić ima privremeni a ne stalni boravak i obnavlja ga posljednjih nekoliko godina. Struju smo riješili, ali pred nama je novi zadatak, pomoći Milki da taj problem riješi. Nije logično da plaća boravišne pristojbe kad godinama živi u Hrvatskoj Dubici. Dok ne riješi pitanje državljanstva, preko pravnog odjela SNV-a pokušat ćemo sufinancirati njene boravišne pristojbe - kaže Tatjana Dragičević.
- Inicijativa je mogla krenuti zahvaljujući odličnoj suradnji i razumijevanju s općinskom načelnicom Ružicom Karagić. Znate, ako nema suradnje, povezanosti i korektnosti u radu između predstavnika srpske nacionalne manjine i predstavnika lokalne vlasti, teško bi bilo započeti ovu akciju – objašnjava donačelnik Tomić.
Kao i u svim ostalim slučajevima, stav HEP-a bio je jasan; priključak se mora platiti, popuštanja nikome nema. Što se tiče Centra za socijalnu skrb, oni rade po zakonu u kojem stoji da struja nije osnovna životna potreba.
Kad je shvatio da je riječ samo o novcu, a ne o socijalnom, zdravstvenom ili nekom drugom statusu, Tomić je poveo akciju prikupljanja novca po kućama mještana. Čim je novac sakupljen i uplaćen na račun HEP-a, Elektra Sisak obavila je potrebne radove i na kuću Borislava i Milke struja je priključena. Tomić napominje kako su povratnici u ovom kraju, odmah po povratku plaćali sami priključke čija cijena je bila znatno niža nego danas. Borislav i Milka vratili su se kad je cijena višestruko porasla, pa su ostali jedini bez struje. Do danas.
