Kako ocjenjujete posjet predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Pograničnoj policiji u Cetingradu i njen dojam da su ‘svi policijski službenici profesionalni u radu’?
Posjet je jedan u nizu pokušaja države da prikrije ili zamuti sliku o brojnom dokumentiranom nasilju koje policija prakticira kako bi spriječila zakonite ulaske ljudi u našu zemlju. Podsjećam da tražitelj azila koji ilegalno uđe u RH i zatraži azil, prema još uvijek važećem zakonodavstvu, nije učinio nikakav prekršaj niti je prekršio bilo koji zakon. Umjesto da svojim navodnim autoritetom stane u obranu poštivanja zakona RH, ona se pridružila prljavoj kampanji protiv izbjeglica i migranata. Ja do danas nisam upoznat s ‘brojnim pritužbama građana o povećanom broju migracija i kriminalnih radnji’, koje spominje predsjednica. Upravo suprotno, jako je dobro dokumentirano nasilje nad izbjeglicama, o čemu izvještavaju čak i organizacije UN-a. Srećom, ljudi izgleda ne nasjedaju na to zastrašivanje pa dalje pomažu drugima.
Kako komentirate službenu istinu da se migranti ‘međusobno sukobljavaju’, a ne da ih tuče policija?
Potpuno je jasno da je današnje vodstvo MUP-a i policije u potpunosti izgubilo kompas. Tu ponovno treba reći da u policiji ima sjajnih ljudi koji se protive ovakvom načinu rada. Granica se može čuvati i migracije se mogu kontrolirati i na način da se ne koristi fizičko nasilje. Ako sadašnje garniture u MUP-u i policiji ne znaju kako to raditi, neka prepuste to onima koji znaju. To što dobivaju pohvale iz dijela europskih zemalja za svoj rad ‘čuvanja granice’ je ustvari dodatno ponižavanje zemlje i policije jer su pristali pozicionirati našu zemlju i policiju kao onu koja će odrađivati prljavi posao.
Kakva je ovih dana situacija na granicama?
Situacija je ista kao i proteklih mjeseci. Ljudi i dalje dolaze, neki prolaze, neki ne. Zbog toga što im je politika zatvorila bilo koji mogući legalan put ulaska u EU, prisiljeni su za svoja kretanja koristiti ilegalne tokove koji su puni zdravstvenih rizika, nasilja, neizvjesnosti pa čak i gladi. Činjenica da su ljudi spremni radije pristati na to nego se vraćati onamo odakle su otišli stalno nam govori da moramo naći druga rješenja kako živjeti zajedno, umjesto širiti strahove i paniku koji nikome ne mogu donijeti dobro.
