Siniša Hajdaš Dončić, SDP-ov saborski zastupnik, zatražio je u ponedjeljak u Saboru da premijer Andrej Plenković precizira kad će biti parlamentarni izbori, nakon što je nedavno izjavio da se to neće dogoditi ni u prvom ni četvrtom kvartalu ove godine. Ostaje, dakle, razdoblje od travnja do rujna. "Sve vam je isto, 5. 7. ili 12. 7 ili 1. 6., sve vam je isto. Ne znam što ste se ušušurili, hoće li izbori biti mjesec dana prije ili kasnije... Ne znam što vam je sada to dramatično. Ako ste tako dobri da pobijedite, morate biti spremni bilo kad", odgovorio je Plenković, odnosno nije odgovorio. Naravno da nije "sve isto" kad je riječ o datumu parlamentarnih izbora i Plenković to jako dobro zna. Obje pobjede Plenkovićevog HDZ-a itekako imaju veze s datumima tih izbora. Uostalom, ako je "sve isto", zašto nije kazao datum?
Godine 2016. izbori su bili 11. rujna, Plenković je došao na čelo HDZ-a 17. srpnja, a vlada HDZ-a i Mosta, pod vodstvom Tihomira Oreškovića, pala je 16. lipnja. Zahvaljujući inzistiranju Mosta i razumijevanju tadašnje predsjednice Grabar Kitarović za Mostovo inzistiranje, parlament je raspušten tek mjesec dana poslije, 15. srpnja, pa je termin izbora mogao biti između 15. kolovoza i 15. rujna. Grabar Kitarović odlučila se za posljednju nedjelju koja joj je bila na raspolaganju, 11. rujna. Teoretski, izbori su se mogli održati i tjedan dana poslije Plenkovićevog ustoličenja na položaj predsjednika HDZ-a. Nema nikakve sumnje da je pomicanje izbora do krajnjeg ustavnog roka išlo u prilog HDZ-u, jer mu je trebalo vrijeme za konsolidaciju poslije kaosa izazvanog političkom nedoraslošću Tomislava Karamarka.
Godine 2020. parlament je raspušten 18. svibnja, a građani su izišli na birališta 5. srpnja. Plenković je požurio s izborima, koji su se mogli održati najmanje dva a najviše četiri mjeseca poslije, jer je u svibnju jenjavao prvi val Kovida-19, val u kojem je Hrvatska bila prošla relativno dobro zahvaljujući ozbiljnoj reakciji vlasti. Plenković je tada proglasio pobjedu nad Kovidom i odlučio je na tome graditi izbornu kampanju, prije nego što se "pobjeda" pretvori u kaos, političku manipulaciju i katastrofu koja je Hrvatsku svrstala među zemlje s najvećom smrtnošću od Kovida na svijetu. Tajming, dakle, nije najvažniji, ali nije nevažan kao što Plenković sugerira u svojim istupima dok istovremeno skriva termin izbora čak i od najužeg vodstva svoje stranke.
Hoće li parlamentarni izbori biti prije ili poslije europskih, koji su zakazani za 9. lipnja? Sigurno je da neće biti na isti dan, jer je predsjednik Milanović dao do znanja da od četiri nedjelje koje će mu biti na raspolaganju za određivanje izbornog datuma neće odabrati onu što pada 9. lipnja: smatra da se radi o različitom tipu izbora i da bi bilo štetno spajanje dviju kampanja u jednu, a u prilog takvom stavu govori i praksa u većini država Europske unije. Iz Plenkovićeve perspektive, a odluku neće donijeti HDZ nego Plenković, ima argumenata – doduše, ne podjednaka količina – za obje mogućnosti, odnosno i za parlamentarne izbore prije europskih, i za to da se novi saziv Sabora bira poslije glasanja o hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu.
Što je, iz ugla aktualnog premijera, prednost parlamentarnih izbora krajem kolovoza ili u rujnu? Glavni moment te solucije jest taj da će HDZ-ova lista vrlo vjerojatno osvojiti najviše mandata na europskim izborima, što bi bio dodatni vjetar u leđa za parlamentarne izbore. Svi ostali razlozi koji se spominju u kontekstu kasnijeg izbornog termina na klimavijim su nogama. Da, do rujna će široka javnost zaboraviti veći dio dosadašnjih HDZ-ovih korupcijskih afera, ali tko garantira da neće izroniti neke nove? Da, Plenković bi u tom slučaju kao premijer dočekao ljetnu raspodjelu mjesta u institucijama EU-a, što daje veće šanse za plasman na jednu od tri-četiri najviše funkcije, no ipak je teško zamisliti njegov odlazak s predsjedničkog položaja u HDZ-u neposredno prije parlamentarnih izbora. Da, ima logike u tezi da HDZ želi konzumirati beneficije vlast do posljednjeg zakonskog roka, ali iskustvo iz 2020. pokazuje da i ne mora biti tako.
Čini se da su nešto čvršći i brojniji argumenti u prilog predviđanju da će Sabor biti raspušten kad se, u drugoj polovini ožujka, okonča tekuće zasjedanje, što bi podrazumijevalo izbore krajem travnja ili, vjerojatnije, u svibnju. Prvo, sva dodatna ovogodišnja proračunska izdvajanja namijenjena odobrovoljavanju biračkih masa tempirana su tako da im se puno djelovanje osjeti u proljeće. Drugo, u travnju u Hrvatsku stižu prva četiri aviona iz rabljene eskadrile francuskih borbenih Rafalea. Treće, do rujna ove godine, prema prognozama upućenih, mogao bi se snažno početi osjećati ekonomski pad, ponajprije kao posljedica recesije u Njemačkoj, koja je Hrvatskoj ključna i zbog izvoza, i zbog turizma, i zbog novca koji hrvatski građani zaposleni u Njemačkoj šalju svojim obiteljima.
Četvrto, do ožujka bi mogao biti postignut dogovor vladajućih hrvatskih i bošnjačkih stranaka o izmjenama izbornog zakonodavstva koje bi onemogućile da Bošnjaci opet izaberu hrvatskog člana Predsjedništva BiH: Plenković će to, naravno, upisati sebi u zasluge. Na kraju, mada ne najnevažnije, Plenkoviću je uputnije i logičnije da razriješi svoju situaciju u Hrvatskoj prije nego što dođe vrijeme za dogovore o visokim dužnostima u Briselu: da, u toj varijanti postoji mogućnost da dogovore ne dočeka kao hrvatski premijer, ali ionako nema recepta koji izvjesno vodi do najmoćnijih fotelja u sjedištu Europske unije.
