Uđeš u trgovinu, uzaludno tragaš za artiklima koje svako toliko razmještaju po beskrajnim policama ne bi li nas tako natjerali na lutanja prostorom, nemaš se kome obratiti za pomoć i uputiti banalno pitanje. Recimo, gdje ste smjestili kuhinjske spužvice? Napokon natrpaš, a potom i istrpaš kolica s proizvodima, pa potom sve to lijepo na kraju mučenja zvanog nabavka sam provučeš kroz blagajnu i platiš karticom. Onda odeš do benzinske crpke i sam natočiš hranu svome vozilu. Nigdje traga zaposlenicima. Svi su unutra na blagajnama, pa već dugo vremena sami sve to radimo. Skokneš do trgovine s namještajem koji kupiš da bi ga potom sam doma sastavljao jer ti katalozi s crtež instrukcijama koji idu uz artikle indirektno, ali dovoljno sugestivno, poručuju da si ozbiljno defektan ako to nisi kadar izvesti...
Ipak moram priznati da mi je među svim tim bezbrojnim "uradi sam" poslovima koje obavljamo, a usto proizvode i usluge vezane uz njih i nemalo plaćamo, najproblematičnija ona koja se naziva mobilno i internetsko bankarstvo. Još uvijek, nakon svih ovih godina, ne mogu si pomoći. Svaki put kada sâm ispunim obrazac za plaćanje računa putem internetskog bankarstva i dovršim proces slanja, nakon čega mi banka naplati 2,25 kn za posao koji sam sâm obavio, osjećam se istovremeno ljutito i idiotski. Prevaren na najjeftiniju foru, nemoćni kreten.
Lijepo nam je sistemski uvaljena logika, naširoko reklamno-oglašivački distribuirana marketinškim strojem, da treba biti samo svoj, uvijek spreman uzeti stvari u svoje ruke, sam se pobrinuti za sve i svašta. Društvo je to individualiziranih potrošača koje više ne nalikuje nekadašnjoj masovnoj potrošačkoj kulturi u kojoj je bilo važno održati korak sa susjedima i prijateljima, pratiti ih i kolektivno se nadmetati pri nabavci širokog asortimana potrošačkih proizvoda i kućanskih tehnologija.
U međuvremenu je, započevši otprilike sa zadnjom četvrtinom prošlog stoljeća pa do danas, u potpunosti zavladao kult individualizma – jedan je to od najznačajnijih učinaka postmodernizma kao kulturne logike kasnog kapitalizma, kako nas je davno naučio Jameson – te su, između ostalog, kreirane i efikasne platforme za inovativne načine oplodnje profita. Tako ingeniozne i učinkovite da bi vjerojatno i kapitalisti starog kova iz nekih prošlih vremena – kada bi nekakvom spekulativno zamišljenom crvotočinom mogli priviriti do ove naše epohe – ostali zatečeni i oduševljeni istovremeno. Vidjeli bi proizvođače i potrošače isprepletene u jednoj ideal-tipskoj figuri, mokrom snu kapitalizma.
U ime osobne kreativnosti, ispunjenja vlastitih potencijala jastva i osjećaja realiziranih vrijednosti sebstva, spremni smo "uraditi sami" i ono što smo sami platili. Platiti dvostruko, kako financijski, tako istovremeno i svojim radom, vremenom te trudom.
