Auto s tablicama DA velikom je brzinom – opasnoj za gradsku vožnju, pa i za magistralnu cestu – jurio zagrebačkim "zelenim valom", kretao se kao na autocesti, pokušavajući voziti nekakav slalom među trakama. Nerijetka je to i tipična situacija na zagrebačkim cestama kojoj ćemo ovaj put prišiti dodatak što ju čini ponešto kuriozitetnijom. Pomalo nesiguran u vjerodostojnost doživljaja, odnosno oprezan zbog fragilnosti tvrdnje, u nekoliko sam navrata prilikom druženja s prisutnima podijelio dojam kako mi se čini da automobili s daruvarskim registarskim tablicama češće divljaju na zagrebačkim cestama.
Pomalo mi je laknulo kada sam dobio potvrdu da moja opservacija možda ipak nije plod olake i ishitrene stereotipizacije. I drugi su se mahom složili s time, svatko je imao ponešto za reći na tu temu ili podijeliti neko srodno iskustvo. O daruvarskim registarskim tablicama u Hrvatskoj, već dugo znamo sve što trebamo znati. Zbog najjeftinije cijene osiguranja vozila, Daruvar je već petnaestak godina svojevrstan registracijski raj u Hrvatskoj za poslovne subjekte, odnosno za tvrtke, rent-a-car agencije i leasing kuće koji, za razliku od fizičkih osoba, to jest običnih građana, auta ne moraju registrirati u mjestu prebivališta. Firmama je dovoljno da imaju prijavljenu podružnicu u Daruvaru, Grubišnom Polju, Lipiku ili Pakracu, pa da dobiju registracijsku oznaku vozila DA i plate značajno manju financijsku naknadu. Mnogi su to i iskoristili tako da sada debelo preko polovice svih privatnih firmi u Hrvatskoj ima registarske oznake DA na svojim vozilima. Viđamo ih posvuda, u većim i manjim gradovima Hrvatske, a nama bi, kada bismo slijedili naivnu logiku, moglo izgledati da je Daruvar grad i općina s barem nekoliko stotina tisuća stanovnika, a ne mjesto u kojem živi tek nešto više od desetak hiljada ljudi.
Kakogod, nastavljam sa svojom osjetljivom tezom, možemo li navedenu tvrdnju da se radi o svojevrsnoj protekciji, pogodovanju poslovnim subjektima, povezati sa činjenicom da mnogi među takvima u Hrvatskoj koriste suspektne pogodnosti kako bi se dokopali jeftinijih daruvarskih tablica i okačili ih na svoja vozila u kojima zatim često divljaju po cestama? Jesu li u nekakvoj pervertiranoj korelaciji stanje poduzetničkog duha – s poslovično pripisanim, a navodno neprijeporno afirmativnim karakteristikama probitačnosti, inicijative i nezaustavljivosti pred bilo kakvim preprekama – i česta jurcanja, opasno brze vožnje automobila s daruvarskim tablicama kojima svjedočimo? Kao da je promućurno snalaženje u administrativnom labirintu, obrnuto proporcionalno bahatosti na cesti. Teza je, velim, pomalo nategnuta i nije ju lako obraniti – koliki bi uzorak bio dovoljan za tako nešto, teško je reći – ali simptomatične opservacije koje se učestalo ponavljaju, ono su što me dovelo do nje.
