Šef Delegacije Evropske unije u Srbiji Emanuel Žiofre ne trepne kad kaže da "Evropska unija voli da radi sa Srbijom". O evropsko-srpskoj poslovnoj ljubavi Žiofre je progovorio i početkom srpnja kad je s predsjednikom Aleksandrom Vučićem otvarao radove na željezničkoj obilaznici oko Niša. Žiofre i Vučić i tada su potvrdili da nije riječ o platonskoj ljubavi jer je Evropska unija za izgradnju obilaznice donirala 35 milijuna eura, odnosno više od petine ukupne vrijednosti investicije od 153,6 milijuna eura.
No izgradnja 22 kilometara željezničke obilaznice oko Niša tek je kamičak u velikom srpsko-evropskom projektu modernizacije željezničke pruge od Beograda preko Niša do Dimitrovgrada na kojoj bi vlakovi krajem ovog desetljeća trebali voziti brzinama od 120 do 200 kilometara na sat. Planirano je da modernizacija pruge od Beograda do Niša košta 2,775 milijardi eura, a Unija je već odlučila da će priložiti donaciju vrijednu 600 milijuna eura. I za dionicu od Niša do Dimitrovgrada Unija je poklonila 80 milijuna eura, a skoro čitava modernizacija pruge od Beograda do Dimitrovgrada financira se povoljnim kreditima europskih razvojnih banaka. Brisel i Beograd već nekoliko godina zapravo pripremaju projekte modernizacije srpskih pruga ukupno vrijedne nešto manje od pet milijardi eura. Žiofre je i u Nišu podsjetio da je "ova linija izgrađena još u 19. veku, kada je Srbija zajedno sa evropskim nacijama gradila infrastrukturu", pa zaključio: "Ovo je dokaz naše zajedničke istorije i da pripadamo jedni drugima."
Brisel i Beograd već nekoliko godina pripremaju modernizaciju srpskih pruga vrijednu nešto manje od pet milijardi eura. EU i Srbija se vole i u ubrzanoj modernizaciji srpskog energetskog sektora, sve brojnijim infrastrukturnim i komunalnim projektima
Srpsko-evropska poslovna ljubav ne iskazuje se, međutim, samo na srpskim željeznicima. EU i Srbija se vole i u procesu ubrzane modernizacije srpskog energetskog sektora, sve brojnijim infrastrukturnim i komunalnim projektima kojima je jedan od prioriteta zaštita životne sredine, a zajednički industrijski projekti već se skoro čitavo desetljeće nižu kao na pokretnoj traci. Najnoviji primjer je početak probne proizvodnje električnih automobila u Stelantisovoj (Fiatovoj) tvornici u Kragujevcu. Talijansko-francuski konzorcij proizvođača automobila nakon dvogodišnje pauze vratio je proizvodnju u Kragujevac. Zloguki proroci su prije dvije godine, kad je Fiat zbog drastičnog pada prodaje prestao u Kragujevcu proizvoditi Fiat 500L, prognozirali slom šumadijskog Detroita i definitivan kraj proizvodnje automobila u Srbiji, iako su čelnici Stelantisa tvrdili da se radi o predahu u kojem će tvornicu i radnike pripremiti za proizvodnju električnih automobila.
Sada kada se to doista i dogodilo zanijemili su svi koji su tada galamili i huškali radnike na štrajk i prosvjede, a naprednjačku koalicijsku vlast prozivali jer dopušta bešćutnim stranim investitorima da preko noći gase proizvodnju i bacaju radnike na ulicu. Sve je to pometeno pod tepih, a sporenja ima samo oko toga što će proizvodnja električnih automobila donijeti Srbiji. Oporbeno nastrojeni skeptici tvrde da će pozitivni efekti za srpsku privredu biti mali, puno manji nego što joj je donosila proizvodnja starih modela Fiata. Urednik časopisa "Makroekonomske analize i trendovi" Ivan Nikolić, međutim, za Blic je rekao: "Odlična vest, dugo iščekivana. Godinama smo čekali da se pokrene nova proizvodnja koja je godinama opadala u toj fabrici i 2022. je konačno i ugašena. S ovim novim modelom dobijamo novi podstrek u automobilskom sektoru proizvodnje. Ako krenemo od pretpostavke da ćemo u prvoj godini proizvodnje ponoviti taj uspeh sa prethodnim modelom 500L, govorimo dakle o nekom nivou proizvodnje od 110.000 komada proizvedenih, onda bismo u tom okviru mogli da računamo da bi pozitivan doprinos u toj godini na bruto domaći proizvod, kao krajnji rezultat bio do jednog procentnog poena, što je zaista sjajno. To bi značilo i prirast ukupne industrije od pet odsto u toj godini. To bi bio potpuno pozitivan preokret i novi zamah." U tom bi slučaju i izvoz električne Pande vrijedio preko dvije milijarde eura, procijenio je Nikolić.
U čitavoj priči o povratku proizvodnje automobila u Kragujevac zanimljivo je da bez reakcija prolazi i činjenica da su uoči početka probne proizvodnje Vučić i talijanska premijerka Đorđija Meloni dogovorili održavanje zajedničke sjednice talijanske i srpske vlade u Beogradu. Zanimljivo je zbog bure koja se u srpskoj i dijelu europske javnosti podigla nakon što su Europska komisija i Vlada Srbije, uz asistenciju njemačkog kancelara Olafa Šolca, potpisale Memorandum o strateškim sirovinama, odnosno o eksploataciji i preradi litija u Srbiji. Kritičari potpisanog Memoranduma iz regije i Evrope osuli su paljbu po Uniji i Njemačkoj zato što će ulaganjem milijardi eura u eksploataciju i preradu litija u Srbiji navodno omogućiti opstanak Vučićeve autokratske vlasti i odreći se evropskih demokratskih vrijednosti zbog interesa svoje automobilske industrije. Njemačku i EU pribija se na stup srama, a Italija se i ne spominje. Vučićeva Srbija u glavama njezinih regionalnih i evropskih kritičara, od prilike do prilike, očito ima specijalni status jer "vrijednosnih" i "demokratskih" primjedbi nemaju ne samo u konkretnom slučaju Italije, nego i kad Unija najveći dio nafte i plina za svoju industriju i stanovništvo kupuje gdje stigne u svijetu, ne pitajući se o karakteru vlasti i stupnju demokracije u tim zemljama. Evropsko ulaganje u eksploataciju i preradu litija za regionalne i europske kritičare prvorazredna je politička investicija kojom se krše europske demokratske vrijednosti i podržava Vučićeva diktatura, a proizvodnja električne Pande, modernizacija pruga i brojni drugi slični projekti ekonomske su investicije koje valjda nemaju političkih natruha kad ih nitko ne sumnjiči da pomažu zatiranje demokracije u Srbiji.
Kuriozitet je tvrdnja da srpska državna administracija pod vodstvom naprednjačke koalicije nije sposobna da jamči i osigura eksploataciju i preradu litija sukladno evropskim pravilima o zaštiti životne sredine, iako već godinama u partnerstvu s Unijom i brojnim evropskim kompanijama uspješno realizira i najveće infrastrukturne, energetske i industrijske projekte, poštujući pritom evropske ekološke direktive.
I čelnici Stelantisa, primjerice, tvrde da bez srpskih vlasti i državne administracije ne bi bila moguća proizvodnja električnih automobila u Kragujevcu. Kao što ambasador Žiofre ističe da se i modernizacija srpskih pruga realizira sukladno svim europskim direktivama o zaštiti životne sredine. Unatoč tome, srpski protivnici Memoranduma o litiju papagajski ponavljaju da će rudnik litija u dolini rijeke Jadar "uništiti zemlju i vodu kao najvažnije resurse jedne zemlje" i "Srbiju pretvoriti u groblje, a građane u litijumsko roblje". Najmaštovitiji srpski opozicionari zbog potpisanog Memoranduma o litiju čak traže održavanje izvanrednih parlamentarnih izbora, iako su bojkotirali nedavne beogradske gradske i većinu lokalnih izbora, a krajem prošle godine uvjerljivo izgubili još jedne izvanredne parlamentarne izbore.
Istovremeno, redovni parlamentarni izbori trebali bi se održati za četiri godine, upravo u roku do kojega i najveći optimisti u Srbiji očekuju da bi se mogla privesti kraju zakonom propisana procedura o izradi svih službenih studija o utjecaju na životnu sredinu, o javnoj raspravi i donošenju odluka o otvaranju rudnika i eksploataciji i preradi litija u Srbiji. Litij je još u dubokoj srpskoj šumi, a mnogi ga u Uniji i regiji vrte na ražnju. A vijesti govore da će se litijske baterije prije nego u Srbiji početi proizvoditi u Njemačkoj, Portugalu i još nekim članicama EU-a, iako "Evropska unija voli da radi sa Srbijom".
