Proljeće prije pet godina pamti se po pandemiji koronavirusa i atmosferi straha, no ovaj je period mnogima donio i nešto često čega nam često fali u užurbanoj svakodnevici – slobodno vrijeme. Naša sugovornica, likovna pedagoginja i multimedijalna umjetnica Ana Zubak, ovaj period pamti kao onaj u kojem se nakon dugo vremena moglo zastati i usporiti, a Zagreb je srećom tada imao što za ponuditi: šume su bile nadohvat ruke i bilo je lakše osamiti se u prirodi te živjeti sporijim ritmom.
Ana Zubak je tada kroz svakodnevne šetnje šumom sa svojim djetetom postala svjesna koliko malo znamo o svijetu koji nas okružuje i koliko smo se udaljili od prirode, kako nam govori, ne samo fizički, već i emocionalno i spoznajno. Upravo ju je ta spoznaja inspirirala da počne učiti istraživati i osmišljavati aktivnosti koje bi pomogle djeci, ali i njoj samoj, da ponovno uspostave odnos s prirodom, ne kroz teoriju, već kroz sva osjetila, igru i istraživanje. Tako je nastalo Tajno šumsko društvo – interdisciplinarne, kreativne radionice u prirodi za predškolsku i ranu školsku dob.
- Željela sam djecu izmaknuti iz sveprisutne kolektivne traume i pružiti im mjesto gdje će osjećati pripadnost i sigurnost. Tajno šumsko društvo nastalo je upravo kao odgovor na taj osjećaj otuđenosti – ali i kao želja da djeci pružim ono što im tada nije bilo dostupno: sigurno mjesto, slobodu i autentično iskustvo stvaranja duboke veze s prirodom – priča nam Zubak.
U početku su na radionicama često sudjelovali i roditelji, no, kako se priča širila, Zubak je shvatila da prevelik broj ljudi u šumi pobija samu suštinu onoga što je željela postići – mir, prisutnost i dublju povezanost s prirodom.
- Osim toga, djeca puno slobodnije istražuju i bolje reagiraju kada nad njima nije konstantno roditeljska sjena. Naravno, u početku je ta njihova prisutnost bila neizbježna jer je trebalo vremena da se izgradi međusobno povjerenje. No s godinama iskustva radionice su se razvijale i došle do točke gdje sam potpuno ukinula pristup roditeljima. Neki to možda ne prihvaćaju lako, ali danas znam da bez povjerenja nema rasta – objašnjava Zubak te dodaje kako su radionice popunjene mjesecima unaprijed, a novi članovi dolaze isključivo preporukom.
Premda se odvijaju u šumama, radionice nikada nisu samo o prirodi – ona služi kao polazište za dublje razumijevanje nas samih i svijeta koji nas okružuje. Radionice su temeljene na iskustvenom učenju u prirodi, inspiriranom pedagoškim pristupima poput Montessorija, Waldorfa, Reggio Emilije i metodologije šumskih škola. Kako nam Zubak govori, ovaj pristup stavlja dijete u središte učenja, potiče samostalnost, istraživački duh, kreativnost i povezanost s prirodom.
- Djeca najbolje uče kroz igru, slobodno istraživanje i autentične doživljaje. Umjesto pasivnog primanja informacija, kroz direktni kontakt s prirodom razvijaju sva osjetila, motoričke vještine, kritičko razmišljanje i emocionalnu povezanost sa svijetom oko sebe. Osim toga, često uvodimo vježbe samoregulacije jer djeca danas, u užurbanom svijetu i pod stalnim utjecajem tehnologije, itekako trebaju alate za nošenje sa stresom i izazovima svakodnevice – kaže Zubak.
Ana Zubak (FOTO Martina Movrić)
U formalnom obrazovanju ovakvi pristupi još uvijek nisu sustavno integrirani - nastava se uglavnom odvija u zatvorenim prostorima, uz predavački pristup, s naglaskom na akademske vještine i ocjenjivanje. Djecu se, kako Zubak ističe, često stavlja u isti kalup – ako ne sjediš mirno, ne šutiš i ne izvršavaš zadatke po točno određenom obrascu, postaješ "problem". Upravo zbog toga Tajno šumsko društvo nastoji popuniti prostor između formalnog obrazovanja i neformalnih programa, koji često prodaju ideju da će dijete iz njih izaći kao budući genijalac, znanstvenik ili umjetnik.
- Moja je želja stvoriti prostor u kojem će se djeci pristupati cjelovito – mjesto gdje mogu istraživati kroz igru i jednostavno biti – bez pritiska izvrsnosti. Cilj nije samo učiti djecu o prirodi, već ih potaknuti da je osjećaju, poštuju i doživljavaju kao neiscrpan izvor inspiracije, znanja i, na kraju krajeva, kao dio sebe – ističe Zubak.
Za svaku radionicu pažljivo je odabrana priča kroz koju se mašta i zamišlja, a koja uvodi u kreativni zadatak. Uči se o održivosti kroz korištenje prirodnih materijala koje pronalaze u prirodi ili koje sama Zubak priprema, od iskopane gline do boja na bazi zemlje. U zadnje vrijeme nastoje dio vremena ostaviti za slobodnu igru, pa se u okruženju koje djecu naočigled umiruje, igra gradi u sekundi koristeći štapove, lišće, rupe, stabla i sve što je pri ruci.
- Aktivno radimo na solidarnosti, empatiji, poštovanju i uvažavanju svih naših različitosti. Svako dijete ima prostor da izrazi svoje mišljenje, ispriča priču ili podjeli trenutni osjećaj. Želim da imaju sigurno okruženje i odmak od kompetitivnosti koja im proždire samopouzdanje i samopoštovanje u svakodnevnom životu – objašnjava Zubak.
Montessori je Ani Zubak za Tajno šumsko društvo dodijelio globalnu edukacijsku nagradu za 2023. godinu, što kaže da joj je donijelo veliku vidljivost i dalo dodatni kredibilitet te otvorilo vrata za prve veće suradnje. Nagrada joj govori i da rade nešto doista značajno te da se metoda temeljena na povezanosti s prirodom i emocionalnom ravnotežom širi.
- To je potvrda da, unatoč izazovima, ono što radim ima stvaran utjecaj na djecu, a time direktno na bolje društvo u budućnosti. Neka djeca dolaze već petu godinu zaredom, biti dio njihovog rasta u ključnoj formativnoj fazi je za mene velika privilegija, ali i odgovornost. Dugoročne promjene zahtijevaju sustavan rad kroz nekoliko generacija, i u to doista vjerujem. Ako želimo bolje društvo, moramo početi od samih temelja – od rane edukacije – smatra Zubak.
U četiri godine rada Tajno šumsko društvo razvilo je suradnje s mnogim organizacijama i često gostuje u drugim gradovima, no Ana Zubak trenutno ne planira širiti radionice izvan Zagreba osim u smislu ideje koju promiče. Umjesto toga, fokusira se na razvoj novih ideja koje će proširiti ponudu Tajnog šumskog društva.
- Volim slobodu koju sam stekla izgradnjom ovog posla i ne želim postati njegov rob. Ne želim učiti druge kako usporiti, a pritom nemati vremena za svoju obitelj. Za mene je odmor oblik otpora – uvijek se trudim živjeti svjesno, uživajući u svakom trenutku, kako u privatnom životu, tako i u onome što radim – zaključuje Zubak.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
