Užasno mi je smiješno bilo to vidjeti. Mene, kao trgovkinju po struci, sada službeno nazivaju savjetnik u prodaji – rekla mi je to nedavno prijateljica koja je, listajući oglase za posao, na više mjesta naletjela na takvu kvalifikaciju za to radno mjesto. Pa je primjereno zaključila da je nekadašnjeg tradicionalnog trgovca očito zamijenio savjetnik u prodaji. Kakav j..... savjetnik u prodaji?, spontano se kao reakcija u prvi plan gura psovka. Dokle sežu politike takvih lickanja, izvrtanja i zamjena u jeziku? Geste koje imaju itekako realne društvene učinke, ne samo diskurzivne. Je li možda sljedeća na redu preobrazba građevinskih radnika u savjetnike za malter, ciglu i žbuku? I što je to dovraga problematično s pojmovima trgovci i građevinski radnici? Ma bauštelcima, da na ovakve gluposti odgovorimo germaniziranim leksikom-slengom jezika političke antikorektnosti, koji je ovdje u funkciji autorskog društveno-političkog stava. Jer odavno već znamo sve što treba znati o problemima s jezikom političke korektnosti, tog mehanizma u službi društvene depolitizacije i pacifikacije.

Jezik političke korektnosti licemjerna je alatka u rukama politika identiteta čijom se upotrebom hine demokratsko-civilizacijski dosezi po pitanju kulture tolerancije, prihvaćanja različitosti, navodne društvene inkluzivnosti itd., a sve ne bi li stanje stvari u socioekonomskom poretku društvene stvarnosti ostalo nepromijenjeno do daljnjeg. Na djelu je i ideološki rad raščišćavanja s ne tako davnom prošlošću, jer pojmovi poput radnika trgovaca – a radnici su u međuvremenu prevedeni u djelatnike, zaposlenike i/li uposlenike – sa sobom mogu vući i prtljagu asocijacija na socijalistički sistem. Istovremeno se takvim terminima proizvodi i učinak privida, pokušaj da se prišije aureola kvazisuvremenosti i atraktivnosti inače teškim i potplaćenim, stoga i u društvu slabo traženim i nepopularnim poslovima.

Naposljetku, o kakvom mi savjetovanju uopće ovdje govorimo? Kada iz svakodnevnih potrošačkih iskustava znamo da je nešto što nam ponajviše nedostaje u trgovinama i pri praksama kupovanja upravo savjet, informacija gdje se nalazi neki proizvod i slično. Pa se kao kupci satiremo po tim ogromnim trgovinama u pokušajima pronalaska neke žive osobe, radnice ili radnika koji bi nam mogli pomoći u tim lutanjima i potragama. A kada ih konačno uspijemo pronaći, potom je to najčešće situacija u kojoj raspakiravaju kutije i na police ubrzano slažu artikle koje su na ogromnim kolicima dovukle iz magacina. I onda itekako pazimo i dva puta promislimo prije negoli ih u tom poslu ometemo svojim pitanjima i zahtjevima.

Zato bi stvarnoj realnosti tog posla, ako mu se već želi promijeniti pripadajući označitelj, puno bolje odgovarao termin magacinsko-transportne radnice i radnici, a ne izmišljeni savjetnici u prodaji.