Novosti

Fragmenti grada

Frika

Status frike poprilično se promijenio. To više nije jeftina sirotinjska hrana što se nekad jela iz neimaštine i nužde, već se ona sada tretira kao izvorna i prvoklasna delicija. Poanta takvog trenda promjene tretmana i statusa leži, naravno, u zaradi, profitu

Large hajrudin

Frika (foto Wikipedia)

Izvor koji je želio ostati anoniman, no vjerujte mi na riječ da je provjereno pouzdan, ispričao mi je priču koja služi kao polazni motiv za ovotjedni fragment grada. S grupom prijateljica bila je nedavno na vikend obilasku slovenske regije Vipavska dolina, gdje su ih prilikom večere u jednom od brojnih tamošnjih poznatih restorana uspjeli nagovoriti da kušaju jelo zvano frika. Predstavili su im friku kao autohtono tradicionalno jelo u tom dijelu Slovenije. No kada malo proguglate, shvatite da o njezinom porijeklu – kao što je to, uostalom, slučaj s velikim brojem jela, pa im je stoga najčešće besmisleno prišivati nacionalni predznak – nema konsenzusa. Friku, sa sitnim modifikacijama i razlikama u pripremi, jednako poznaju u dijelovima Italije, Austrije i Slovenije, ali je u svakoj verziji riječ o skromnoj palačinki ili piti od sira i krumpira koja se jela u nekadašnjim pastirsko-stočarskim krajevima spomenutih zemalja.

U posljednjih se nekoliko decenija status frike, kao i ostalih jela koja nam se na menijima nude pod rubrikom tradicionalne lokalne hrane, poprilično promijenio. To više nije jeftina sirotinjska hrana što se nekad jela iz neimaštine i nužde, već se ona sada tretira kao izvorna i prvoklasna delicija. Poanta takvog trenda promjene tretmana i statusa leži, naravno, u zaradi, profitu. Pa su stoga neimenovana sugovornica i njezine frendice tek naivno mogle biti iznenađene iznosom računa koji im je na kraju večere isporučen i na kojem su ustanovile da jedna ta skromna frika košta ni manje ni više nego 22 eura.

Teorija vrijednosti jedno je od najosjetljivijih problemskih mjesta u cjelokupnoj tradiciji marksističke kritike političke ekonomije kapitalizma i postoji sijaset njezinih čitanja, razumijevanja i interpretacija u nasljeđu te škole mišljenja. Ono što na tragu opisanog primjera frike s pripadajućom joj cijenom u restoranima Vipavske doline možemo izvući kao interpretativni poučak jest da je primjetna razlika između niskog proizvodnog utroška pri izradi te robe i njezine visoke finalne monetarne vrijednosti, što na kraju rezultira velikim profitom, moguća zahvaljujući efikasnom reklamnom narativu koji prati prodaju. Pa će nam se recimo reći – ako se kao šokirani kupci drznemo prostodušno primijetiti da se osjećamo blesavo jer nam se preskupo prodaje par krumpira i šaka jeftinog topljenog sira, sve izmiješano, bačeno na zagrijanu svinjsku mast i posuto koprom – da su to istinski prirodni proizvodi nastali uzgojem u kontroliranim uvjetima bio-ekološke proizvodnje, da su ih vrijedno mijesili naši kuhari-gastro umjetnici, a sve prema starim receptima naših baka. Uostalom, pogledajte zidove našeg restorana, krase ih certifikati raznoraznih evropskih regulatornih tijela kojima se dokazuje i verificira originalan status naših autohtonih jela. Zato šuti, plati 22 eura i budi sretna.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više