Na reklamnom panou piše: "Finska sauna, meksička sapunica i grčki jogurt već su naši. Neka naši postanu i iračka dolma i afganistanska gostoljubivost." Informacije na dnu plakata kazuju da je reklama dio INCLuDE projekta – posvećenog Međuresornoj suradnji u osnaživanju državljana trećih zemalja – koji provodi Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, a sufinanciran je sredstvima Fonda za azil, migracije i integraciju EU-a. I još, jer slatkorječivosti u produkciji birokracijâ pod paskom Bruxellesa nikada ne manjka, u donjem desnom kutu plakata: "Prihvaćanjem drugih kultura obogaćujemo svoju i zajedno stvaramo društvo dobrodošlice."
E sad, odakle krenuti pri razbucavanju takvih patetičnih fraza proizvedenih pod okriljem jedne gadne ideologije, tog licemjernog diskursa u službi kreiranja lažnih predstava o navodnim evropskim vrijednostima demokracije, tolerancije i uključivosti? Možda s kraja, pa zaključiti i podsjetiti još jednom da prividna afirmativnost tzv. politika identiteta nije ništa drugo doli smokvin list za isključujući sistem liberalno-demokratskog kapitalizma. Propagandno-samodopadna šarolikost, reklamne šljokice iz arsenala bajkovitih prodavaonica magle. Ili ipak krenuti s početka, recimo s evropskih granica, pa po hiljaditi put posvjedočiti kako "evropska dobrodošlica" susreće "afganistansku gostoljubivost" svaki put kada je provode mađarski, hrvatski, poljski, slovenski... granični policajci prema jasnim direktivama svojih nadređenih. Na "neobične" se načine izvodi takva praksa dobrodošlice, pendrecima, premlaćivanjima, pushbackovima, pljačkom.
Sigurno je da se ti ljudi, koji su iz krajnjeg životnog očaja krenuli u takvu avanturu, ne dočekuju balalajkama. Za razliku od nekih drugih izbjeglica za koje nam se odmah reklo da nisu "ekonomski migranti", već su civilizacijski, kulturno, historijski i religijski (ali i rasno) dio Evrope. I mogu li uopće iskustva želuca i proizvodi popularno medijske kulture biti prečaci do tolerancije, učenja i stvarnog stjecanja te vrijednosti? Nešto dvojim da je finska sauna dovoljna kako bi Fince odriješila stereotipnih i podsmješljivih asocijacija o njihovoj "gluposti", a koje im tradicionalno prišivaju njihovi skandinavski susjedi. Ne sjećam se da su uopće bili spomenuti grčki jogurt, feta i ljepote sirtakija kada je ta ista Evropa, predvođena Njemačkom, lomila kičmu Grčkoj za vrijeme eskalacije tzv. dužničke krize prije skoro desetak godina. Nije ni da megaindustrija televizijskih sapunica nešto pomaže Meksikancima na žičanim ogradama s visokim naponom, koje njihovu zemlju odvajaju od SAD-a.
Jednako kao što će se mnogi među nama bez problema naslađivati iračkim dolmama i jagnjetinom pripremljenom na afganistanski način, ali isti neće biti baš presretni ako im se u najbliže susjedstvo dosele Iračani i Afganistanci.