S Mladenom Novoselom, predsjednikom Saveza samostalnih sindikata Hrvatske kao jedne od sindikalnih središnjica, predsjednikom Novog sindikata Mariom Ivekovićem i bivšim urednikom Radničkog portala, a sada članom Marksističke organizacije Crveni Lukom Resanovićem pričali smo o najavljenim izmjenama Zakona o radu (ZOR). Tri sindikalne središnjice – SSSH, Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) i Matica hrvatskih sindikata (MHS) – uputile su zajednički komentar na prethodnu procjenu učinaka propisa za Nacrt prijedloga ZOR-a koja je u e-savjetovanju bila do 7. lipnja. Prema najavama iz nadležnog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, novi ZOR bi u proceduru donošenja, nakon pregovora sa socijalnim partnerima, trebao biti upućen do kraja godine.
Sudovi su sve više neskloni sindikatima pa organiziranje štrajka postaje vrlo opasno. S druge strane, gotovo nikakve kazne nisu predviđene za nezakonito ometanje ili sprečavanje štrajka – ističe Mario Iveković
- Činjenica da Ministarstvo rada konstatira da je cilj izmjena Zakona o radu pokretanje gospodarstva i poduzetničkih aktivnosti te zaštita poduzetnika – pa čak i od troškova rada! – govori s jedne strane o potpunom nerazumijevanju njihove uloge u donošenju i primjeni ovog propisa, ali i o impotentnosti Vlade u pogledu vođenja gospodarske i razvojne politike - kaže Mladen Novosel za Novosti.
- Temeljna svrha novog ZOR-a je nastavak "fleksibilizacije" radnih odnosa, što je profesionalni i uljepšani izraz za daljnje rastezanje i iscrpljivanje radnika i radnica, a sve radi postizanja "konkurentnosti", odnosno zadovoljenja očekivanih profitnih stopa i privlačenja investicija - još je direktniji u ocjeni Luka Resanović.
- Ne treba zaboraviti da je pod istim argumentima i frazama 2014. donesen i zadnji ZOR, a kao posljedicu smo dobili velik porast prekarnih, nesigurnih oblika rada, poput agencijskog rada ili ugovora na određeno, te česte zloporabe zakona na štetu nezaštićenog radništva. Posljedično je dolazilo do masovnog iseljavanja iz Hrvatske, a onda i sve većeg uvoza jeftinije radne snage koja trpi pojačanu eksploataciju - dodaje Resanović.
Novosel nam govori da su u procesu konzultacija dostavili više od 50 stranica argumentiranih prijedloga s ciljem jačanja pozicije radnika i sprečavanja zloupotreba.
Platformski rad je brojne radnike bacio u sivu zonu (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
- Iako nismo očekivali da će se naši prijedlozi nužno naći u Procjeni učinaka propisa, jer se ipak radi o Vladinom dokumentu, porazno je što analiza ne prepoznaje niti jedan pravi problem ni točke od kojih je potrebno krenuti kako bi se radni odnosi u Hrvatskoj konačno uredili, a to su jačanje prava radnika na pregovaranje i efikasnu zaštitu svojih prava i općenito podizanje kvalitete radnih mjesta. Umjesto toga, vidimo sramežljivu najavu nove runde tihe fleksibilizacije i rastakanja radnih odnosa – od olakšavanja otpuštanja do poticanja "inovativnih" oblika rada – ovog puta samo malo bolje upakirano - ističe Novosel.
Svijet rada se mijenja i to je potrebno prepoznati.
Situacija je krajnje ozbiljna, radi se o budućnosti nas i nadolazećih generacija radnika i radnica – smatra Luka Resanović
- Ali uloga Ministarstva trebala bi biti prvenstveno osigurati dostojanstven rad i život svima onima koji žive od svog rada, kao i sva prava iz radnog odnosa onima koji rade. Tu prvenstveno mislim na radnike koji su zbog pandemije počeli raditi od kuće, a koji će povremeno ili stalno nastaviti takav rad i one koje će tek zasnivati radni odnos pod takvim uvjetima. Ministarstvo je tu, unatoč sasvim adekvatnom trenutnom zakonskom okviru, radnike odlučilo ostaviti na vjetrometini, pa je stoga ključno izboriti odlučnija zakonska rješenja oko sredstava rada, troškova i trajanja takvog rada, te osigurati njegovu potpunu dobrovoljnost i dodatnu zaštitu u dijelu radnog vremena. Slično je i s radnicima koji rade putem platforme, gdje ne smijemo pristati na tezu da se radi o radnicima čija je prava tek potrebno urediti – i tako legalizirati njihov status radnika druge klase. Treba dosljedno slijediti trend europske sudske prakse i osigurati njihovu pokrivenosti svim pravima iz ZOR-a. To je, uostalom, jedini način da se osigura odgovornost platformi koje ostvaruju profit - govori Novosel.
Mladen Novosel (Foto: Matija Habljak/PIXSELL)
Mario Iveković pobrojao nam je nekoliko problema koji su za Novi sindikat bitni u aktualnom radnom zakonodavstvu. U slučaju izmjena ZOR-a, oni bi željeli urediti sljedeća područja: zaštitu sindikalnih povjerenika, reprezentativnost, pravo na štrajk i ispravak brojnih nedorečenosti. Formalno, zaštita sindikalnih povjerenika postoji u Zakonu o radu.
- Međutim, sudska praksa tu zaštitu ustvari ukida. ZOR kaže da sindikalnom povjereniku zbog sindikalnog rada ne može biti otkazan ugovor o radu, niti ga se smije dovesti u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, bez suglasnosti sindikata. Sudovi to tumače na način da sindikat u slučaju namjeravanog otkaza sindikalnom povjereniku mora dokazati da se radi o otkazu zbog sindikalnog rada, u protivnom sud staje na stranu poslodavca, nadomješta suglasnost za otkaz i sindikat ima obvezu podmirenja sudskih troškova. Naravno da niti jedan poslodavac u otkazu ugovora o radu neće navesti da ugovor otkazuje zbog sindikalnog rada i uvijek će izmisliti neki drugi razlog. Imamo čak i pravomoćnu presudu u slučaju kada je poslodavac tražio suglasnost za otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku zbog navodne krađe. U pravomoćnoj presudi je navedeno da se poslodavcu daje nadomjestak suglasnosti, koju je sindikat uskratio, iako ničim nije dokazao da je sindikalni povjerenik uistinu počinio ono što mu se stavlja na teret, jer otkaz nije zbog sindikalnog rada, već zbog krađe. Takvom sudskom praksom demotivira se radnike da se sindikalno angažiraju, a sindikat se plaćanjem troškova postupka kažnjava zato što se nije suglasio s otkazom, iako je jasno da se otkaz daje bez valjanog razloga - kaže Iveković za Novosti.
- Što se tiče reprezentativnosti, vlada Zorana Milanovića izradila je Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata kojim je unazadila način utvrđivanja reprezentativnosti sindikata u Hrvatskoj. Utvrđen je broj članova kao jedini relevantan kriterij za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje. Prije je ZOR regulirao pravo na kolektivno pregovaranje svim sindikatima koji su se sposobni izboriti za interese svojih članova. Takva definicija je mnogo bliža konvencijama Međunarodne organizacije rada koje govore o slobodi sindikalnog organiziranja i pravu na kolektivno pregovaranje od današnjih rješenja. Broj članova je važan, ali on je upravo jedan od bitnih preduvjeta za borbenu sposobnost sindikata. Činjenica je da će poslodavci uvijek biti na strani sindikata koji imaju više članova, ukoliko u pregovorima neće zastupati stvarne interese radnika. Time se na neki način potiče status quo na sindikalnoj sceni i otežava radnicima koji su nezadovoljni postojećim sindikatima da artikuliraju svoje stavove i zahtjeve. Zato ovo i nije problem koji će isticati sada reprezentativne sindikalne središnjice - ističe Iveković.
Mario Iveković (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Ono čime se bave svi, pa i središnjice, problem je fleksibilizacije radnih odnosa.
- Pravi primjer je ugovor na određeno vrijeme, gdje nakon zakonskih izmjena 2013. godine bilježimo velik rast sklapanja takvih ugovora bez zakonskog opravdanja i sustavno zatvaranje očiju na isto. Slažemo se s Ministarstvom da je potrebno intervenirati, no smatramo da takve izmjene ne smiju biti kozmetika, a pogotovo ne pristajemo na već ocvalu poslodavačku tezu da je za smanjivanje udjela rada na određeno vrijeme potrebno prvo umanjiti prava zaposlenih na neodređeno. Drugi primjer je uređenje radnog vremena, u čijoj primjeni bilježimo katastrofalne rezultate. Istraživanja pokazuju da prekovremeno ponekad radi dvije trećine radnika, a za 40 posto njih prekovremeni rad nije evidentiran i plaćen - kaže Novosel.
- Treba vratiti ravnotežu između prava radnika da upravlja i uživa u svom privatnom životu i prava poslodavca da organizira rad, koja je sada ozbiljno poremećena. No iz Procjene čitamo nešto posve drugo, a to je mogućnost dodatne fleksibilizacije i proširivanja radnog vremena, pogotovo kod mogućnosti rada za drugog poslodavca. Upozorili smo Ministarstvo da je to put u eroziju zakonske zaštite zdravlja radnika, koja je i važan društveni interes, ali i zamrzavanje rasta plaća u Hrvatskoj. U principu, zajednički nazivnik cijele Procjene je rasterećivanje poduzetnika na račun radnika i slabljenje kolektivnih radnih odnosa, što ne možemo dopustiti - ocjenjuje Novosel.
Što se tiče prava na štrajk, u čemu Novi sindikat ima bogato iskustvo, Iveković kaže:
- Sindikati, odnosno radnici, danas nisu u ravnopravnom položaju prema poslodavcima po ovom pitanju. Brojni su zakonski preduvjeti koje sindikat mora ispuniti da bi štrajk bio zakonit, a posljedice proglašavanja nekog štrajka nezakonitim za sindikat su pogubne, npr. velike naknade štete. U situaciji kada su sudovi sve više neskloni sindikatima, organiziranje štrajka postaje vrlo opasno, zbog čega se malo sindikata to usuđuje. S druge strane, gotovo nikakve kazne nisu predviđene za nezakonito ometanje ili sprečavanje štrajka. Smatramo da bi u takvim slučajevima sindikati, ukoliko se utvrdi da poslodavac zastrašivanjem radnika, zapošljavanjem radnika kao zamjene za radnike u štrajku ili na bilo koji drugi način nezakonito opstruira štrajk, također trebali imati pravo na naknadu štete, odnosno rizik nezakonitog postupanja trebao bi biti jednak za obje strane. Ni ovo nije problem reprezentativnih središnjica jer se rijetko odlučuju za štrajk, a ako i uđu u nezakonit štrajk u državnim i javnim službama, Vlada se ne usudi pokretati postupke jer u takvom štrajku sudjeluje previše radnika.
Luka Resanović (Foto: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL)
O tzv. fleksibilizaciji radnih odnosa Luka Resanović kaže da poduzetnici sada traže olakšavanje otpuštanja radnika koji imaju ugovore na neodređeno, iako smo po velikom broju ugovora na određeno negativni rekorderi u čitavoj Europskoj uniji.
- Traže podizanje godišnjeg broja dozvoljenih prekovremenih sati, iako brojni radnici, primjerice zaštitari, već dugi niz godina odrađuju hrpu neplaćenih i neevidentiranih prekovremenih sati. Traže da se zakonski ograniči pravo na štrajk, iako su sudovi u Hrvatskoj u protekle tri godine zabranili barem pet štrajkova u javnim i privatnim firmama, počevši od Croatia Airlinesa 2018. godine - govori Resanović.
O izdvajanju problematike platformskog rada, Resanović zapaža da je on "preko aplikacija za prijevoz ili dostavu hrane već mnoštvo radnika i radnica bacio u potpuno dereguliranu, sivu zonu i debelo utjecao na porast sive ekonomije u zemlji". Moramo imati na umu da će poduzetnici na svojoj strani imati sve koji podupiru "fleksibilnost": svoje udruge, medije, ekonomiste i analitičare, zatim HDZ-ovu vladu i sve političke stranke desnice i centra koje se ionako zalažu za veće slobode poduzetništvu, kao i Europsku komisiju i međunarodne institucije kapitala.
- To je jedan itekako ozbiljan savez protiv kojeg se vrijedi hitno ujediniti u što većem broju, sa što jačim snagama. Svrha radničko-sindikalnog saveza mora biti zauzimanje čvrstog stava protiv daljnje fleksibilizacije, čime rezolutno odbacujemo dodatno srozavanje prava i položaja radničke klase, već tražimo njihovo jačanje putem porasta prakse primanja na neodređeno nakon izvjesnog probnog roka, boljeg uređenja radnog vremena, zatim što većeg broja kolektivnih ugovora, pogotovo u velikim i srednjim firmama, slobode sindikalnog organiziranja u privatnom i javnom sektoru te drugih mjera - navodi Resanović.
- Na savjetovanju su središnjice u zajedničkom komentaru od 28. svibnja navele glavne probleme i njih sada treba pratiti, podržavati i slati im prijedloge, ali svi sindikati, bili granski ili negranski, istovremeno trebaju alarmirati i mobilizirati svoje članstvo te pokušati alarmirati što više sindikalno neorganiziranih radnika i radnica. Budući da se sindikalni prijedlozi u savjetovanju zasad ignoriraju, lako je moguće da će Vlada zahtjeve kapitala prihvatiti, stoga već sada treba osmisliti mnogo ozbiljnije metode otpora nego što je to bio slučaj 2014. A to znači da će središnjice morati biti mnogo otvorenije i spremnije na suradnju i izgradnju saveza kojim bi se kapitalu i državi ovdje stalo na crtu. Osim sindikata, u radničko-sindikalni savez moraju se uključiti i političke organizacije ljevice i aktivisti sa svojim prijedlozima, kapacitetima i sposobnostima. Situacija je krajnje ozbiljna, radi se o budućnosti nas i nadolazećih generacija radnika i radnica - ističe Luka Resanović.
