Prijedlogom zakona o prijenosu sindikalne imovine u sindikalni fond sindikati bi trebali dobiti u vlasništvo 35 nekretnina. Da li ste zadovoljni okončanjem pravne borbe?
Imovina nam je gotovo 30 godina oduzeta. Ne možemo biti zadovoljni količinom vraćenih od ukupnog broja nekretnina. Ipak, zadovoljni smo što će ove nekretnine koje se prenose, prije svega Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, ali i ostalima, služiti za naše funkcioniranje i rad. To su prostori u kojima obavljamo svoj posao, imamo urede, od Radničkog doma u Zagrebu, preko Karlovca, Rijeke, Splita, Varaždina, Čakovca... Tu su naši poslovni prostori. Dakle, one ključne nekretnine su prenesene u sindikalni fond.
Što će biti s ostalom imovinom? Popisano je sveukupno 110 nekretnina.
Prvi korak je da se ovaj dio nekretnina riješi. Naravno, u ovih 35 nekretnina postoje neke koje idu direktno sindikatima – Sindikatu hrvatskih učitelja, Sindikatu državnih službenika i namještenika i Sindikatu grafičara. Na tim nekretninama nema zabilježbi i imovinsko-pravnih sporova. U budućnosti ćemo vidjeti što će biti moguće, ali to je vrlo upitno s obzirom na činjenicu da smo od 1997. do 2024. čekali da dobijemo osnovne nekretnine.
Kakve posljedice po sindikalnu imovinu je ostavio Zakon o udrugama iz 1997?
Prvi apsurd je što je država putem Državnog odvjetništva svih ovih godina vodila postupke za oduzimanje te imovine. Prije svega od SSSH-a, koji je bio uknjižen u vlasništvo kao prvi pravni sljednik bivšeg Saveza sindikata Hrvatske. Od nekretnine u Splitu do nekretnine u Rijeci i na drugim mjestima, država je u višegodišnjim sporovima prenosila imovinu u svoje vlasništvo, a da ih nikada nije preuzela. Potrošili smo sredstva, i sindikati i država, ali sve je ostalo na istom. Za Radnički dom u Zagrebu država je 17 godina vodila spor protiv SSSH-a da bi se upisala u vlasništvo. Postavlja se pitanje zašto. Nije bilo logike, podrazumijevalo se da sve ide državi. Godinama smo bili blokirani i spriječeni da svoje nekretnine značajnije saniramo, da uložimo u njih i da raspolažemo njima u potpunosti. Nismo mogli ništa raditi, samo osnovne stvari. Od zamjene crijepa na krovu i nekih sitnih unutarnjih radova kao što je krečenje. Ali sve ono što čini održivost nekretnina, stolarija ili fasada, to nismo mogli taknuti. Kamoli da smo se mogli prijavljivati za obnovu putem europskih fondova, kakvih je bilo mnogo u zadnje vrijeme. Nakon toliko godina i ovo je riješeno.
