Najvrući mjesec u godini Gunji, istočnoslavonskom selu na obali Save, donosi pravi muving. Nije riječ (samo) o kirbaju, iako se i to događa u srpnju, nego o okupljanju jedne entuzijastične ekipe filmaša. Otprilike u isto vrijeme kad se sav život preseli na obalu, kad se isprazne gradovi, a festivali svih vrsta postanu nezaobilazno mjesto susreta, u Gunji se odvija ljetna škola filma i filmska revija. Ove godine u svom 15. izdanju.
Marinko Marinkić, predsjednik multimedijalnog centra Studio kreativnih ideja Gunja (SKIG), udruge koja stoji iza organizacije škole, kaže nam da ove godine imaju 42 polaznika i bogat program koji uključuje osam radionica: igranog, dokumentarnog i animiranog filma, press radionicu, radionicu radio-drame, analogne fotografije, TV-spota i glazbenu radionicu.
Lokalna osnovna škola pretvara se tada u studio, atelje, redakciju, mjesto sastančenja i druženja. Polaznika različitih uzrasta već tradicionalno ima odsvakud. To su domaći Gunjanci, susjedi iz Cvelferije, odnosno sela županjskoga kraja, iz cijele Hrvatske, pa i šire.
Marinkićevi kolege Korčulanka Lara Drušković i Gunjanac Nadir Muhovoić, prvi put su u ulozi službenih organizatora, a on se, kako kaže, trudi da im olakša probijanje leda.
– Cijela ljetna škola filma nekako je ustrojena plemenski, tako da svi o svemu komentiraju, daju svoje mišljenje i nekako skupa odlučujemo, a zapravo je to i logično, s obzirom na to da svi volontiraju – rekao nam je Marinkić.
Ljetna škola filma Gunja "Josip Krunić" projekt je koji su 2009. godine pokrenuli studenti zagrebačke Akademije dramske umjetnosti i Fakulteta političkih znanosti te osnivači SKIG-a, u želji da svoja znanja prenesu mlađim uzrastima.
– Vrlo brzo se razvilo u tom smjeru da nisu polaznici samo djeca iz Gunje nego i iz ostatka Hrvatske. Kinoklubovi dosta su povezani, na revijama svi budu u kontaktu pa se za školu brzo pročulo i došlo se do ovog kako to funkcionira i danas, da imamo više radionica, da primamo mlade iz cijele Hrvatske koji budu smješteni u gunjanskim obiteljima, po kućama. Imali smo čak i polaznike iz Srbije i Bosne i Hercegovine, to nas isto veseli. Za sve njih škola je besplatna – priča Marinkić.
– Za smještaj je svake godine malo nategnuto. Stvar je u tome da je u Gunji sve manje stanovnika i automatski je teže naći ljude koji bi primili polaznike. Ali evo, i ove godine smo uspjeli, nismo nikog odbili– nastavlja.
Gunju je 2014. godine zadesila obilna poplava koja je uništila domove, usjeve, radnje i poslove. No ni ta katastrofa nije zaustavila filmaše da tamo održe ljetnu školu.
Selo je u obnovljeno, ali se posljedice još uvijek osjete. Prema zadnjem popisu, ima 2600 stanovnika, a prema onom iz 2011. imalo ih je 3700. Gunja ima i znatnu muslimansku manjinu te najstariju džamiju u Hrvatskoj, a netrpeljivosti na etničkoj razini ondje nema – slave se zajedno i božići i bajrami.
Plakat Ljetne škole
Osim smještaja, polaznike i lokalce tijekom ljetne škole povezuju i projekcije filmova koje su otvorene svima.
– To je ta druga razina povezanosti između polaznika i mještana Gunje, mi organiziramo paralelno sa školom filma i Novo kino Osmijeh. Zove se novo kino jer je do početka rata, do 90-ih, postojalo kino Osmijeh. Otvoreno je tih tjedan dana koliko imamo radionice. Svaku večer puštamo recentne hrvatske filmove. U atriju škole bude jedna lijepa atmosfera. Kako je najbliže kino u Vukovaru, na nekih 60 kilometara, to je prilika ljudima iz Gunje da pogledaju filmove na velikom ekranu. I odaziv je dosta dobar – kaže Marinkić.
Smatra da u njegovom kraju također postoji potencijal, ali i potreba, da se organizira više filmskih događanja, festivala i revija, poput onih na moru.
– Postoji putujuće kino koje ide po otocima i prikazuju se filmovi po dvoranama i u infrastrukturi koja postoji. I po svim našim selima postoje domovi kulture u kojima bi se dalo to izvesti. Ovo kod nas nije filmski festival nego revija, dakle nije natjecateljskog karaktera nego mi zapravo pozivamo i tražimo filmove, a često ih dobijemo i besplatno jer ljudi nas znaju i prepoznaju, znaju u koje je to svrhe i da ne naplaćujemo ulaznice. Sigurno postoji i potreba. Čak i okolni gradovi nemaju kino. Županja nema kino, mislim da ni Vinkovci nemaju, što je dosta tužno – dodaje.
Kad smo ga zamolili da nam objasni snažnu vezu Gunje i filma, kaže da je sve krenulo od SKIG-a koji je djelovao unutar osnovne škole od 1990-ih, odnosno njegovog pokretača, nastavnika hrvatskog jezika i književnosti Josipa Krunića.
– Bio je veliki zaljubljenik u film i, zapravo, općenito u dječje stvaralaštvo. Otkako je radio u školi radio je s nadarenom djecom u području medija. Prvo je to bilo pisano izražavanje i novinarstvo, a onda kad je došla mogućnost da se radi radio, mislim da je bilo negdje 80-ih godina, krenulo se s tim. Kad su došle prve kamere, negdje pred kraj 90-ih je počeo raditi s učenicima film i televiziju. Nažalost, nastavnik Krunić nas je napustio prošle godine i sada, njemu u čast, je Ljetna škola filma je dobila taj nastavak "Josip Krunić".
LiDraNo, Novigradsko proljeće i ostale škole i revije dječjeg stvaralaštva teško da prođu bez nadarenih Gunjanaca. Značajan broj SKIG-ovih filmova dobio je nagrade stručnoga žirija i žirija publike na različitim natjecanjima, a neki su filmovi nagrađeni i međunarodno. Često se prikazuju na televiziji. Ljubav prema tom mediju odvela je brojne Gunjance u profesionalno bavljenje filmom.
– Znamo se šaliti da je u Hrvatskoj Gunja mjesto s najviše filmskih radnika po glavi stanovnika. Mislim da je nas preko deset upisalo Akademiju i bavimo se filmom. To je dosta zanimljivo, ali govori i o tome da ako u nekom mjestu postoji netko kao što je bio naš nastavnik Krunić, onda se događaju takve stvari. To je zapravo sve bilo na njegovom entuzijazmu – prisjeća se Marinkić, SKIG-ovac od 5. razreda osnovne.
Entuzijazma i svježih ideja ne nedostaje. Razmatraju da ljetnu školu izmjeste u prirodu.
– Razmišljali smo da probamo organizirati filmski kamp, možda na izletištu Zvjezdan, usred spačvanske šume, s pet radionica, po pet polaznika u svakoj. Orijentirano bi više bilo na ekologiju. Naime, nastavnik Krunić, kad je počeo raditi film i radio, zvao je Gunju "medijskom rupom" jer je tad, otprilike 2004. godine, u selu troje ljudi imalo internet, bilo je malo informatički pismenih, vrlo su se malo mediji konzumirali, rijetko koje dijete se imalo priliku služiti fotoaparatom. Danas je drugačije, djeca u Gunji, jednako kao i djeca u Zagrebu, imaju pristup internetu, informacijama, svatko fotografira svaki dan. Primijetili smo da im nedostaje neki dodir s prirodom i da je nešto drugo potrebno, a film kao medij je zahvalan i za tako nešto – zaključuje Marinkić.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
