Nakon što je prošle godine objavljena knjiga ‘J. L. Godard – vidjeti nevidljivo’ Davida Sterritta iz 1999., sastavljena od (relativno) iscrpnih analiza šest bitnih filmova iz opusa slavnog sineasta te osvrta na njegov video i televizijski rad, ovog je proljeća hrvatsko izdanje dočekalo i obimno djelo ‘Godard – biografija’ Antoinea de Baecquea, izvorno objavljeno 2010. godine. Povjesničar i filmski kritičar, De Baecque je na preko 800 stranica ispisao izuzetno gusto štivo u kojem detaljno rekonstruira i tumači Godardovo življenje i djelovanje. Takva gustoća, želja da se objavi svaki dostupan podatak, zna biti i kontraproduktivna, osobito za nefrancuske čitatelje. Mnoga imena ljudi i mjesta koja ništa ne govore osobama koje nisu ultraspecijalisti za francusku (i švicarsku) kinematografiju ili zemljopis, a istovremeno nisu vezana uz neku poticajnu anegdotu i tome slično, čitanje mogu učiniti napornijim no što je potrebno, ali opet razumljivo je da De Baeceque nakon ogromnog istraživalačkog rada nije želio ispustiti baš ništa u ostvarenju koje s pravom pretendira biti nezaobilaznom točkom u bavljenju Godardom i njegovim filmovima.
Bez obzira na rijetko viđenu gustoću, knjiga je nadasve zanimljiva, često uzbudljiva jer, srećom, ima i takvog protagonista. Izvan Francuske Godard je slavan po svom filmskom opusu i utjecaju, pri čemu je zanimljivo da i njegovi najveći poklonici veliku većinu tog opusa nisu vidjeli, a čak i kad je riječ samo o dugometražnim uradcima, kojih je oko 45, nemalo je slijepih pjega odnosno tzv. nevidljivih filmova. No od poznavanja svakog pojedinog njegovog ostvarenja (puno) je važnija ustrajna Godardova težnja da radi drugačije od (svih) ostalih, da istražuje nova područja, da djeluje kontra sistema ali, i to je jedno od važnih otkrića za (nefrancuske) čitatelje ove knjige, uvijek u nekom dosluhu s njim. Izvan Francuske Godard je takoreći mitska figura artističkog slobodarstva te umjetničke i političke ljevice, no u Francuskoj je u svojim počecima doživljavan kao desni anarhist, ni u doba najmilitantnijeg ljevičarenja sa skupinom Dziga Vertov nije bježao od svojih imućnih prijatelja i doslovno nikad, pa ni kad je bio u ‘podzemlju’ sa spomenutom skupinom, nije uložio nijedan jedini franak vlastitog novca u svoj film. Uvijek su tu bili privatni producenti zatravljeni njegovim genijem (nerijetko i američki kapital, usprkos žestokoj kritici američkog imperijalizma) ili državne i regionalne televizije, a sineast je to objašnjavao predobro nam znanom formulom, od Lenjina do Subversive Film Festivala – iskoristi sistem protiv njega sama. Neki su, poput Truffauta, tu logiku nazivali licemjerjem, ali i on tek kad je iz faze adoriranja bivšeg prijatelja ušao u fazu osporavanja, kao reakcije na Godardove optužbe za ‘revizionizam’ (Godardu je čak i Ejzenštejn bio revizionist, kako ne bi siroti Truffaut).
De Baecqueova knjiga kritički je tekst i ne bježi od krajnje neugodnih strana svog protagonista (sustavno maltretiranje glumaca i glumica tek je manji dio), no nikad ne dovodeći u pitanje njegov genij koji su tokom vremena mnogi osporavali, osobito dio radikalne ljevice šezdesetih. Knjiga bilježi i sve bitne Godardove ljubavne odnose, njegovo adoriranje i eksploatiranje (ženske) mladosti i ljepote, zaljubljenost u sport te trajnu fascinaciju Amerikom, istovremeno slikajući društveno stanje epoha u kojima se odvijao sineastov život i rad te formirao njegov dvostruki švicarsko-francuski identitet. De Baecque daje i kompetentne opise Godardovih filmova, pa njegova knjiga uspješno pokriva sva područja koja su joj predmet interesa i postaje nezaobilazno štivo filmofila, neovisno o tome jesu li za ili protiv Godarda.
