Novosti

Kultura

Faust u Hrvatskom narodnom kazalištu

Dolazak Hasanbegovića u upravljačko tijelo zagrebačkog HNK-a nisu svi pozdravili šutke. Dvadesetero glumaca uputilo je protestno pismo u kojem tvrde da njegovo imenovanje može rezultirati samo ideološkim obračunom i devastacijom. ‘Pitajte drugu polovicu ansambla što misli’, samozadovoljno im je u izjavi za Novosti odgovorio Hasanbegović

6f6x2t0d9yesuzpd47x3tqc9oip

Dobro doš'o vijećniče – Hasanbegović u foajeu HNK-a (foto Jurica Galoić/PIXSELL)

Ako predsjednica jednog kazališnog vijeća može biti tehnološka tehničarka, zamjenica joj inženjerka prometa, a član novinar; ako drugo vijeće može voditi turistički vodič, a zamjenjivati ga liječnik; ako na čelu trećega može biti profesorica kemije i biologije, a član ekonomist; ako član kazališnog vijeća može postati propali desničarski političar Anto Đapić; ako, na kraju krajeva, može postojati kazalište s desetero zaposlenih, bez ijednoga glumca, kao što je slučaj u Požegi – treba li čuditi što je u najprizemnijoj političkoj trgovini koja se odigrala radi održavanja vlasti u Zagrebu član Kazališnog vijeća HNK-a postao notorni Zlatko Hasanbegović. Tako to očito ide. Tako stoje stvari. Kultura je i inače bila zadnja rupa na svirali, a s dodatnim smanjenjem kompetencija na svim razinama zadnjih godina srozala se i kvaliteta politički podobnih kadrova koje se, bez obzira na manjak kvalifikacija, očito mora postaviti na izabrane pozicije.

Vrijeme je da se svaki umjetnik zapita o vlastitoj odgovornosti. Stav da se umjetnik ne bavi politikom nije održiv, jer se politika već bavi nama – smatra Damir Markovina

Dolazak tog lika, koji kao da je dospio izravno iz komada ‘Hrvatski Faust’ Slobodana Šnajdera, u upravljačko tijelo nacionalne kazališne kuće nisu svi pozdravili šutke ili pljeskom. Glumice i glumci, njih ukupno dvadesetero (Alma Prica, Damir Markovina, Ksenija Marinković, Vlasta Ramljak, Milan Pleština, Dora Lipovčan, Lana Barić, Barbara Vicković, Bojan Navojec, Nina Violić, Ana Begić Tahiri, Dušan Bućan, Luka Dragić, Ivana Boban, Dušan Gojić, Daria Lorenci, Krešimir Mikić, Iva Mihalić, Silvio Vovk i Olga Pakalović) ususret Novoj godini, neposredno pred premijeru predstave ‘Ciganin, ali najljepši’, uputili su pismo gradonačelniku Milanu Bandiću, predsjedniku gradske skupštine Andriji Mikuliću i njenim zastupnicima, iskazujući ‘zabrinutost zbog motiva tog imenovanja, kao i bojazan za smjer u koji bi središnja nacionalna kazališna kuća mogla biti gurnuta’. Odluka o Hasanbegovićevom imenovanju, tvrde oni, ‘može na žalost rezultirati samo ideološkim obračunom i devastacijom’. ‘HNK sa svim svojim resursima, a koje čine i njegovi ansambli, u ovom trenutku kao da je talac i sredstvo manipulacije za osiguranje vladajuće skupštinske većine, a to ne može biti dobar temelj za kvalitetan rad u instituciji kulture. Tim više što je novoimenovani član Kazališnog vijeća gospodin Zlatko Hasanbegović već u svom mandatu ministra kulture pokazao zabrinjavajuću sklonost prema restrikcijama sloboda jednog demokratskog društva, a u javnosti je sve više jasna njegova revizionistička politička opcija, kao i, iz svakog relevantnog kuta tumačenja suvremene svjetske povijesti, teško prihvatljiva politička misao’, kažu članovi ansambla Drame.

Uz Hasanbegovića, koji će u Kazališnom vijeću zamijeniti dosadašnju predstavnicu Grada Zagreba Snježanu Abramović Milković, u tom tijelu sjede i – također u ime Zagreba – dosadašnji predsjednik Duško Ljuština, Iva Hraste Sočo i Srećko Šestan iz Ministarstva kulture te predstavnici zaposlenika Vlasta Ramljak (Drama), Saša Ivaci (Opera) i Svebor Sečak (Balet). Luku Dragića, jednog od potpisnika pisma i bivšeg člana Vijeća, pitali smo kakvu štetu Hasanbegović može napraviti u HNK-u.

Najopasnije kod Hasanbegovića je to da se pojedinac – zasad se radi o Buljanu – zaposlen u javnoj službi, ne smije javno očitovati u svjetonazorskim pitanjima – tvrdi Snježana Banović

- Dok sam ja bio u Vijeću, ono je još davalo preporuke. Nakon tzv. lex Lederer (kojim je omogućena smjena Ane Lederer, koja je sada u Hasanbegovićevoj stranci, s mjesta intendantice, op.a.) postalo je fikus. Kao član Vijeća Hasanbegović ne može napraviti puno, ali zato može iritirati, davati opasne i toksične izjave koje upućuju na društvenu klimu u kojoj jedna takva osoba, koja napada temelje civilizacije i demokracije, može biti na funkciji. Reagirali smo na njegovo postavljanje jer smo pretpostavljali da će u Vijeće ući netko kome je stalo do kazališta, a ne do ideološkog obračuna. I to ne uzimajući u obzir, a naravno da moramo uzeti, dosadašnji lik i djelo bivšeg ministra kulture sa svim onim što je napravio, a što je nedopustivo u civilizacijskom smislu. Kad osoba, kao što je to učinio Hasanbegović, HNK okarakterizira kao ‘stožer pseudoljevičarskog parakazališnog aktivizma’, ma što to značilo, znate da u najmanju ruku nema dobre namjere. Sjetim se odmah knjige ‘Prekretnica’ Klausa Manna u kojoj je opisivao kako je njegov kružok u 1930-im godinama promatrao uspon nacista u Njemačkoj, smatrajući da su smiješni i da ih treba ignorirati, da bi svi kasnije umuknuli kad su ovi ipak uspjeli doći na vlast - kaže Dragić.

Slično razmišlja i Damir Markovina koji upozorava da korištenje kulturnih institucija kao generatora sinekura, nagrade za podobne ili poligona za političku trgovinu ne može biti prihvatljivo.

- O tome kakav je odnos našeg društva prema kulturi zorno svjedoče primjeri HNK-a Split, gdje je poništen legitimno okončan natječaj za intendanta, kazalište duhova u Požegi, pa i posljednji primjer HNK-a Zagreb. Sve je ovo prošlo bez institucionalne ili strukovne reakcije i mislim da je vrijeme da se svaki umjetnik zapita o vlastitoj odgovornosti unutar sustava u kojem djeluje te napravi osobni izbor između akcije i letargije. Stav da se umjetnik ne bavi politikom nije održiv, jer se politika već bavi nama - govori Markovina.

Taj glumac upozorava da su se dosadašnji javni istupi Hasanbegovića o HNK-u uglavnom sveli na generalizirajuće zaključke o političkoj orijentaciji pojedinih članova, relativiziranje poslovnih uspjeha, i to unatoč rasprodanim predstavama, bez očitovanja o umjetničkoj ili izvedbenoj kvaliteti ansambla, osim zaključka da razgovor o predstavama spada u domenu lifestyle magazina, što predstavlja ‘vrlo originalno gledište bivšeg ministra kulture o poziciji kazališta u društvu’.

- Zahvaljujući javno propagiranim ekstremnim Hasanbegovićevim stavovima imenovanje se može tumačiti i kao otvaranje vrata našeg kazališta atmosferi straha i revanšizma, koje postaju već zabrinjavajuća ‘kvaliteta’ hrvatskog društva, a posebno njegove kulturne produkcije, što definitivno nije atmosfera ugodna ni pogodna za umjetničku kreaciju. Smatram da je cilj moga umjetničkog angažmana da na pozornici što bolje, točnije i zanimljivije tumačim univerzalnu istinu te da društvu postavljam pitanja o njegovim bolnim, neuralgičnim točkama i mehanizmima i ne mislim da taj posao prestaje kad se svjetla na sceni pogase. Ovo je važno pitanje i mislim da je iznimno bitno da smo ga mi, potpisnici pisma, glumci HNK-a, javno, jasno i glasno postavili, unatoč atmosferi straha koja se sustavno nameće - smatra Markovina.

Još jedna od potpisnica, glumica Lana Barić, kaže da je u pismu sve jasno napisano.

- Kao što je i velikom dijelu javnosti koje se tiče kultura sve jasno već neko vrijeme. Jasno je da ovdje govorimo o kruškama i jabukama, da se protiv ideologije borimo uspjesima i rezultatima, što se dosad pokazalo uzaludnim, ali uspjeh HNK-a od dolaska intendantice Dubravke Vrgoč je kontinuiran i neosporan, i mi ćemo se i dalje truditi raditi predstave koje publika želi gledati i za koje se ne mogu nabaviti karte ni mjesec dana unaprijed. Jasno je da se ovdje radi o potpuno različitim mjerilima, to znamo još od slučaja s HAVC-om, ali ćemo se i dalje protiv kontinuirane destrukcije, koju vrlo uspješno provodi Hasanbegović, boriti i radom i rezultatima i srcem, jer radimo dobro i ponosni smo na to - kazala je Lana Barić.

Što u HNK-u mogu očekivati od Hasanbegovića? Vjerojatno ništa dobro. Kao ministar kulture treći dan mandata, nezadovoljan pisanjem neprofitnih medija, ukazom je ukinuo povjerenstvo koje je odlučivalo o dodjeli novca. Bio je to početak ‘nove kulturne paradigme’ koja je klimaks doživjela u maršu šest tisuća crnokošuljaša, predvođenih Hasanbegovićevim prijateljem Velimirom Bujancem, na Agenciju za elektroničke medije s ciljem smjenjivanja tadašnje ravnateljice Mirjane Rakić. Potom je na red došao i HAVC kojem je također trebalo skinuti vodstvo, pa i ostale kulturnjačke institucije. Paralelno s maršem na njih, Novosti su ekskluzivno objavile rane zapise i fotografiju ministra s ustaškom kapom, što je izazvalo zgražanje ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj Europi. Ipak, nije uspio ostvariti ni pola onoga što je mislio. Političku karijeru u HDZ-u zaustavio mu je dolazak Andreja Plenkovića, pa se ovaj s Brunom Esih prekomandirao u nove rovove, u zagrebačku Skupštinu, gdje je iskoristio rezultate izbora i postao ključan faktor za Bandićevo održavanje vlasti.

- Hasanbegović je osoba koja osobne i ideološke sukobe voli rješavati s pozicije političke moći - kaže Velimir Visković koji se svojevremeno kandidirao za intendanta HNK-a.

- Članstvo u Vijeću HNK-a ne omogućuje mu, doduše, moć poput ministarske, ali ipak s te pozicije može neprekidno zanovijetati šefu Drame Ivici Buljanu, kojega percipira kao svojega ideološkog antipoda, a pomalo i Dubravki Vrgoč, koja zauzima poziciju intendantice, što je ostala neprežaljenom žudnjom Hasanbegovićeve bliske prijateljice i političke suradnice Ane Lederer. Pobuna glumaca posve je razumljiva, jer Buljan jako dobro radi svoj posao, u njegovu mandatu bilo je nekoliko velikih i stalno rasprodanih predstava. To je stoga izraz podrške umjetničkom ravnatelju u kojega se vjeruje. Pobuna za čuvanje estetskih i etičkih kriterija, mimo zazora koji postoji spram Hasanbegovića kao zagovornika krajnje desnih i revizionističkih pogleda u politici i znanosti. Drago mi je da pismo potpisuju najuglednije glumice i glumci nacionalne kuće, utoliko prije što znamo koliko glumačka profesija jest osjetljiva i vječno izložena političkim promjenama koje u pravilu donose i mogućnost smjena uprava. To je hrabar i iznimno važan profesionalni, etički i estetički čin - dodaje on.

S Viskovićem se slaže i bivša ravnateljica Drame HNK-a Snježana Banović koja podsjeća da Vijećem HNK-a već 12 godina ‘komandira’ svemoćni Bandićev ‘ministar za kontrolu Ljuština’, ali i da je prvi put od 2005. u to tijelo ušao netko tko nema nikakve veze s kulturom, pogotovo ne s kazalištem, a čije su namjere opasne. I po kazalište i po kulturu.

- U tom je tijelu javno odavno postalo privatno, u njemu se 12 godina hendla bezbrižno s proračunom, ansamblima i programom na način koji bi se mogao oslikati zlogukom tišinom između dvije sirene za uzbunu. I ona je sada tu i nije me iznenadila ni šokirala. Ipak, najopasnije kod Hasanbegovića nije to da je revizionist koji nema pojma o kazalištu, već to da se pojedinac – zasad se radi samo o Buljanu, ravnatelju Drame – zaposlen u javnoj službi, ne smije javno očitovati u svjetonazorskim pitanjima. Taj je stav duboko retrogradan, totalitaran i opasan - kaže Banović, naglasivši da je utješno da Hasanbegovićevi mandati, bazirani na političkim virmanima, ne traju dugo no, nažalost, ostavljaju nepopravljive posljedice.

Što o svemu misli Hasanbegović? Za Novosti je tek kratko putem SMS-a rekao da se Kazališno vijeće ‘ne bavi privatnim političko-ideološkim preferencijama članova ansambla’.

- HNK ima cca 502 zaposlenika. Pitajte drugu polovicu ansambla što misli, iako u načelu poštujem i jedne i druge. Inače, kad se već bavite raspoloženjima u HNK-u, jeste li možda primijetili da je član Kazališnog vijeća HNK-a izabran na izborima zaposlenika Saša Ivaci (Opera), čovjek koji je bio na izborima na našoj listi. Toliko o stvarnom kulturnjačkom raspoloženju. Pogodite tko bi bolje prošao u samoupravnom modelu volje zaposlenika -samozadovoljno će Hasanbegović.

Naravno da je, po staroj navadi, pritom ‘zaboravio’ na činjenicu da u istom tom Vijeću kao predstavnica ansambla Drame sjedi Vlasta Ramljak, potpisnica pisma protiv njegovog imenovanja. Činjenice su uvijek tu da ih se tumači po vlastitom nahođenju i koristi po prigodi, posebno kad se kreće u novi marš. Ovaj put ne preko ulice, nego kroz institucije. Faustov vrag došao je u kazalište.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više