Prošle subote u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru održano je književno veče pod nazivom ‘Imao sam od zlata jabuku…’. Predavačica je bila Smilja Horvat, profesorica Gimnazije Beli Manastir u penziji, a organizator belomanastirsko Kolo srpskih sestara (KSS) ‘Sveta Jelena Dečanska’.
Književno veče bilo je posvećeno ‘Zidanju Skadra na Bojani’ emotivno i psihološki vrlo snažnoj i slojevitoj narodnoj pjesmi. Nije to samo pjesma o zidanju Skadra, nego se u njoj isprepliću i drugi motivi. Na primjer, motiv žrtvovanja da bi se moglo ostvariti neko veliko djelo, kao i historijska dimenzija u likovima Mrnjavčevića, iako je narodnom pripovjedaču dozvoljeno da preinačuje povijesnu zbilju uime onoga zbog čega se pjeva o ljudskoj sudbini. Tu su i klasni motiv, motiv majčinstva, ali položaj žene u patrijarhalnom društvu. Protagonisti pjesme su braća Mrnjavčevići, tri brata: Uglješa, Vukašin i Gojko. Treći brat nije potvrđen kao historijska ličnost, nego je uveden u pjesmu da se suprotstavi ljudskom zlu, izdaji i licemjerju, prevari i sebičnosti.
Nakon ovih uvodnih objašnjenja, pjesmu ‘Zidanje Skadra na Bojani’ s profesoricom Horvat, pročitali su mladi recitatori Dejana Ristić, Mirjana Banjanac, Dragana Stojanović i Nemanja Bukvić. Potom je profesorica prokomentarisala pročitano, ističući dramatičnu i tragičnu žrtvu mlade Gojkovice da se sagradi grad. Ona od žrtve izrasta u heroinu i moralnu pobjednicu, koja je podigla Skadar na Bojani i ostala živjeti kroz umjetničko djelo.
- Tom pjesmom nismo se zapravo previše okrenuli prošlosti. Slični problemi mogu se susresti u svakodnevnom životu. I dalje postoji licemjere i sebičnost, ali bez ljudskog žrtvovanja u ime nečeg višeg. Sam motiv žrtve vuče porijeklo iz antičke Grčke, kada kralj Agamemnon kreće u osvajanje Troje, a da bi odobrovoljio bogove da njegovim brodovima daju povoljan vjetar, on žrtvuje kćer Ifigeniju - rekla je profesorica Smilja Horvat koje se mnogi Baranjci sjećaju još iz gimnazijskih dana, te se potpuno slažu s poslovicom: jednom profesor, uvijek profesor.
Svoje izlaganje profesorica Horvat završila je s nadom da svi porazmisle o ovoj pjesmi, a sve u želji da svijet bude bolji i ljepši nego što jeste, te je podsjetila na stih Silvija Strahimira Kranjčevića: ‘I što smo nebu bliži, sve od neba smo - dalji!’.
Svima onima koji još nisu pročitali ovu pjesmu, preporučujemo da je ipak pročitaju, jer njezini stihovi: ‘Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu, te je žalim, pregoret’ ne mogu’, i danas se često citiraju u trenucima oproštaja od drage i voljene osobe.
