Treće martovske subote, kao što je to uobičajeno u posljednjih godinu dana, u prostorijama belomanastirskog Srpskog kulturnog centra održano je još jedno lijepo književno veče, ovaj put posvećeno pjesništvu i sveukupnom stvaralaštvu velikog srpskog moderniste Alekse Šantića.

Tom manifestacijom, koju je organizovao Književni klub u okviru Srpskog udruženja žena ‘Dukat’, obilježen je Međunarodni dan sreće i Svjetski dan pjesništva. Predsjednica ‘Dukata’ Radmila Ognjenović pozdravila je prisutne i podijelila svoju sreću sa svim ljubiteljima knjige, ‘lijepe književne riječi, lijepog oblačenja i lijepog ponašanja’.

- Naš književni klub pokazuje dobru volju svojih članova i u njemu svako daje svoj doprinos onoliko koliko zna i umije, a da bi se očuvala tradicija i kultura našeg naroda - rekla je predsjednica.

Predavanje je pripremila i održala profesorica književnosti Jadranka Radošević iz Belog Manastira, koja radi u Srednjoj školi Dalj. Ona je govorila o životu pjesnika kojeg su obilježile mnoge tragedije, žalosti i nepravde, a on se hrabro nosio s njima i svojim pjesmama štitio egzistenciju. Njegove pjesme svrstavaju se u najljepše pjesme srpske književnosti, a njihovu ljepotu, svojom interpretacijom na ovoj književnoj večeri, dočarala je Dragica Seka Radulović.

- Svaki Šantićev stih potiče na razmišljanje. Pesma ‘Ostajte ovdje’ je svevremena i kao da je danas napisana. Ljubav i čovečnost izbijaju iz svake njezine pore. U njoj pesnik ‘grmi’ i preklinje narod da ostane u svojoj zemlji, jer drugde su gorki zalogaji hleba i nigde sunce tako ne sija. Među najbolje pesme uvrštena je i Šantićeva elegija ‘Pretprazničko veče’, koja govori o porodici u kojoj ‘…je kô potok tekla sreća krotka’, u kojoj je otac ‘vedar kô sjaj dana’. Sreća i nesreća u jednoj pesmi. Najlepši i najteži trenuci u jednom životu. Pesnik ‘duše i srca’ sve je podsetio koliko je sreća krhka i koliko je malo potrebno da nestane - kaže profesorica Radošević.

Podsjećanje na izuzetno veliko i važno stvaralaštvo Alekse Šantića, koji je utjehu u svojoj samoći, sticajem nesretnih okolnosti, pronašao u svojim pjesmama, postiglo je cilj da slušaoce na belomanastirskoj književnoj večeri potakne na razmišljanje o tome da se utjeha uvijek može pronaći u druženju u kojem se poštuju individualne slobode i gdje se može razgovarati slobodno, uvažavajući razlike i različitosti.

- Imamo puno razloga za sreću, samo ponekad moramo na situaciju gledati iz drugog ugla. Ako su Aleksi Šantiću pesme zamenile porodicu i vratile ugaslu veru, utažile mu bol, okrepile ga i razvedrile, onda će sigurno pomoći i doneti utehu i onima koji su na književno veče došli i ne sluteći kakvu će nagradu za svoj dolazak dobiti - zaključila je na kraju Jadranka Radošević.