Posljednje prošlogodišnje subote, u belomanastirskom Srpskom kulturnom centru i u organizaciji SKUD-a "Jovan Lazić" pod vodstvom predsjednice dr. Svetlane Pešić, održana je promocija trećeg izdanja knjige "Luk i voda" Đorđa Nešića iz Bijelog Brda. Prvo i drugo izdanje tog "zavičajnog rječnika s ušća Drave i Dunav" izdani su u Zagrebu 2004. i 2012. godine, a treće, najobimnije (460 stranica) s oko 2.000 obrađenih pojmova, izdano je 2024. u Vukovaru.
Za razliku od prva dva izdanja, treće je štampano ćirilicom i azbučnim redoslijedom. Vizualni simbol na koricama svih izdanja je crtež đerma Borivoja Dovnikovića Borda, na kome žena grabi vodu iz bunara, a đeram je (bio) zaštitni znak ravničarskih krajeva.
Knjigu su pred vrlo zainteresiranom belomanastirskom publikom predstavili urednik Veljko Maksić, predsjednik Odbora za kulturu i sport vukovarskog Zajedničkog veća opština, i autor, jedan od najznačajnijih srpskih pjesnika našeg doba i upravnik Kulturnog i naučnog centra "Milutin Milanković" u Dalju. Autor je pročitao i prokomentarisao dvadesetak zanimljivih odrednica iz tog rječnika. U svom pogovoru, urednik Maksić piše da je "Luk i voda" enciklopedija života srpskog naroda u međuriječju Dunava i Drave.
- Terminološko objašnjenje pojedine reči u sebi krije i duh jednog vremena kojeg je autor sačuvao u svojim sećanjima. Rečnik tako postaje etnološka i lingvistička riznica. Kroz terminološka objašnjena on vrlo studiozno donosi opis svakodnevnog života ljudi na navedenom području, pre svega u Bijelom Brdu i Dalju. Nešić je svojim stilom pisanja i čuvar ijekavice, karakteristične za njegovo Bijelo Brdo. Ijekavski izgovor, nekada potpuno uobičajen u svakodnevnom govoru srpskog stanovništva u međurečju Dunava i Drave, kao da je zanemaren zbog ekavice, koja se često percipira kao jedini iskaz srpskog nacionalnog identiteta. Ovo Nešićevo delo demant su takvog mišljenja, zaključuje Veljko Maksić.
