Nakon što je prije četiri godine Wikipedija na hrvatskom jeziku (Hr.wiki) završila na naslovnicama zbog svog filoustaškog sadržaja, ta se online enciklopedija nedavno ponovno našla u medijima. Jutarnji list i Balkan Insight sramotni su projekt ponovno stavili pod lupu, analizirajući članke koji sadrže neonacističke teze o Njemačkom napadu na Poljsku 1939. i sistemsko umanjivanje užasa koncentracijskog logora u Jasenovcu. No na Hr.wikiju nije problem samo u nekoliko članaka ili odlomaka, već se radi o projektu koji je sistemski truo i više nema nikakve veze s pravilima koja se koriste ne originalnoj Wikipediji na engleskom jeziku. Nakon što su početkom godine smijenjena zadnja tri administratora koja nisu pripadala ekstremno desnom klanu, a koji je preuzeo projekt prije pet godina, hrvatska inačica otvorene enciklopedije je u nikad gorem stanju.
‘Josip Broz Tito, hrvatski i jugoslavenski političar, državnik, komunistički vođa, Trinaesti je na listi najvećih zločinaca 20 stoljeća odgovoran za smrt 570.000 ljudi, uglavnom političkih protivnika i diktator.’ Tom je rečenicom i pripadajućim pravopisnim greškama u travnju 2018. započinjao članak o Titu. Isti uvodni tekst moguće je pronaći i ako Titovo ime upišete u internetske tražilice, s obzirom na to da one preuzimaju podatke s Wikipedije. Stanje u kojem se trenutno nalazi Hr.wiki i njegove najagilnije autore približit ćemo upravo na primjeru tog uvodnog teksta.
Na zahtjev Velimira Bujanca iz članka su uklonjeni dijelovi teksta koji su klevetnički ili netočni – napisala je administratorica Roberta F. nakon što je izbrisala da je Bujanec osuđen zbog prodaje kokaina
Svaka stranica na Wikipediji ima opciju pregleda povijesti izmjena sadržaja. Do nje može doći svaki prijavljeni ili neprijavljeni korisnik, i to pritiskom na karticu ‘Vidi povijest’. Povijest spomenute stranice počet ćemo pratiti od 29. siječnja 2016. Tad je članak započinjao sljedećim opisom: ‘Hrvatski i jugoslavenski političar, jugoslavenski državnik i komunistički vođa.’ Suradnik Zvonano tad je dodao rečenicu ‘Prema listi britanskog Daily Maila, nalazi se na 13. mjestu rang liste najgorih masovnih ubojica 20. stoljeća’, s referencom na kontroverzni članak tog tabloida koji je zabranjen kao izvor na Wikipediji zbog ‘slabog provjeravanja činjenica, senzacionalizma i direktnog fabriciranja’. Suradnik Zvonano inače ima jako malo doprinosa na Hr.wikiju, no i to nam sasvim dovoljno govori o njemu. Osim unosa o Titu, napisao je članak ‘Udruga Urbana desnica’. Članak je to koji homofobnu, klerikalnu, kreacionističku, proustašku i anti-antifašističku skupinu, a koja se nedavno proslavila ‘hibridnim ratom’ protiv Facebook-stranica Lupige, Antifašističkog vjesnika, Hrvatskog povijesnog portala pa i Novosti, opisuje ovim riječima: ‘Jedna od najprepoznatljivijih i najaktivnijih udruga na hrvatskoj aktivističkoj sceni, članovi koje su mladi, nacionalno osviješteni ljudi, studenti, intelektualci i aktivisti.’ Preko kontakt e-maila saznajemo da se iza nadimka Zvonano krije Zvonimir Pavlinović, tajnik Urbane desnice i nositelj nezavisne liste Urbane desnice na lokalnim izborima 2013. u Splitu, koja je osvojila 96 glasova. Time je prekršio nekoliko pravila Wikipedije o sukobu interesa, nepristranosti i provjerljivosti.
No kada se radi o člancima koji se odnose na ekstremno desne pojedince i grupe, sukob interesa na Hr.wikiju je staro pravilo. Tako je članak o revizionističkoj udruzi Hrvatsko kulturno vijeće (HKV) napisao korisnik Hakave, dok je korisnik Ante Gugo, inače desno orijentirani novinar i publicist, napisao članak o samome sebi. Svaki članak na Wikipediji ima ‘Stranicu za razgovor’ na kojoj je moguće sudjelovati u raspravama i rješavanju sukoba, a do nje se može doći klikom na karticu ‘Razgovor’. Nakon što je suradnik Čačvina članak ‘Ante Gugo’ označio pristranim i upozorio na to na stranici za razgovor, Gugo je zatražio da se izbrišu njegovi unosi te blokira suradnik Čačvina jer je ‘diskreditirao njega i projekt’. Administrator Kubura bez obrazloženja je skinuo oznaku da se radi o pristranom članku, a administrator MaGa se pravio blesav i nakon višestrukog Guginog priznanja da je pisao članak o sebi, upitao: ‘Tko zapravo piše članak?’
Kartoni i osobni zahtjevi
U ožujku 2016. Zvonanova rečenica u članku o Titu je izbrisana i zamijenjena s nekoliko nespretnih unosa korisnika Jakov0203. Patroler (pomoćnik administratora) ElHombre ih je automatski vratio na prethodno stanje. Nakon nekoliko mjeseci administrator SpeedyGonsales je svaki Javkoljev unos kaznio s ukupno tri žuta kartona. Riječ je o potpuno bespotrebnom iživljavanju na inače neaktivnom suradniku, ali i o upozorenju za svakog s ‘krive strane’ političkog spektra. Dan nakon Jakovljeve intervencije, anonimni korisnik na IP broju 161.53.42.198 je u uvodnu rečenicu dodao ‘i diktator’. Kao referencu je koristio intervju Večernjeg lista s Tiborom Navracsicsom, suradnikom mađarskog premijera Orbana, od kojeg je novinar Dražen Ćurić na kraju razgovora dobio potvrdan odgovor na pitanje ‘Znači, i Tito je diktator?’. Tri dana kasnije suradnik Manzen promijenio je unos ‘diktator’ u ‘autokrat’, uz referencu na intervju sa Slavkom Goldsteinom, autorom Titove monografije, koji je u Novom listu objavljen pod naslovom ‘Tito nije bio diktator već autokrat’. Pritom je doveo u pitanje top-listu zločinaca koju je objavio tabloid Daily Mail, kao i broj od 570.000 ubijenih. Ubrzo nakon toga članak je zaštićen, tj. zabranjeno je unošenje izmjena novim i neprijavljenim suradnicima. U travnju 2016. patroler BlackArrow retroaktivno je prekršio prethodno pravilo, izbrisao je unos Manzena i članak vratio na prethodno stanje za koje je zaslužan neprijavljeni suradnik. Tako je Tito ponovno postao ‘diktator’. Manzen je u rujnu 2016. ponovno vratio svoj unos, a zbog toga ga je administrator SpeedyGonsales kaznio crvenim kartonom, tj. izbacivanjem s Hr.wikija zbog ‘namjernog unošenja manje važnih činjenica’, uz konstataciju da je ‘navođenje samo blaže ocjene (autokrat, op. a.) neprihvatljiv postupak, vandalizam’.
Sedlarov dokumentarac ‘Jasenovac – istina’ predstavljen je kao djelo koje ‘progovara o tome što se zaista događalo u kontroverznom logoru Jasenovac’. Navodi se i da su više zatvorenika ubili komunisti nego ustaše
SpeedyGonsales je početkom 2018. izbrisao sve ‘difamacije’ u članku o Velimiru Bujancu, i to na osobni zahtjev voditelja emisije ‘Bujica’. Naime, administrator Kubura je još početkom 2017. obrisao sve unose o Bujančevim novim i starim neonacističkim ispadima, napadu na novinare, organizaciji prosvjeda potpore govoru mržnje na Z1 televiziji i pojedincima optuženima za ratne zločine. Početkom 2018. administratorica Roberta F. u potpunosti je prepravila članak u kojem su se spominjale tužbe za klevetu i pravomoćna presuda kojom je Bujanec osuđen zbog prodaje i navođenja na konzumaciju kokaina. Na kraju se članak pretvorio u tragikomični rad obožavatelja, koji izgleda kao da ga je napisao sam Bujanec. Roberta F. svoju je izmjenu objasnila ovim riječima: ‘Na zahtjev Velimira Bujanca iz članka su uklonjeni dijelovi teksta koji su klevetnički ili netočni. Zahtjev s podatcima proslijeđen aktivnim birokratima.’ Identičnu stvar napravila je u članku o Karolini Vidović Krišto, novinarki HRT-a poznatoj po homofobnim stavovima i kritiziranju antifašizma. Suradnik Bojovnik, autor prvotnog članka, zatim se javio na stranici za razgovor uz komentar: ‘Pravomoćna presuda za plaćanje seksualnih usluga kokainom je bitan i relevantan podatak za životopis istaknute i eksponirane medijske osobe koja je dovoljno bitna za VIP ložu na predsjedničkoj inauguraciji… Činjenica da administratori Wikipedije konstantno interveniraju kako bi očistili nepoželjne podatke iz životopisa likova s ekstremne desnice, od Bujanca do Pavkovića, razlog je za ozbiljno razmišljanje o temeljnim načelima ovog projekta.’
Potom su uslijedile prijetnje kaznenom prijavom po članku 202. Kaznenog zakona koji se, uzgred budi rečeno, bavi trgovanjem i izvozom zaštićenih ptica pjevica i biljaka. Bojovnik je nekoliko dana pokušavao dodati odlomak o pravomoćnoj presudi protiv Bujanca, a koju su u cijelosti objavile Novosti, uz komentar da se radi o ‘bitnoj informaciji ako je već bitno tko mu je pjevao na piru’. Međutim, Roberta F. ih je odmah izbrisala. Točku na ‘i’ stavio je SpeedyGonsales, koji je uz muljažu o glasinama i nebitnim činjenicama donio odluku prema kojoj ‘Wikipedija ne treba biti sredstvo difamacije nikoga, a pogotovo novinara’. Tako je članak ponovno vraćen na Robertinu verziju, odnosno na ‘zahtjev Velimira Bujanca’. Zanimljivo je da se nakon tog sukoba izuzetno produktivni suradnik Bojovnik gotovo u potpunosti povukao s Hr.wikija, očito razočaran činjenicom što sudjeluje u projektu koji je postao servis ekstremne desnice. Kao primjer da ista pravila ne vrijede za one koji nisu desničari, provjerili smo članak o Ivi Goldsteinu. U njemu se već nalazi odlomak o skandaloznoj presudi kojom je taj povjesničar osuđen zbog kritike dokumentarnog filma o Titu Antuna Vrdoljaka. U tom se odlomku kao referenca navodi proustaški portal Priznajem.hr.
Administrator SpeedyGonsales još se 2005. javno predstavio kao Darko Čokor i godinama promovira projekt hrvatske Wikipedije u medijima. Surađuje s desničarskim udrugama, pa ga kao autora nalazimo na portalima HKV-a i Narod.hr, iza kojeg stoji U ime obitelji Željke Markić. Iste godine kad se predstavio, Speedy je preuzeo uzde od Dennyja, osnivača Hr.wikija, i postao birokrat (administrator s pravom davanja ovlasti). Zajedno s Robertom 2009. pokrenuo je sukob nakon kojega je gotovo polovica aktivnih suradnika otišla s hrvatske Wikipedije, tada je postavio i ekstremno desne administratore poput Kubure i Zeljka. U tom su periodu donesena nova pravila kojima su učvrstili svoju ‘vlast’ i pretvorili Hr.wiki u svojevrsno čudovište kojem danas svjedočimo. Čokor je u posljednje vrijeme smanjio aktivnosti pod Speedy računom te je svakodnevno patroliranje i maltretiranje rijetkih suradnika koji nisu na ultranacionalističkoj liniji prepustio adminu Kuburi.
Teorije zavjere i lažni citati
U ožujku 2017. članak o Titu je ostao bez dijela u kojem se nalazila top-lista zločinaca. Suradnik Robert Mijaković ga je obrisao uz obrazloženje da se ‘Daily Mail po Wikipedijskim pravilima smatra nepouzdanim izvorom’. No jedna izmišljotina je ovaj put zamijenjena drugom. Suradnik Mudroslov uskoro je nadopisao cijeli odlomak pod naslovom ‘Nova otkrića’, u kojem ‘otkriva’ da je Tito bio ruski agent Nikolaj Lebedev. Kao referenca se opet navodi portal Priznajem.hr koji je, između ostalog, kao pouzdanu činjenicu prenio bizarni iskaz iz arhiva FBI-ja, odnosno izmišljotinu koju je ustaška emigracija pokušala podvaliti SAD-u za vrijeme hladnog rata. Mudroslov se pobrinuo da u članku o Kumrovcu stoji podatak da je tamo rođen ‘Josip Broz Tito, vođa partizana te kasnije diktator SFRJ’, što anonimni korisnici pokušavaju bezuspješno vratiti na prvotni unos ‘predsjednik SFRJ’. Još čekamo dan kad će Mudroslov mudro zbrojiti dva i dva te zaključiti da po njegovim ‘novim otkrićima’ kumrovečki Tito nije mogao doživjeti uspostavu SFRJ jer je 1937. ‘zamijenjen’ ruskim agentom. Pokušaj da se izbriše ta teorija zavjere administrator Zeljko je odmah bez objašnjenja poništio, iako pravila Wikipedije nalažu da se o teorijama zavjere može pisati samo uz jasnu napomenu o čemu je zapravo riječ, i to u samom naslovu članka.
Članak o Josipu Brozu ne bi bio potpun bez omiljene igračke proustaških revizionista – lažnih citata. Suradnik Plavi plamičak je dodao jedan takav, uz referencu na članak iz Glasa Koncila. Poznati je to izmišljeni citat koji često koristi varaždinski biskup Josip Mrzljak: ‘U Varaždin nisam došao službeno govoriti o politici, već da obiđem jedinice JA koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’ Isti suradnik je lažni citat dodao i na članak o biskupu Mrzljaku. Originalni Titov govoru u Varaždinu iz svibnja 1945. može se naći u online arhivi varaždinskih Vijesti i glasi: ‘Ja nisam došao, a niti sam se pripremio da vam držim govor o politici; došao sam po vojničkim pitanjima, da posjetim jedinice slavne Jugoslavenske armije. Govorit ću vam kao vaš lancman, Zagorac. Vjerujte mi da se radujem što mogu pozdraviti i vidjeti Zagorje. Ja sam sin Zagorja rođen u blizini Klanjca i bio sam rijetko u Varaždinu. Došao sam iznenada, jer željan sam vidjeti kako živite i kako osjećate. Mislim da kao sin vašeg Zagorja nisam osramotio Hrvatsku domovinu. Hrvatska je oprala sa sebe sramotu koju su joj nanijeli narodni izdajice i može vedro gledati u bolju budućnost. Meni je bilo najteže što se događalo s Hrvatskom…’
Hrvatska Wikipedija ja doprinijela popularizaciji još nekoliko lažnih citata, a jedan od poznatijih je onaj Aleksandra Rankovića, koji se još uvijek može naći na Wikipediji u ovom obliku: ‘’Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3.777.776 zatvorenika.’ (Politika, Beograd, 1. veljače 1951) Najveći dio pobijenih su bili Hrvati.’ Kako je upozorio portal Forum.tm, nedavno je taj lažni citat koristio Ivan Zvonimir Čičak iz HHO-a, gostujući u emisiji ‘Otvoreno’. Moguće je da je to potaknulo povremenog suradnika Inoslava Beškera da u ožujku 2018. upozori SpeedyGonsalesa ovim riječima: ‘Citat Rankovića u Politici 1951. nije istinit, koliko znam. Na datum koji se navodi na naslovnoj stranici Politike su članci o ratu u Koreji i o tome ekspoze Aleša Beblera. Imate uvezanu Politiku u NSB. Nađite faksimil ili izbacite neistinu. Enciklopedijski sadržaj mora biti provjerljiv sukladno smjernici Wikipedija: Navođenje izvora.’
U članku ‘Lijevi ekstremizam u Hrvatskoj’ optužuje se Documentu, Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista za terorizam
Speedy mu nije ogovorio, ali dva dana kasnije je njemu blizak suradnik, RadioElectrico, obrisao citat i to samo u članku pod naslovom ‘Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata’ koji je prepun ustaške mitomanije. Baš u njemu, kao i u članku ‘Drugi svjetski rat u Jugoslaviji’, odnosno u odlomku ‘Komunistička strategija osvajanja vlasti’, možemo naći još jedan lažni citat, ovaj put Moše Pijade. Naveden je u ovom obliku: ‘Govor Moše Pijade s prvog zasjedanja AVNOJ-a 1942. u Bihaću, gdje objašnjava strategiju osvajanja vlasti: ‘…potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom… Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere… Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira…”
Isti citat se ponavlja i u članku o Pijadi, ali uz napomenu da se radi o ‘navodnom citatu’. Kao izvor se navodi ‘Arhiv vojnoistorijskog instituta u Beogradu u fajlu Štaba vrhovne komande (JVuO) pod oznakom K-12,30/12, u fondu Četničke arhive’. Međutim, takav dokument s tom signaturom u tom fondu ne postoji, kao ni ‘četnička arhiva’. Kao logično se nameće pitanje što bi Pijadin govor s prvog zasjedanja AVNOJ-a radio u ‘četničkoj arhivi’, osim ako se ne radi o četničkoj propagandnoj krivotvorini. Takav govor se ne može naći ni u zapisniku prvog zasjedanja AVNOJ-a. Kao online referenca se navodi slovenski desničarski tabloid Časnik.si, koji je citat preuzeo s osobne stranice pročetničkog autora Vladislava Sotirovića, inače prepune falsifikata četničkih revizionista. Bez obzira na sve, citat su objeručke prihvatili filoustaše i on se svakodnevno dijeli po društvenim mrežama i citira u vjerskim listovima. Na sve navede činjenice upozoreni su administratori Wikipedije još prije četiri godine, no i dalje ne dozvoljavaju brisanje te izmišljotine.
Top-liste
U veljači ove godine suradnik MateoKatanaCRO je nakon niza vandalizama odlučio da sredi članak o Titu i to na temelju članka s Enciklopedije Britannice, čiji je autor Ivo Banac. Dok nije počeo još jedan rat oko izmjena, članak je počinjao rečenicom: ‘Hrvatski i jugoslavenski političar, državnik, komunistički vođa i revolucionar.’ Zatim je opet dodano da je Tito diktator, pa je suradnik Mateo odlučio da Tito ‘nije Hrvat’ te da se ‘otac od ‘prvog’ Tita u 16. stolj. doselio (se) iz Tirola, a mater je Slovenka’.
Admin Zeljko dodao je i da je zločinac te je vratio top-listu Daily Maila, ovaj put uz reference s Narod.hr-a i osobne stranice Piera Scaruffija. Legendu o ‘uglednom matematičaru i profesoru sa Stanforda, Pieru Scaruffiu’ koji je ‘na temelju meritornih analiza’ i ‘statističkih pokazatelja’ Tita negdje postavio među top deset, a drugdje među top 15 zločinaca, u više je navrata na portalima Dnevno.hr i Direktno.hr iznosio profesor filozofije Jure Zovko. No dovoljno je otići na stranicu dotičnog Scaruffija, koja izgleda kao da je nastala u prapovijesti interneta, da se vidi kako se ne radi ni o kakvom uglednom matematičaru, niti da postoji znanstvena metodologija kojom je dobiven broj od 570.000 ubijenih političkih protivnika. Navedeni izvori ukazuju na to da se vjerojatno radi o broju preuzetom od Rudolpha Rummela, profesora s Havajskog sveučilišta koji ga je dobio tako što je na temelju podataka ustaške emigracije izračunao srednju vrijednost. Uostalom, Scaruffi nije nikakav ugledni matematičar, već autor kontroverznih glazbenih kritika i top-lista, čije se korištenje zabranjuje na engleskoj Wikipediji.
MateoKatanaCRO potom je izbrisao riječ ‘zločinac’, a top-listu je smjestio u odlomak ‘Kontroverze’. To se adminu Zeljku nije svidjelo, pa se požalio na stranici za razgovor: ‘Evo prema mnogim izvorima Tito je 13 listi najvećih zločinaca 20 stoljeća, među inim izvorima, tu je Daily Mail, pa naš NetHr (portal koji je prenio informaciju iz Daily Maila, op. a.) i brojni drugi. Neznam, zašto se Paveliću piše da je zločinac, a ovome briše.’ To nas je potaknulo da pogledamo članak o ustaškom poglavniku koji započinje ovom rečenicom: ‘Hrvatski političar i odvjetnik, vođa i osnivač Ustaškoga pokreta i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske’. U cijelom članku nijednom se ne spominje riječ ‘zločinac’. Od svih ustaških zločina spomenut je samo ‘sabirni logor Jasenovac’, no 90 posto članka se bavi njegovim prijeratnim i poslijeratnim životopisom. Nije iskorišten ni podatak s top-liste ‘uglednog profesora Scaruffia’, koji Paveliću pripisuje genocid počinjen nad 359.000 Srba, Židova i Roma. Na kraju je Zeljko umjesto željenog pojma ‘zločinac’ u prvu rečenicu o Titu ugurao spomenutu top-listu.
Wikifake i Wikimedia Foundation
Navedene dezinformacije tek su manji dio onoga što se nalazi u 190.000 članaka, koliko ih broji Hr.wiki. Među njima su i oni u kojima se pravomoćne presude hrvatskih sudova protiv pripadnika ekstremne desnice smatraju difamacijama, dok u članku o Vesni Pusić možemo naći cijeli tekst presude za veleizdaju notornog Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta Zvonimira Šeparovića. U članku o povijesti grada Splita partizani su predstavljeni kao agresori, a kolaboracionisti i oni koji su slavili propalu NDH kao njihove žrtve. Savezničko bombardiranje toga grada je prema Hr.wikiju ‘ratni zločin i zločin protiv čovječnosti nad splitskim pučanstvom’ partizanskih odreda iz okolice Splita. U članku o ustašama preskočeno je razdoblje Drugog svjetskog rata, dok je Sedlarov nazovidokumentarac ‘Jasenovac – istina’, temeljen na falsifikatima, predstavljen kao djelo koje ‘progovara o tome što se zaista događalo u kontroverznom logoru Jasenovac’. Navodi se i da su u tom logoru više zatvorenika ubili komunisti nego ustaše.
Među najluđe članke koji trenutno egzistiraju na Hr.wikiju ubrajaju se oni pod naslovima ‘Lijevi ekstremizam u Hrvatskoj’ i ‘Antihrvatska propaganda i Domovinski rat’. Sastavljeni su od desetak kolumni s ekstremno desnih portala i citata biskupa Košića i Mrzljaka, a u njima se optužuje Documentu – Centar za suočavanje s prošlošću, Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH za ekstremizam i terorizam.
Domaća inačica Wikipedije samo je jedan od rezultata kontrarevolucije u Hrvatskoj. S obzirom na to da se njene stranice nalaze na vrhu gotovo svakog Google upita, ona svakodnevno truje tisuće mladih umova. Čak 87 posto ukupnih posjeta stranici Hr.wiki stiže preko te tražilice, a mjesečno Hr.wiki ima i do 20 milijuna posjetitelja, od čega 60 posto njih dolazi iz Hrvatske. S obzirom na to da podiže vidljivost ekstremno desnih portala koji iskaču na vrhu mnogih upita, njen negativan utjecaj na informacije je i posredan. Naime, tražilice jako vrednuju web-stranice koje su na Wikipediji označene kao reference jer smatraju da se radi o pouzdanom izvoru.
Zbog samog koncepta Wikipedije kao otvorene enciklopedije, ni administratori ni suradnici pa čak ni njen osnivač, Wikimedia Foundation (WMF), ne odgovaraju za sadržaj članaka niti garantiraju njihovu točnost i nepristranost. Osnivač Wikipedije Jimmy Wales i WMF jako dobro znaju što se događa u hrvatskom izdanju, no nisu intervenirali. Osim izvornog projekta na engleskom, postoji još 300 jezičnih izdanja koja funkcioniraju skoro pa samostalno, a koordiniraju se preko Meta-Wikija. Bilo kakva intervencija u vidu super-admina ili arbitražnog odbora koji bi mogli kontrolirati iživljavanje administratora nad korisnicima koji pokušavaju ispraviti alternativne činjenice, bila bi presedan. A taj presedan bi prisilio WMF da intervenira na sličan način i na drugim projektima. Trenutno na stranici ‘Requests for comment’, gdje se pokušavaju rješavati sukobi na Wikipediji, uz onaj na Hr.wiki postoji još njih desetak, među kojima su arapski, kineski, rumunjski i drugi projekti.
Engleska Wikipedija ima čak 5,6 milijuna članaka, a uređuje je preko 35.000 aktivnih urednika. Hr.wiki ima 190.000 članaka, od kojih su admini Kubura i Zeljko stvorili čak njih 40.000. Hrvatsku Wikipediju uređuje oko 20 ‘jako aktivnih’ urednika, a to su oni koji imaju preko sto izmjena mjesečno. No taj broj je i manji s obzirom na ilegalnu praksu admina Hr.wikija da imaju par lažnih profila kojima održavaju ‘aktivni status’, što im omogućuje višestruka glasanja. Nasreću, preko 50 posto posjetitelja Wikipedije iz Hrvatske odlazi na englesku inačicu, 37 posto na hrvatsku, a tek njih oko 2,8 posto na srpsko-hrvatsku. Radi se o najstarijoj Wikipediji na zajedničkom jeziku, koja broji preko 440.000 članka. S obzirom na mali broj aktivnih urednika koji su napustili nacionalističke projekte, srpsko-hrvatska verzija nije savršen projekt, no svakako ga vrijedi podržati, makar posjetom stranice o Titu, gdje je on predstavljen kao ‘jugoslavenski revolucionar, vojskovođa i državnik’ te ‘jedna od najvažnijih ličnosti 20. vijeka i uopće historije na prostorima bivše Jugoslavije’.
