Novosti

Kultura

Željko Badurina: Zabrinjava me degradacija kulture

Upotreba kulture kao sredstva političke propagande, ograničavanje slobode govora, dovođenje u pitanje civilizacijskih vrijednosti i atmosfera straha su ono što me kao umjetnika i građanina jako pogađa

Stvaralaštvo Željka Badurine temelji se na ideji živog, svakodnevnog kontakta s publikom pa dosljedno tome autor odabire i svoj medij. Tako je, uz različite izložbene nastupe i osebujne akcije, u razdoblju od 2005. do 2012. radio na projektu post-arta, terminološki dvosmislene mail-art inačice. Sistematski je kreirao i na brojne adrese razaslao čak 208 izdanja svojih razglednica koje su oblikovane kao različiti spojevi slike i teksta, kao fotomontaže koje su komentirale pojedina aktualna zbivanja unutar širokog područja društvenog života prožeta elementima iz sfere lokalne i međunarodne, suvremene i klasične umjetnosti. Od 2012. godine Badurina je aktivan na društvenim mrežama gdje je u prilici još neposrednije i znatno masovnije komunicirati, kako sa stručnom publikom tako i s najrazličitijim korisnicima suvremenih sredstava komunikacija. I u tom mediju Badurina nastavlja s tematiziranjem brojnih pojava iz suvremenog života, potrošačkog društva i masmedija te manifestacija kiča na različitim društvenim razinama (politika, crkva, masovna kultura itd.), navodi se u najavi izložbe ‘Lajk End Šer’, koja će u petak, 15. travnja, s početkom u 19 sati biti otvorena u Galeriji Forum (Nikole Tesle 16, Zagreb). Tim povodom razgovarali smo s ovim umjetnikom, a u našoj fotogaleriji (klikom na fotografiju) možete pogledati neke od Badurininih radova.

Rad ‘Post –Art’ započeli ste još 2005. godine kao seriju foto-kolaž razglednica koje ste slali na adrese kustosa, umjetnika i drugih pojedinaca. Razglednice su uvijek bile reakcija na nešto aktualno. Potom ste se prebacili na novi medij, Facebook, koji je omogućio brže i učestalije reakcije. Kako gledate na Facebook kao medij distribucije umjetnosti i kao poticaj na proizvodnju? Kako ta društvena mreža utječe na tip radova i što na njoj najbolje funkcionira?

Od 2005. pa sve do 2012. koristio sam medij mail-arta kao jedan od oblika umjetničkog djelovanja. Tijekom tih sedam godina koristio sam i druge medije prilagođene konkretnoj ideji ili izložbenom prostoru, ali mail-art je bio konstanta. Najčešće se radilo o digitalnim foto-kolažima, često u kombinaciji s tekstom, kojima sam svakih par tjedana reagirao i komentirao teme koje su mi u tom času zaokupljale pažnju. Budući da se radilo o printevima formata obične razglednice koje sam poštom slao na dvjestotinjak adresa kolega umjetnika, kustosa i prijatelja i koje sam sam producirao i financirao, nisam ih mogao slati svima koji su bili zainteresirani. Osim toga, često se znalo dogoditi da sam mnoge ideje ‘propuštao’ tj. nisam ih mogao realizirati i poslati iz istog, financijskog razloga. Logično, zbog spomenutih razloga, pokušao sam naći način kako zadovoljiti zanimanje sve većeg broja ljudi koji su htjeli pratiti moj rad i tako sam odlučio medij mail-arta zamijeniti s Facebookom koji mi je omogućio gotovo trenutno reagiranje na aktualne događaje iz svijeta umjetnosti, estrade, politike itd., da nabrojim samo neka područja svog interesa. Naravno, korištenje Facebooka omogućilo mi je da besplatno realiziram puno veći broj ideja i podijelim ih sa svima koje zanima moj rad. U mojem slučaju se Facebook pokazao kao idealan medij za komunikaciju i distribuciju umjetnosti jer sam se i prije, dok sam slao razglednice, uglavnom bavio digitalnim fotomontažama koje više nisam trebao printati i slati poštom, već samo postati na Facebook. Također, često koristim i druge oblike umjetničkog izražavanja kao što su video, fotografija, mini-instalacije, ready-made objekte, tekstualne radove koji se svi redom mogu staviti na Facebook. Ipak, ako je rezultat nečijeg umjetničkog rada materijalan - slika, prostorna instalacija, skulptura, performans - galerija je nezamjenjiv prostor prezentacije. Mnogi umjetnički radovi se moraju predstaviti u realnom galerijskom, muzejskom prostoru zbog samog njihovog karaktera.

Izbor iz spomenute serije, i to uokviren u slike, bio je izložen u MSU-u, a sad se i u Galeriji Forum rad prezentira u drugom mediju od onoga za koji je osmišljen. Smatrate li da rad funkcionira prenošenjem u drugi kontekst?

Na nedavnoj izložbi THT MSU izložio sam izbor od 20 radova koje sam tijekom 2015. godine objavio na svojoj Facebook stranici. Radilo se o odabiru 20 radova koji su tijekom godine dobili najveći broj lajkova. Budući da su mi bliski šala i humor, odlučio sam tih 20 radova isprintati na papir i uokviriti ih kao ‘prave i ozbiljne’ slike prilagođene za potrebe izlaganja u Muzeju. U Galeriji Forum, između ostalog, izlažem izbor od 300-tinjak radova koje sam objavljivao na Facebooku od 2012. pa sve do danas. Ne radi se o ‘uokvirenim slikama’, već o snimkama Facebook sučelja zajedno s odabranim radom i pripadajućim komentarima, datumom, brojem lajkova itd. Ovakav način predstavljanja svega onoga što radim na Facebooku koristeći isprintane screenshotove čini mi se kao najvjerniji način kako dočarati Facebook situaciju uživo tj. u realnom prostoru galerije. Prije četiri godine sam zid galerije zamijenio ‘zidom’ na Facebooku, a sad ću na nekoliko tjedana ‘zid’ te društvene mreže zamijeniti zidovima galerije. Radovi koje sam objavljivao na Facebooku se ne mogu autentično i vjerno prebaciti u bilo koji drugi medij. Spoj radova koje objavljujem koristeći Facebook i sve ono što se dogodi u realnom vremenu dok je neki rad aktualan - komentari, lajkovi, šerovi - nezamjenjiv je. Ipak, imam potrebu sagledati svoj rad u realnom, galerijskom prostoru i predstaviti ga publici koja ne koristi tu društvenu mrežu. Također, mnogi od tih radova mogli bi funkcionirati kao samostalni artefakti u mnogim drugim medijima, a ne samo kao objave na Facebooku.

Na Facebooku redovito objavljujete i misli dana, poput ove: ‘Misao za ponedjeljak, 7.3.2014.: Za umjetnika je: a) najbolje da je malo do malo više iza svog vremena b) tako-tako ako je u svom vremenu c) najgore ako je ispred svog vremena.’ U kojoj od ovih opcija se vi pronalazite?

Kad sam objavio ovu misao, moj Facebook prijatelj Neno Mikulić me pitao istu stvar. Odgovorio sam mu da se najviše nalazim u posljednjoj opciji, a on je prokomentirao da je kod njega ista situacija. Naravno da je ova misao kao i sve moje druge ‘Misli dana’ mišljena kao mala provokacija. Bez obzira u kojoj se kategoriji prepoznate kao umjetnik, ni u jednoj od njih nije jednostavno ni lako biti.

Hrvatska ima jedan od najnižih proračuna za kulturu u EU, a sad je i dodatno smanjen. Tu je i pitanje samog ministra kulture čiju smjenu, kao presedan u povijesti Republike, traži nekoliko tisuća kulturnjaka. Kako sve to komentirate?

Degradacija kulture na svim planovima, njezina upotreba kao sredstva političke propagande, izdvajanje sve manja sredstva, ograničavanje slobode govora, dovođenje u pitanje civilizacijskih vrijednosti, atmosfera straha i nesigurnosti su ono što me kao umjetnika i građanina jako pogađa i zabrinjava.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više