Početkom godine navršilo se pedeset ljeta od pokretanja kultne, najpopularnije serije stripova na ovim prostorima: novosadski Dnevnik je 15. siječnja 1968. pokrenuo ediciju Zlatna serija, sveske mekih korica s karakterističnom žutom trakom na lijevoj strani naslovnice. Kasnije će se Zlatnoj seriji pridodati Lunov Magnus strip i sve skupa se prodavati i biti popularno u tolikoj mjeri da će praktički sve generacije klinaca i klinceza upoznati Teksa Vilera, Zagora, Komandanta Marka, Velikog Bleka, Kapetana Mikija i ostale junake nekih bezbrižnijih djetinjstava. Godine 1993. Zlatna serija i Lunov Magnus strip su ugašeni, a stripovi iz tih biblioteka u međuvremenu su stekli status svojevrsnih relikvija nostalgije za nekim boljim vremenima. Stoga je vijest o ponovnom pokretanju Zlatne serije kod beogradskog izdavača Veselog četvrtka mnogima izmamila osmijeh na lice, a o uskrsnuću znamenitog strip-serijala razgovarali smo s Dušanom Mladenovićem, urednikom izdanja.
Bilo nam je jasno da ukoliko Bane Kerac ne pristane da nacrta naslovnu stranu prvog broja, od celog projekta neće biti ništa. Sva sreća, Bane je to rado prihvatio
Zlatna serija, kultna edicija stripova na kojima su odrastale generacije klinaca, ponovno je na kioscima. Zasluga je to Veselog četvrtka, beogradskog izdavača stripova. Kako ste došli na ideju da revitalizirate ‘žutu traku’?
Tako što me je žuta traka proganjala tokom celog života. Stripove sam obožavao otkad znam za sebe i pored svih izdanja koja sam čitao, genijalni koncept stare Zlatne serije oduvek me je naročito oduševljavao. Revija koja to nije. Činjenica da nešto što je bilo tako ogroman i snažan simbol devete umetnosti na našim prostorima nije uspelo da preživi nešto toliko bezvezno kao što su devedesete godine dugo me je tištala. Proveo sam godine u smišljanju nekih novih edicija, ali nisam nikad odustajao od nade da će se ona jednog dana vratiti. Čak sam i nemali broj puta sanjao da se to dogodilo. U vrlo detaljnim snovima viđao sam nepostojeće brojeve Zlatne serije sa nepostojećim stripovima kako se prodaju na nepostojećim kioscima na nepostojećim trgovima nepostojećih gradova. Sama pomisao da bih mogao da učestvujem u izradi nekakvog naslednika te edicije nešto je zbog čega bih poželeo da iskočim iz svoje kože i u takvom stanju pretrčim krug oko zemaljske kugle.
Uzbudljiva vožnja
Stripovi Zlatne serije i Lunovog Magnus stripa su postali kult za velik broj ljudi. Kako je bilo pristupiti oživljavanju kulta iz izdavačke, ali i uredničke strane? Veliko je to breme…
Omasovljeni kult, oksimoron koji zvuči kao nešto što je sa stranica stripa ušlo u stvaran svet. Zato nije bilo nimalo lako ubediti najpre sebe u održivost i svrsishodnost svega. Jednostavno, to je toliko snažna, tako velika i preopasna ideja da se nisam usuđivao da se direktno suočim s njom sve do pre nekoliko godina. Jer to je nešto što može biti ili apsolutni hit ili potpuni promašaj, ništa treće. Prošlo je još dosta vremena dok se nisam usudio to da izgovorim naglas pred nekim, što mi je dalo dovoljno prostora da razradim koncept nove edicije. Ali kada sam čuo sebe kako prvi put ozbiljno pričam o tome, bio sam sasvim siguran da će se desiti. Bilo je bezbroj pitanja na koja sam najpre morao da nađem odgovore. Jer to je najambicioznija i najstrašnija ideja koju bilo koji ljubitelj stripa može da spusti pred sebe. Mislim da sam je uspešno ukrotio, a čitaoci će o tome doneti glavni sud u godinama koje su pred nama. Na meni je velika odgovornost, ali to je i ogromno zadovoljstvo.
Nadljudskim snagama se trudimo da strip zadržimo na kioscima jer je to jedini način da dopremo do većeg broja čitalaca, ali mnoge stvari nam ne idu u prilog. Distributerska filozofija najviše
Dok razgovaramo, na kioscima će se naći drugi broj edicije, dakle znaju se rezultati prodaje za prvi broj. Znamo da zvuči kao pitanje mladencima na svadbi, ali jeste li se pokrili?
Dovoljno je reći da smo već objavili i drugo izdanje prvog broja, jer se prvo rasprodalo u rekordnom roku. Nešto što je do pre samo nekoliko godina zvučalo apsolutno nemoguće. Na našem tržištu bi se uglavnom brzo rasprodavala skupa izdanja malog tiraža, nikada ona s niskom cenom i velikim tiražom.
Izdanja imaju dvije naslovnice, jednu ‘retro’ i drugu ‘modernu’. Na njima su angažirani poznati stripaši poput legendarnog Baneta Kerca, ali i nekih zvijezda nove generacije – Alekse Gajića, Milana Jovanovića, Gorana Sudžuke…?
To je bila jedna od glavnih dilema: hoćemo li napraviti korice u duhu edicije pokrenute pre pola veka ili će one biti profilna slika izdanja iz XXI veka. Shvatili smo da su nam obe verzije neophodne i u dogovoru sa izdavačkom kućom Serđo Boneli editore pozvali domaće autore u pomoć jer su, pored žute trake, naslovne ilustracije naših ljudi bile glavno obeležje stare Zlatne serije. Od početka nam je bilo jasno da ukoliko Bane Kerac ne pristane da nacrta naslovnu stranu prvog broja, od celog projekta neće biti ništa. Jer nikako drugačije ne bi imalo smisla. Sva sreća, Bane je to rado prihvatio kada sam mu potanko sve objasnio. Ovo ne znači da će svaku koricu sa žutom trakom nužno krasiti crtež izrađen u retro-stilu, što je već jasno svima koji su videli naslovne strane drugog i trećeg broja. Spisak kvalitetnih umetnika iz našeg okruženja nikada nije bio duži i namera nam je da svako od njih dobije priliku da svojim stilom nacrta neke od najpopularnijih stripskih junaka i tako domaće autore približimo domaćim čitaocima. Neke će biti moderne, neke klasične, ali sve će biti odlične, u to nema sumnje.
Edicija je počela onako kako jedino i može – s epizodom Teksa Vilera. Što nas očekuje u budućnosti? Hoćemo li vidjeti i junake iz Lunovog Magnus stripa, recimo?
Već drugi broj jasan je pokazatelj toga da je ovo potpuno nova Zlatna serija, koncepcijski donekle drugačija od one stare, koja je i sama s vremenom menjala koncept, ali ipak dovoljno joj bliska. Tako je čuveni istraživač noćnih mora Dilan Dog postao deo zlatne porodice. Nekome se ovo može učiniti neprikladnim, ali imajte na umu da bi Dilan Dog i pre trideset godina bio smešten u Zlatnu seriju da nije bilo insistiranja talijanskog izdavača da on ipak dobije zasebnu ediciju. Otud je Dilan bio tzv. Specijalno izdanje Zlatne serije. Isti slučaj bio je i sa legendarnim Martijem Misterijom koji je pak poneo titulu Specijalnog izdanja Lunovog Magnus stripa. Ukratko, naša Zlatna serija je, u najboljem maniru čuvenih Boneli omaža, postmodernistička mešavina obe edicije, sa ponekim neočekivanim začinom. Pored Teksa, Zagora, Dilana i Martija, na njenim stranicama ugostićemo i nenadmašnog pilota Mister Noa, koji je bio verovatno najprepoznatljivije lice LMS-a, a pripremamo i još neke nove, kao i neke zaboravljene junake. Biće ovo uzbudljiva vožnja, garantujemo.
Pojedine sveske iz originalnog ZS-a i LMS-a prodavane su u preko 100.000 primjeraka. Stvoreni su čitatelji, a strip je postao masovno popularan i superkomercijalan u sedamdesetim godinama. Bio je to zapravo temelj za brojne sjajne autore u osamdesetima koji su, eto, imali za koga crtati. Može li sadašnja Zlatna serija učiniti sličnu stvar, naravno u manjem omjeru?
U mnogo manjoj meri, ali nećemo dopustiti da nas to obeshrabri. Jedna velika stvar više ne postoji, a druga velika stvar se u međuvremenu pojavila. Jugoslavija i internet. I jedno i drugo stvoreno je u nameri udruživanja i povezivanja, ali u praksi smo videli da je krajnji rezultat oba eksperimenta bio, a i dalje je, samo suštinsko udaljavanje jednih od drugih. Nova Zlatna serija ima potencijal povezivanja s ljudima koji poslednjih 25 godina nisu uzeli strip u ruke, ali uporedo s tim fokusiramo se na privlačenje mladih ljudi koji ne poznaju devetu umetnost, pokušavamo da im objasnimo zbog čega je strip kvalitetno štivo i zašto je oplemenjivanje duše kroz čitanje jedini izbor koji danas zapravo imaju. Nekadašnji čitaoci koji su danas roditelji takođe moraju dati svoj doprinos.
Kako je reagirala publika u Srbiji, a kako u regiji? Distribucija se u regiji odvijala kroz specijalizirane strip-prodavaonice i znamo da su, konkretno u Zagrebu, kompleti razgrabljeni?
Možda, ali interesovanje van Srbije svodi se na nekoliko desetina entuzijasta. Ispostavlja se da generalno vlada slabo zanimanje za stripove na srpskom jeziku izvan granica naše zemlje. Verovatno zbog toga što i u Makedoniji i u Hrvatskoj postoje domaći izdavači, pa tamošnji čitaoci ne osećaju potrebu za ‘inostranim’ izdanjima. S druge strane, publika u Srbiji je u okviru naših očekivanja odlično reagovala i na prvi i na drugi broj. Ne dovoljno odlično da bi se odmah ubrzao ritam edicije – jer pravilo u ovom poslu je da prvi brojevi uvek prolaze najbolje – ali dovoljno odlično da joj se predvidi dug vek obe verzije korica.
Strip nije mrtav
Veseli četvrtak je na sjajan način nastavio Bonellijevu tradiciju stripova kod nas. Posebno su dojmljiva izdanja koja ste objavili povodom tridesetogodišnjice Dilana Doga. Iz interesa javnosti i po rasprodanim tribinama na kojima se pričalo o detektivu za natprirodne pojave da se zaključiti da je Dilan postao pravi pop-kulturni fenomen?
Iako Zagor važi za najpopularnijeg strip-junaka na ovim prostorima, činjenica je da se Dilan izborio za jako drugo mesto. Prošlogodišnjim monumentalnim izdanjem ‘Majke i očevi’, kojim smo obeležili trideset godina od njegove premijere na srpskom jeziku, podsetili smo uspavane čitaoce na to da svakog meseca mogu pronaći novu epizodu ovog serijala na kioscima, i to u trenutku začetka novog uređivačkog pravca u kom se Dilan zaputio. Iz izdavačke kuće Boneli poručili su nam da smo napravili najbolje DD izdanje na svetu, što je osetno veći uspeh od onog za koji smo se nadali da jedna knjiga velikog formata štampana u tiražu od 500 primeraka može da postigne. Znali smo da pravimo veliku stvar jer smo bili vođeni isključivo entuzijazmom i emocijama koje gajimo prema stripu. Uzeli smo neke odlične priče i odlučili da ih uklopimo u savršeno izdanje po sopstvenim merilima, a ispostavilo se da i čitaoci dele našu viziju jer su prepoznali kvalitet i uloženi trud. Isti koncept primenili smo i u slučaju fenomenalnih strip-albuma iz edicije Veliki Teks (najpoznatiji je svakako onaj kog je nacrtao Magnus, grafički otac Alana Forda) i nimalo ne krijemo naše ambicije da od tih stripova napravimo najbolja izdanja na svetu, za prave sladokusce.
Ljudi se i dan-danas znaju začuditi da strip uopće izlazi. Velika šteta jer se strip posljednjih decenija razvio u zanimljiv i raznovrstan medij. Može li se to popraviti?
Dajemo sve od sebe da to uradimo. Činjenica je da nešto analogno kao što je strip gubi bitku u ovom digitalnom dobu, pre svega zbog toga što nije logičan izbor mlađe publike. Iluzorno je očekivati da ćemo dostići nekadašnje tiraže, ali to nas ne sme obeshrabriti jer bitka za strip još uvek traje, kako u svetu tako i kod nas. Strip nije mrtav, štaviše, svežiji je i uzbudljiviji nego ikad. Ostaje samo da regrutujemo nove armije čitalaca koje će to uvideti.
Strip je u proteklih dvadeset godina postao knjiga tvrdih korica koja se prodaje u specijaliziranim prodavaonicama ili se posuđuje u knjižnicama, primjerice u Hrvatskoj. No s kioska su nestali. Nejasno je otkud dolazi nova publika, odnosno kako je privući. Kakvo je stanje sa stripom i kioscima u Srbiji? Ima li života, odnosno nove publike nakon kioska?
Mi želimo da pokrijemo oba segmenta, i najzagriženije ljubitelje i široku publiku koja ne želi da skuplja stotine epizoda, već samo rekreativno čita. Zato objavljujemo i tvrdokoričena kolekcionarska izdanja za specijalizovane knjižare, ali i za naše uslove visokotiražna izdanja, dostupna na skoro svakoj trafici u zemlji. Nadljudskim snagama se trudimo da strip zadržimo na kioscima jer je to jedini način da dopremo do većeg broja čitalaca, ali mnoge stvari nam ne idu u prilog. Distributerska filozofija najviše. Kiosci u Srbiji danas su prave male prodavnice i od silnih pića, hrane i cigareta na njima sve manje ima mesta za štampanu stvar, osim ako se ne radi o tabloidima, naravno. No dosta smo se pomučili da stripove vratimo na kioske i sigurno nećemo dopustiti da nas odatle lako izbace. S druge strane, trudimo se da iskoristimo sve prednosti interneta kako bismo stupili direktno u kontakt sa svakim čitaocem pojedinačno. Tako dolazimo i do nove mlade publike, jer ona živi u virtuelnom svetu. Potrebno je da poseduju makar i najmanju klicu interesovanja. Za to se mi hvatamo, tako ih uvlačimo u svet tajanstva i mašte. Može se reći da je bavljenje ovim poslom kontinuirana borba za ispravne vrednosti, slična onoj koju junaci naših izdanja vode već decenijama na stranicama stripova. Nikada niste videli Zagora, Teksa ili Dilana kako odustaju od svojih plemenitih ciljeva. Isto važi i za nas.
