Višegodišnja borba nepriznatih hrvatskih državljana srpskog porijekla, kojima je pri rođenju nehajno upisan pogrešan državljanski status, u ovoj godini dobija svoj epilog. Izmijenjeni i dopunjeni Zakon o hrvatskom državljanstvu stupio je na snagu 1. januara 2020. i donio je proceduralno olakšanje u vidu članka 30.a stavak 2. Ovim člankom hrvatskim državljaninom smatra se i osoba rođena u razdoblju od 8. januara 1977. do 8. oktobra 1991., kojoj su u trenutku rođenja oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo, ali joj je u pomenutoj evidenciji o državljanstvu upisano drugo državljanstvo.
Aleksandar Maršavelski, docent na Pravnom fakultetu u Zagrebu i vanjski suradnik Udruženja za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, kaže da se ovom udruženju od početka godine javilo više od 15 osoba koji su riješili svoj status putem novog članka u Zakonu. Iako još uvijek nema provedbenog pravilnika o postupanju koji treba donijeti Ministarstvo uprave – pa je samim tim nejasno s kojim papirima se ljudi trebaju pojaviti na šalteru hrvatskog konzulata u Beogradu i Subotici, pozitivno je što je proces utvrđivanja hrvatskih državljana krenuo. S druge strane, budući da rok za utvrđivanje državljanstva traje samo dvije godine, Maršavelski smatra da ova procedura i dalje predugo traje.
- Konzulat u Srbiji traži potvrde o nekažnjavanju, a to po zakonu i članku 30.a stavak 2 nije potrebno. Ta potvrda je potrebna za članak 5, ako je jedan roditelj državljanin Hrvatske, jer je to primanje u državljanstvo i država tako želi napraviti sigurnosnu provjeru. Ovdje je riječ o utvrđivanju državljanstva. Pored toga, potvrda se mora prevoditi na hrvatski jezik i latinično pismo, što je ljudima dodatna gnjavaža - navodi Maršavelski.
Objašnjava da utvrđivanje traje i do nekoliko mjeseci jer je konzulat samo kanal komunikacije i veza sa MUP-om RH i nadležnim policijskim postajama. Prema Zakonu, MUP jeste nadležan, ali osobe koje nemaju trajno boravište u Hrvatskoj ne mogu se tamo izravno obratiti.
- Time su dodatno opterećeni konzulati Hrvatske u Srbiji, koji očito ne mogu procesuirati sve zahtjeve. Smatram da bi trebalo vratiti mogućnost da se zahtjev za državljanstvo podnosi izravno MUP-u ili da se otvori barem još jedan konzulat u Srbiji, jer trenutno ih ima samo dva. Usporedbe radi, u Bosni i Hercegovini ih ima čak šest - kaže Maršavelski.
Osoba koja dobije hrvatsko državljanstvo preko konzulata znatno može skratiti proceduru za pravljenje dokumenata – domovnice, putovnice i osobne iskaznice, ako to učini u najbližem matičnom uredu u Hrvatskoj. Kako je riječ o Srbiji, Maršavelski preporučuje da se ode u Ilok ili Tovarnik u policiju, a da se prethodno pismenim putem ostvari upis u matične knjige rođenih u Zagrebu, u uredu koji je nadležan za hrvatske državljane s prebivalištem u inozemstvu.
Jedan od oštećenih državljana Hrvatske, 38-godišnji arhitekt Rade Lalić iz Čiste Male kraj Vodica, prije mjesec dana je upisan u knjigu državljana. Nakon 13 godina čekanja, sudskih sporova u Srbiji i Hrvatskoj te privremenog odustajanja, početkom januara predao je papire iz drugog puta u konzulatu u Srbiji.
- Sve ove godine imao sam čudan osećaj, svi moji imaju hrvatske papire, a ja nemam. Bez obzira što su moji roditelji još u mladosti došli u Srbiju i što sam rođen ovde, mi smo pravi dalmatinski klan, odrasli smo u tom duhu. Prvo razočarenje je bilo 2007. kada su me odbili za papire u Šibeniku, tek tada sam saznao da mi je pri rođenju uneseno pogrešno državljanstvo - priča Rade koji je pravdu potražio na Upravnom sudu u Hrvatskoj, a kasnije i na Okružnom sudu u Beogradu. Na oba je dobio negativno rješenje.
U Hrvatskoj su mu rekli da se on smatrao hrvatskim državljaninom u trenutku rođenja, ali mu je upisano državljanstvo SR Srbije.
- Državljanstvo mi je određeno po mestu prebivališta roditelja. Međutim, taj zakon je prestao da važi u Hrvatskoj 1977., a u Srbiji 1978., ali praksa upisavanja prema prebivalištu roditelja primenjivala se do 1986., pa je i mene ‘zakačilo’ 1982. - govori Rade.
U Srbiji su mu navodili da je sve urađeno po zakonu, ali nitko nije napisao koji je zakon u pitanju. Lalić objašnjava da je državljanstvo nepoznata tema i da se malo tko bavio tim pitanjem s pravne strane. Nadležan je MUP, matičari upisuju kako upisuju i to tako ide, komentira.
Ovaj problem mogao se riješiti u Srbiji još 2018. kada je narodni poslanik Miodrag Linta podnio amandman u skupštini. Napravljena je medijska pompa i amandman o pogrešnom upisu državljanstva nije izglasan: svega pet poslanika je dalo svoj glas. Maršavelski smatra da je nedostajalo političke volje da se ovo završi.
- To nažalost pokazuje odnos aktualne vlasti Srbije prema Srbima iz Hrvatske, koja nije u stanju riješiti ovako banalan problem. S druge strane u Hrvatskoj, unatoč malim očekivanjima, Boris Milošević je uspio izboriti podršku vladajuće većine za amandman koji smo inicirali preko Hrvatskog pravnog centra prošle godine. Za razliku od Miodraga Linte kojeg smo mjesecima uvjeravali da bi uopće shvatio o kojoj kategoriji građana se ovdje radi, Milošević je od početka razumio ovaj problem te je, unatoč slabijoj poziciji nego sada, uspio dobiti podršku da se i ovaj amandman uvrsti kao amandman Vlade RH - govori Maršavelski.
Tretman Srba iz Hrvatske u Srbiji potvrđuje i Rade Lalić koji je u procesu ispravljanja pogrešnog upisa imao negativno iskustvo u MUP-u Srbije. Inspektorka ga je pitala zašto želi da se odrekne srpskog državljanstva kada je godinama uživao sve benefite te države. Zakon o srpskom državljanstvu onemogućava da osoba ostane bez državljanstva, a da bi se radio ispravak ono se mora poništiti.
Pri konačnom upisivanju hrvatskog državljanstva, Rade je uočio jednu grešku pa ovim putem poziva ljude da dobro paze na svaki korak i da budu upućeni u svako slovo. Naime, za osnov upisa naveli su članak 30.a stavak 2., ali su napisali ‘primitak u državljanstvo’. Lalić objašnjava da se to odnosi na osobe koje su podnijele zahtjev za sticanje državljanstva, a on je bio u postupku utvrđivanja državljanstva koje se računa od rođenja, u čemu ima ogromne razlike. Inzistirao je da se to ispravi, iako su u matičnom uredu u Šibeniku tvrdili da to nije previše važno. Putem matičnog ureda u Zagrebu ispravio je ovu grešku. Daje sve preporuke za komuniciranje s ovom službom za koju kaže da sa strankama radi vrlo profesionalno i susretljivo.
I dok je za Lalića ova procedura sretno okončana, 36-godišnja pravnica Sanja Dragić, porijeklom iz Knina, nestrpljivo čeka pozitivan ishod. Ona se sa suprugom i 21-mjesečnim sinom nalazi u Rijeci s trajnim boravištem. Pravo na državljanstvo joj je već jednom uskraćeno kada ga je zatražila u hrvatskom konzulatu u Švicarskoj, a njen slučaj je dodatno frapantan jer je u Srbiji od 1995. do 2002. imala status izbjeglice, iako je imala srpsko državljanstvo. Ono joj je pogrešno upisano samo zato što se njena majka sasvim slučajno u trenutku poroda zatekla u Novom Sadu.
- Pokrenula sam postupak utvrđivanja državljanstva 2014., a taj postupak se završio negativno nakon dve i po godine. Okončao se nedelju dana pre donošenja novog zakona. Obrazloženje kninske policije je bilo površno, rekli su da, s obzirom da mi je upisano državljanstvo Srbije pre 1991., nisam ispunila uslove za hrvatsko državljanstvo - priča Sanja koja je zahtjev ovog puta podnijela u Rijeci.
Ukoliko ne riješi državljanski status, Sanjin sin neće moći krenuti na jesen u vrtić. Naime, u riječke vrtiće se iz nekog razloga ne mogu upisati djeca stranaca, već samo onih roditelja koji imaju regulirano hrvatsko državljanstvo.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
