Dr. Ivan Drinković reagirao je na tekst objavljen u Novostima pod naslovom "Probijanje ultrazvučnog zida", u kojem analiziram lukrativnu i potpuno privatiziranu praksu edukacije liječnika za samostalno obavljanje UZV pregleda preko privatne Poliklinike Drinković i Hrvatskog senološkog društva.
U reagiranju se, kao i u svim reklamama za svoj privatni biznis, dr. Drinković predstavlja kao profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (po novome "umirovljeni"), iako nastavnički status – po izvorima u samom vrhu MEF-a – nema barem dvadeset godina. Afektirano ocjenjujući tekst kao "zlonamjeran" i "klevetnički", dr. Drinković prvo osporava da ima skoro ekskluzivno pravo na komercijalnu edukaciju za rad s medicinskim UZV-om u Hrvatskoj, pa kaže da postoji najmanje dvadesetak tečajeva iz UZV-a koji su verificirani u Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK). U pretraživanju stranica HLK, našla sam ukupno četiri takva tečaja unatrag više godina i svi su izvan domene onoga čime se Drinković bavi (ginekologija, ortopedija). No, sve i da je dr. Drinković samo jedan od pedeset organizatora takvih tečajeva, ostao bi problem netransparentnosti procedure kojom država nekome omogućava da izdaje certifikate za samostalan rad liječnika, a sam je Drinkovićev aranžman problematičan na mnogo razina koje nije raščistio u svojem demantiju.
Nadalje, dr. Drinković demantira da javni sektor besplatno servisira tečaj iz privatnog sektora, iako u nastavku rečenice sam kaže da "javni sektor nije jedini nositelj edukacije". Riječ je o logičkoj pogrešci; za valjanost tvrdnje da javni sektor servisira privatne inicijative, nije potrebno dokazivati da je servisiranje ekskluzivno dogovoreno s javnim sektorom. Pozivam dr. Drinkovića da raščisti i temu plaćanja mentora, pa javno (ili poreznoj upravi) pokaže ugovore o zajedničkom održavanju tečajeva s ustanovama u javnom i privatnom zdravstvu, kao i fakture isplaćene za uslugu mentoriranja. Također, pozivam Ministarstvo zdravstva i HLK da rastumače po kojoj je osnovi cijeli aranžman u skladu sa zdravstvenim propisima, nakon što u višetjednoj komunikaciji sa mnom nijedna nadležna služba to nije uspjela dokazati.
Vezano za slučaj specijalistice UZV-a u Domu zdravlja Zagreb (podaci poznati redakciji) koju je nadređeni zamolio da poduči liječnika koji je završio UZV dojke kod dr. Drinkovića, prozvani liječnik demantira tvrdnju da na taj način "javno zdravstvo za najčešći i najubojitiji ženski karcinom dobiva na brzinu priučenog liječnika". Pošto to osporava tvrdnjom da njegova edukacija iz UZV-a dojke traje 14 dana, a da ga prate "multidisciplinarna predavanja iz epidemiologije, patologije, radiologije, kirurgije i onkološke terapije", svoju prvu tezu mogu nadopuniti tako da glasi: "umjesto doajenke UZV-a dojke javno zdravstvo za najčešći i najubojitiji ženski karcinom dobiva liječnika priučenog u dva tjedna kursa kod dr. Drinkovića".
Dr. Drinković tvrdi da je kleveta i da je Hrvatsko senološko društvo paravan za njegov privatni posao, a da njegove privatne tajnice društvu samo pružaju besplatnu administrativnu pomoć. No, tu ništa nije besplatno. Ovaj radiolog svoje najčešće trodnevne tečajeve naplaćuje od 1.200 do 1.750 eura, a k tome radi i mimo programa senološkog društva. S koje bi osnove stručno društvo za bolesti dojke moglo zarađivati na tečajevima UZV-a štitnjače, glave, vrata i abdomena? Da edukativna djelatnost dr. Drinkovića nije "sretno" povezana s aktivnostima Hrvatskog senološkog društva, potvrdila je i njegova predsjednica, ugledna onkologinja dr. Paula Podolski.
Vlasnik Poliklinike Drinković za kraj kaže da je "zlonamjerna i netočna" i tvrdnja da se ne može doznati broj polaznika tečaja, iako je u skoro sat vremena razgovora i na pitanje da otprilike navede njihov broj, više puta rekao da ne zna odgovor.
Iz HLK i Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) nisu htjeli odgovoriti na isto pitanje, pa time zaključujem ovaj slučaj.
