Prije nego će je u zagrebačkom Domu zdravlja Centar umiroviti, specijalistica radiologije i doajenka UZV-a dojke (podaci poznati redakciji), primila je od nadređenih bizarnu molbu da liječniku opće prakse iz istog DZ-a omogući da prisustvuje njezinim pregledima i time ga pripremi za samostalne preglede pacijentica. Kolega je, naime, jedan od mnogih koji su završili tečaj UZV-a kod dr. Ivana Drinkovića, čuvenog radiologa i vlasnika Poliklinike Drinković osnovane još 1988. godine, koji skoro tri desetljeća ima skoro ekskluzivno pravo na komercijalnu edukaciju za rad s medicinskim UZV-om u Hrvatskoj.

No, da bi njegov skupi tečaj bio kompletan, liječnik polaznik mora naći mentora koji će ga obučavati na bolesnicima.

Drugim riječima, javni sektor besplatno servisira tečaj koji nudi i naplaćuje privatni liječnik.

U konkretnom slučaju, javno zdravstvo time na mjestu specijalistice za najčešći i najubojitiji ženski karcinom, dobiva na brzinu priučenog liječnika opće prakse, a sve se odvija pod patronatom Hrvatske liječničke komore (HLK) koja stalno oglašava Drinkovićeve tečajeve i nudi ih svom članstvu.

No, problem je sistemski; u oglasima koje su objavljivali KoHOM (Koordinacija hrvatske obiteljske medicine) i HLK, stoji da liječnici opće medicine nakon tri dana teoretske nastave kod dr. Drinkovića i dodatnog rada sa stručnjakom u javnom sektoru, dobiju certifikat da mogu samostalno obavljati UZV preglede.

Ukoliko su odmah htjeli i kupiti aparat, cijena tečaja i UZV uređaja mogla se "objediniti" preko tvrtke Mides.

Druga razina su edukacije iz UZV-a abdomena, štitnjače, glave i vrata, koje HLK u suradnji s istim radiologom nudi specijalistima i specijalizantima medicine, a iz dostavljene prepiske s jednim kandidatom uvjerili smo se da se tečaj odobrava čak i liječnicima opće prakse iz susjednih zemalja.

Na stranicama HLK stoji da je cijena radiološke obuke 1725 eura za specijaliste, a za specijalizante 1593 eura, što vjerojatno plaćaju zdravstvene ustanove u kojima su liječnici zaposleni.

Zašto jedan liječnik tako dugo i čvrsto drži poslovnu nišu obrazovanja i UZV-a u Hrvatskoj i je li ova praksa uopće legalna, rekonstruirali smo puna tri tjedna, obraćajući se Ministarstvu znanosti, Ministarstvu zdravstva (MiZ), Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK), Hrvatskom liječničkom zboru (HLZ), Hrvatskom senološkom društvu (društvo za bolesti dojke) i Medicinskom fakultetu u Zagrebu (MEF).

Iz rezultata proizlazi da ključne institucije zdravstva donose bitne odluke, oslanjajući se isključivo na uvjerenje da ih nitko neće pozvati na odgovornost.

Počeli smo od toga da se u javnim reklamama za tečajeve, objavljenih na stranicama HLK-a, KoHOM-a (Koordinacija hrvatske obiteljske medicine), pa čak i na MEF-ovom popisu stručnih društava, nalazi naziv Drinkovićeve privatne poliklinike, privatne mail adrese i brojevi mobitela njegovih zaposlenica, iako ta ustanova nije registrirana za nastavnu djelatnost i ne može držati medicinske tečajeve. To je potvrdio i MiZ.

"S obzirom da je riječ o zdravstvenoj ustanovi koja nije registrirana za nastavnu djelatnost niti može obavljati istu prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, provođenje tečajeva i izdavanje certifikata koje spominjete u upitu, nemaju pravno utemeljenje. Obzirom na djelokrug, molimo da vaša saznanja u detalje iznesete Hrvatskoj liječničkoj komori koja, među ostalim aktivnostima, obavlja stručni nadzor nad radom liječnika", kažu u ministarstvu.

Nadalje, na stranicama Poliklinike, HLZ-a, HLK-a i reklamama za tečaj dr. Ivan Drinković predstavlja se kao profesor MEF-a Zagreb, iako odavno nije profesor na tom fakultetu.

Vlasnika Poliklinike Drinković nema na popisu nastavnika nijednog od medicinskih fakulteta u Hrvatskoj, dakle, tečaj ne drži ni kao sveučilišni nastavnik.

Činjenica da je nastavna djelatnost očito privatni aranžman, loše je prikrivena time što je službeni organizator tečajeva Hrvatsko senološko društvo pri HLZ-u.

Na stranicama Poliklinike Drinković piše da je njezin vlasnik predsjednik tog društva, ali ni taj podatak nije točan; na toj ga je poziciji prije tri godine zamijenila ugledna onkologinja dr. Paula Podolski, specijalistica iz radioterapije i onkologije KBC-a Zagreb.

Stručna društva HLZ-a mogu organizirati tečajeve, no to ne objašnjava zakonsku podlogu cijele konstrukcije; senologija se bavi bolestima dojke, a Drinković preko ovog društva nudi tečajeve UZV-a abdomena, štitnjače, glave i vrata.

Iznad svega, nemoguće je otkriti s koje osnove dr. Drinković izdaje certifikat nakon kojeg liječnik opće medicine može obavljati radiološku pretragu.

Na stranicama KoHOM-a još uvijek stoji oglas iz 2016. godine iz kojeg se vidi da je upravo to krajnji cilj pohađanja jednog od tečaja.

"Organizirali smo tečaj ultrazvuka (abdomen) sa Hrvatskim senološkim društvom i prof.dr.sc. Ivanom Drinkovićem, dr.med. Tečaj se sastoji od teoretskog dijela (Zagreb tri dana) i praktičnog (300 pregleda uz mentora). Mentora možete sami odabrati ili ćemo ga mi dodijeliti u Vama najbližoj zdravstvenoj ustanovi. Po završetku tečaja dobivate certifikat i u mogućnosti ste samostalno vršiti ultrazvučne preglede abdomena", objavio je KoHOM.

Cijena tečaja tada je iznosila 9500 kuna, a uz to su bili ponuđeni povlašteni uvjeti kupnje novog UZV aparata.

Na našu molbu da objasne cijeli konstrukciju, iz KoHOM-a su odgovorili da su oni samo "prenijeli oglas". ali nisu htjeli reći ni od koga.

Na pitanje koliko liječnika opće prakse samostalno obavlja preglede UZV-om na osnovu certifikata dobivenog nakon trodnevnog tečaja, iz udruge su odgovorili da nemaju što dodati.

HLZ je više od dva tjedna ignorirao naša pitanja, iako je rad stručnih društava u njihovoj nadležnosti. Na koncu su javili da će pitanja proslijediti Hrvatskom senološkom društvu koje, usput, nema ni web stranicu.

Jednako je i s HLK, iz koje u dva tjedna nismo dobili informacije o razlozima kontinuirane suradnje s jednim liječnikom, njegovom povlaštenom statusu, zakonskim osnovama za izdavanje potvrde za samostalan rad s UZV-om i zadnjim tečajevima koje su oglasili.

Na stranicama HLK stoji da je za prijave na tečajeve zadužena zaposlenica Poliklinike Drinković Maja Andrić Lužaić, koja se na LinkedInu predstavlja kao office menadžerica ove medicinske ustanove.

Zatečena pitanjem organizira li Poliklinika Drinković tečaj, Andrić Lužaić nam je dva puta ponovila da je organizator prof. Drinković osobno, ali preko senološkog društva, ma što to značilo.

Na pitanje na koji je način osobno povezana sa senološkim društvom i zašto se bavi njihovim poslovima, Andrić Lužanić je odgovorila da radi kod dr. Drinkovića i da bi on mogao bolje objasniti cijelu situaciju.

Dr. Podolski se odmah javila nakon privatne poruke, no nije mogla dati odgovor odvijaju li se tečajevi koje organizira Hrvatsko senološko društvo u skladu sa zdravstvenim i drugim propisima.

- Ne mogu odgovoriti na pitanje je li legalno da liječnik opće prakse na osnovu našeg tečaja dobije certifikat za samostalno obavljanje pretraga UZV-om, jer se time nikada nisam bavila. To nije moja struka - ja sam specijalistica onkologije i radioterapije - a na čelo senološkog društva došla sam prije tri godine. Stručna društva, da se razumijemo, vidim kao način da se formalno povežemo s kolegama u cijelom svijetu, u uvjetima potpune financijske neovisnosti o npr. farmaceutskim kompanijama. Tečajeve dr. Drinkovića o kojima me pitate, naslijedila sam kao dio aktivnosti s kojima je društvo po inerciji nastavilo, ali se slažem s vašom ocjenom da se njihov sadržaj baš ne uklapa u predmet interesa senologije - kazala je dr. Podolski i obećala da će nas povezati s dr. Drinkovićem.

Konačno, ni glavni hrvatski stručnjak za edukaciju o UZV-u, nije nam mogao reći radi li se sve sukladno propisima, a poslovnu nišu koju je zauzeo objašnjava poviješću ulaska UZV na zdravstveno tržište u doba Jugoslavije.

- Kada se UZV počeo primjenivati kao tehnologija, na njemu su radili potpuno neobučeni ljudi. Dok sam bio radiolog u Merkuru i profesor na MEF-u, mislili smo da je bolje da liječnici imaju barem nekakvu obuku i papir, nego nikakvu. To je funkcioniralo, pa sam s time nastavio kad sam otišao u privatnike, jer su tako ljudi tražili. Ne vidim u čemu je problem ako liječnici opće prakse samostalno rade UZV preglede nakon što prođu obuku. Na koncu, to je odobrila Komora - kaže dr. Drinković.

Na naš komentar da prema Pravilniku o trajnoj medicinskoj izobrazbi polaganje tečajeva može služiti samo održavanju licence, a nikako izdavanju potvrde za njezino proširenje na specijalističku djelatnost, dr. Drinković odgovara da licenca nakon njegovog tečaja ostaje ista.

- To što mi izdajemo (certifikat op. a.) možda ne bi trebalo zvati certifikat, već potvrda o osposobljenosti za rad s UZV-om. Mislim da bi UZV danas trebao biti poput stetoskopa, oprema koju koristi svaki liječnik, a nije na meni kako ćemo to urediti. Tko će dati toliko radiologa u Hrvatskoj koliko nam treba - tvrdi dr. Drinković.

Na pitanje zašto tečajeve naplaćuje preko senološkog društva koje je specijalizirano za bolesti dojke, dr. Drinković nema poseban odgovor.

- Nekada sam to radio kao predsjednik društva za UZV, ali sam iz tog društva otišao, pa prešao u ovo. Senologijom se ionako bave stručnjaci raznih profila, psiholozi, onkolozi, radiolozi, onkolozi, kirurzi, itd - kazao je.

Na primjedbu da se svi oni bave dojkom, a ne abdomenom, štitnjačom, glavom i vratom, Drinković kaže da ni tu ne vidi problem, jer je "sve to povezano".

Poznati radiolog nije mogao odgovoriti koliko je liječnika opće medicine odškolovao za samostalan rad na UZV-u, ali je potvrdio da to radi jako dugo.

Svjetski je trend da se liječnici opće prakse ili hitne medicine obučavaju za tzv. orijentacijski UZV kojim se brzo mogu otkloniti ili potvrditi neka hitna stanja, no to ništa ne znači za kontekst u kojem je HLK jednom povlaštenom liječniku omogućila da provodi edukaciju onako kako se to njemu čini prikladnim.

Koje su sve akti prekršeni u jednoj očito privatnoj i vrlo unosnoj poduzetničkoj inicijativi, konačno može odgovoriti jedino Ministarstvo zdravstva ili inspekcijske službe, no od njih nismo mogli dobiti ni podatke o liječnicima koji su u dugom razdoblju certificirani od strane nekog od društava koje je vodio dr. Drinković.

Radiolozi s kojima smo razgovarali tvrde da je struci poznato da su neki liječnici opće prakse otvorili privatne ordinacije za UZV nakon potvrde koju su dobili od dr. Drinkovića i time uspjeli u vrlo lukrativnoj djelatnosti. Nitko se, tvrde, ne pita koja je razlika u kvaliteti nalaza radiologa i Drinkovićevog tečajca, a i cijena pretrage je ista.

Ovako nonšalantan odnos prema dijeljenu potvrda o liječničkim kompetencijama nije skratio liste čekanja na UZV preglede. Štoviše, one su dramatično duge. U domovima zdravlja Zagrebačke županije (s početka ovog teksta) na UZV dojke čeka se između dva i pol i tri i pol mjeseca.

HLZ ima 166 stručnih društava, od čega tek 14 ima web stranicu. Među njima, samo četiri društva na svojim stranicama imaju objavljen pravilnik ili statut ili izvještaj o radu, a nijedno sva tri dokumenta.

Nije poznato da je rad ovako organiziranih stručnih društava ikada podvrgnut inspekcijskom nadzoru.