U kakvoj situaciji je srpska zajednica na području Virovitičko-podravske županije?
Sve zavisi o čemu se radi. Komunalije su manje-više u redu: sela imaju struju, a pitanje puteva je većinom riješeno osim za nekoliko sela na Papuku koja su bila napuštena i razrušena. Ali prema podacima, jako puno kuća čeka na obnovu za koju mislim da neće biti riješena još godinama. U selima žive pretežno stariji ljudi, i to od penzija i socijalne pomoći, ali dio nezaposlenih ima mogućnost da nekoliko mjeseci budu zaposleni na javnim radovima. U nekim općinama postoje pogoni, ali u mnogo manjoj mjeri nego prije rata, a ljudi se bave poljoprivredom i apliciraju na projekte iz mjera ruralnog razvoja. Iseljavanja nema jer stanovnici rade, bave se poljoprivredom ili su jednostavno prestari za traženje posla po stranim zemljama.
Kakva je suradnja Vijeća i predstavnika srpske zajednice sa županijskim vlastima, a kakva s lokalnim?
Suradnja vijeća sa županijom je dobra. Uvjeti za rad su osigurani, dobivamo sredstva, a kad imamo neku manifestaciju pojavi se i župan, dakle ne izbjegavaju nas. Suradnja srpskih vijeća i stanovništva je dobra u općinama i gradovima gdje nas je više. U Slatini živi dosta srpskog stanovništva; srpska nova godina i dvije krsne slave slave se u centru grada uz velik broj ljudi, a dolaze i pripadnici većinskog naroda; nitko se ne buni što se slavi i što se svira. Dobra situacija je u Voćinu, kao i u mojoj općini Zdenci gdje sam općinski vijećnik. Kod nas je po popisu 1.900 stanovnika, od čega je 158 Srba, od kojih su neki u međuvremenu pomrli. Naravno, nekad nas je bilo mnogo više. Mogu reći da se u naselja u kojima žive Srbi ulaže.
Što za srpsku zajednicu i stanovništvo uopće znače ugovori o kapitalnim investicijama koji su potpisani sa SNV-om i ugovori preko programa usmjeravanja i rasporeda sredstva za poticanje održivog povratka na području posebne državne skrbi ?
Preko SNV-a dobili smo sredstva za projektnu dokumentaciju budućeg Srpskog kulturnog centra u Slatini u kojem bi trebale biti knjižnica i druge institucije čija će vrata biti otvorena za sve. Pomoć Grada, Županije, ali i drugih institucija, kao i SNV-a, očekujemo također prilikom gradnje. Sredstva koja su dobivena preko Središnjeg državnog ureda i stambeno zbrinjavanje za Voćin i Čačince idu na korist svih stanovnika. Nama su sva sredstva dobivena preko projekata dragocjena, a ljudima je drago da se misli njih. Naša županija je statistički najsiromašnija u zemlji, a još se nismo oporavili od najnovijeg rata.
Kakva je suradnja sa SPC-om i kakvo je stanje s njegovanjem spomeničke baštine vezane uz NOB?
Suradnja jako dobro dobro funkcionira, pogotovo otkad je došao sveštenik Dragan Gaćeša koji pokriva Slatinu i Voćin. Na području županije je i orahovički manastir u kojom se na Nikoljdan i Preobraženje okuplja par hiljada ljudi svih nacionalnosti, ali dolaze ljudi i na druge važne dane. Radimo na obnovi i održavanju antifašističkih spomenika, a obilazimo partizansku bolnicu u Gudnogi. Većina spomenika je u središtima naselja i mještani održavaju njihov okoliš. Možda to nekome smeta, ali nije dolazilo do devastacija.
Koliko preostalo mlađe stanovništvo ima interesa za praćenje aktivnosti srpske zajednice i učešće u njima?
Iako su Slatina i Voćin najorganiziraniji, i tamo je malo mladih u ‘Prosvjeti’ i srpskim organizacijama. Mladi ljudi često nemaju vremena zbog posla i drugih obaveza, ali se neki plaše, pogotovo zadnjih godina.
Da li je nedavno nogometno prvenstvo imalo neku ulogu u životu stanovnika županije, između ostalog u međunacionalnim odnosima?
Vidim da je u županiji tih dana sve bilo u redu. Što se tiče općine Zdenci, ugostitelj sam i držim kafić pa sam organizirao gledanje utakmica. Bilo je to ugodno druženje bez ikakvih provokacija, svi su navijali za Hrvatsku, bez obzira na nacionalnu pripadnost, što je osobina i same reprezentacije koja ima jednog Danijela Subašića na golu s velikim zaslugama za ulazak u finale. Nakon svake utakmice pojedinci su slavili pobjedu sviranjem Thompsonovih i drugih ‘borbenih’ pjesama, kako bi nas podsjetili tko smo i što smo, kao da to ne znamo. Ali to su iznimke - svaki put to rade iste osobe pod utjecajem alkohola, koje su odbačene i od njihovog društva.
