Kakav je sadašnja pozicija srpske zajednice Virovitičko-podravske županije?
Odnosi prema manjinama ovdje su u posljednjih nekoliko godina na zavidnoj razini, a incidenti su dio priče iza nas. Bit ćemo zadovoljni da se tako i nastavi: kako na svaku manifestaciju koju organizira srpska zajednica dolaze najviši predstavnici lokalne i regionalne vlasti, nadam se da u budućnosti neće doći do neke eskalacije u neželjenom smjeru. Nema ni infrastrukturnih problema: 98 posto domaćinstava ima priključak za vodu i asfalt, struja je prije par godina uvedena u sve naseljene kuće, u većini mjesta je riješen telefon, a ovih se dana optički telekomunikacijski kabel razvlači u osam općina, pa će internetom biti pokrivena i ona koja to do sada nisu bila. Optikom će se vjerojatno riješiti i slaba dostupnost signala mobilne telefonije u južnom dijelu Županije. Nažalost, uslijed slabe naseljenosti i raštrkanosti naselja, nema valjanog javnog prijevoza, jer bi takva usluga bila komercijalno neisplativa, a vlast je ne želi sufinancirati. Dok djeca idu u školu javnog prijevoza i autobusnih linija još i ima, ali je ljeti prava 'suša'. Što se zapošljavanja tiče, sada je posla više nego radnika: domaćih nema, pa nam u poljoprivredi i industriji dolaze raditi ljudi iz npr. Nepala. Površinom okrupnjava i dio OPG-ova, pa bi se s vremenom moglo dogoditi da umjesto nekog naselja imamo dvije-tri farme. Opet, neki se bave povrtlarstvom na posjedima do dvadesetak hektara, a dio obiteljskih gospodarstava je nestao. To je posljedica okrupnjavanja dijela gazdinstava, radi čega mnogi napuštaju poljoprivredu a sela postaju pusta. Ipak, kod stanovnika srpske nacionalnosti nije bilo većeg iseljavanja s otvaranjem vrata EU, Hrvati su odlazili u puno većoj mjeri. Mi Srbi smo tradicionalno povezaniji uz zemlju i poljoprivredu. Čini mi se da su najviše iseljavali Hrvati doseljeni s Kosova i iz BiH, pa je u cijeloj Županiji deset posto stanovništva manje nego prije.
Hoće li to pokazati i rezultati lanjskog popisa stanovništva?
Neke brojke već znamo, no ne i ono što nas najviše zanima, a to je nacionalna struktura. Ima i naselja bez stanovnika, oko Voćina ih je čak pet, a oko Čačinaca tri. Tu su i sela s manje od desetero stanovnika, no u još većoj mjeri nas brine što je u područnim školama naselja s dvjesto-tristo stanovnika tek po dvoje-troje đaka. Dakle, prosjek starosti u tim mjestima je 65 godina, pa će za dva desetljeća, ne promijeni li se štogod, ondje živjeti po tridesetak ljudi. Broj stanovnika je smanjen i u županijskim gradićima, primjerice Slatina je u desetak godina spala s 11.500 na oko 8.500 žitelja.
Koliko je SNV prisutan sa svojim akcijama?
Od 15. jula na voćinskom i slatinskom području započeo je projekt "Od vrata do vrata", namijenjen osobama starijima od 65 godina kojima javni prijevoz nije dostupan. Ljudi su zadovoljni što su dobili tu mogućnost, jer su i prije bili voljni platiti nekome da ih odvoze do urbanijeg središta, ali takvih usluga nije bilo. Sada je ta besplatna mogućnost od velike pomoći onima iz udaljenijih sela, a to će zasigurno biti i tri kulturna centra koja se uz golemi doprinos SNV-a grade u Voćinu, Slatini i Virovitici. Voćinski centar je već dovršen, a u Virovitici je kupljena kuća u središtu grada koja bi uz manje preinake pregradnih zidova mogla poslužiti svojoj svrsi. U slatinskom je pak SKC-u održana prva manifestacija premda zgrada još nije posve dovršena – nema struje, no postavljena je nova stolarija i uređen je krov.
Kako surađujete sa SPC-om?
Od dolaska pakračko-slavonskog episkopa Jovana jača suradnja naših manjinskih vijeća i organizacija s Crkvom; zapravo, moglo bi se reći da zajedno radimo. Tako je nedavni Petrovdan u Slatini obilježen tradicionalnim narodnim okupljanjem s oko petstotinjak ljudi; pao je na radni dan, pa ih se možda okupilo manje nego prijašnjih godina, no svejedno je to bila lijepa manifestacija s brojnim gostima i uzvanicima.
