Dragan Koprivica izvršni je direktor podgoričkog Centra za demokratsku tranziciju, organizacije koja istražuje i analizira društvene devijacije te generira preporuke za promjenu toga stanja. Pored toga, Centar izravno komunicira s hiljadama građana i građanki, u nastojanju da se riješe njihovi problemi i pokrenu različite inicijative. Zalaže se i za uspostavljanje standarda fer i demokratskih izbora te odgovornog načina ponašanja političkih aktera, kao i za otvoreniju i efikasniju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Razgovarali smo s njime o političkoj krizi u Crnoj Gori, koja upravo kulminira.
Kriza i u opoziciji
Sve su veća neslaganja između ključnih članica vladajuće koalicije u Crnoj Gori, Demokratske partije socijalista (DPS) i Socijaldemokratske partije (SDP)?
Više od dvije godine traje politička kriza u Crnoj Gori, generisana prije svega lošim odnosima dviju ključnih članica vladajuće koalicije – DPS-a koji predvodi predsjednik Vlade Milo Đukanović i SDP-a kojem je čelu predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, a koje zajednički vrše vlast i na izbore izlaze na jedinstvenoj listi već 17 godina. To se manifestuje kroz sve veća neslaganja o pitanjima načina vođenja države, o ključnim ekonomskim smjerovima razvoja, odnosno ekonomskim interesima Crne Gore. Također, nepovjerenje je povećano nakon objavljivanja snimaka na kojima se čuje kako visoki funkcioneri DPS-a govore o namjeri da upotrebom državnih resursa obezbijede glasove za svoju partiju i nakon nekoliko značajnih afera u kojima su za korupciju osumnjičeni visoki državni ili općinski funkcioneri. U vremenu zahlađenja odnosa SDP je u nekoliko navrata koristio svoju poziciju i broj poslanika i s opozicijom u parlamentu stopirao neke projekte koji su dolazili od Vlade i ministara koji pripadaju DPS-u, ali je nastavio da participira u toj istoj Vladi. Isto tako, SDP na predsjedničkim izborima 2013. nije podržao predsjedničkog kandidata DPS-a Filipa Vujanovića. Pored tih ‘principijelnih’ razmimoilaženja, nisu rijetka mišljenja da je zapravo u pitanju lični sukob Đukanovića i Krivokapića oko dominacije političkim prostorom. I pored sve većih neslaganja na unutrašnjem planu, DPS i SDP imaju slična viđenja po pitanju glavnih integracionih pravaca Crne Gore, pa su svoju saradnju oročili do trenutka dobivanja pozivnice od NATO-a. Rasplet ove političke krize očekuje se 25. januara, jer je Vlada iskoristila ustavnu mogućnost i pokrenula postupak provjere povjerenja.
S druge strane, politička kriza postoji i u opozicionom dijelu političke scene. To se prije svega manifestuje kroz podjelu opozicionih partija, tako da imamo gotovo nevjerovatnu situaciju da je svaki opozicioni subjekt koji je na izborima 2012. ostvario parlamentarni status imao unutarstranački sukob, koji je ishodovao stvaranjem nove partije. Na opozicionoj sceni trenutno postoje dva ključna pola, od kojih je jedan dominantno bio protiv crnogorske nezavisnosti, protiv je učlanjenja u NATO i nastupa s nacionalističkih pozicija, a drugi je dominantno postavljen na građanskim vrijednostima. Često se dešava da su politički nastupi ta dva bloka prije svega usmjereni na međusobno preuzimanje birača, a tek onda na borbu protiv vlasti. Različita viđenja opozicionog nastupa dovela su do toga da ekstremniji dio opozicije napusti parlament i organizuje proteste s formalnim zahtjevom za formiranje prelazne Vlade, radi organizovanja fer izbora i borbe protiv korupcije.
Što očekujete od predstojećih, proljetnih izbora?
Nakon objavljivanja afere ‘Snimak’ i izražene sumnje u vjerodostojnost rezultata predsjedničkih izbora 2013., započeta je jedna vrsta djelimične rekonstrukcije izbornih pravila, u čemu su učestvovale sve partije i nevladin sektor. Cilj tih promjena je bio spriječiti zloupotrebe državnih resursa od strane vladajućih partija, pojačati kontrolu na biračkim mjestima i ostvariti transparentniji, kvalitetniji birački spisak, što su neophodni elementi za vraćanje narušenog povjerenja u izborni proces. Državni organi koji su bili dužni sprovesti nova pravila značajno su kasnili s tom obavezom, a Skupština nije kvalitetno odradila svoj posao kontrole izvršne vlasti. S obzirom na sve to, od ključnog je značaja da predstojeći izbori budu potpuno usklađeni s demokratskim standardima. Očekujemo da rezultati odraze stvarnu volju građana i da budu prihvaćeni od svih. A ako sudimo po posljednjim anketama, bit će prilično neizvjesni.
Fašisti izigravaju ljevičare
S obzirom na problem oko broja glasača, uvedena je njihova elektronska identifikacija?
Jedan od ključnih noviteta je uvođenje sistema elektronske identifikacije birača. Opozicija je tvrdila da identifikacija od strane osoba u biračkih odborima nije pouzdana i zatražila automatizaciju tog procesa. Cilj čitave priče je da se spriječi eventualno glasanje u ime drugih lica, onih koja trenutno nisu u Crnoj Gori, pa neko korišćenjem njihovih dokumenata glasa umjesto njih. U tehničkom smislu, rješenje je prilično jednostavno: građanin provuče dokument kroz identifikator, na ekranu se pojavi njegova fotografija, nakon identifikacije dobije glasački listić i glasa na tradicionalan način. Sistem je dobar, povećava kontrolu, ali postoje tehnički rizici implementacije i izbori moraju biti dobro pripremljeni. Da bi elektronska identifikacija uspješno funkcionisala, bilo je potrebno pripremiti i novi, elektronski birački spisak, pa je ta baza formirana početkom 2015. Sve države koje su nastale iz bivše SFRJ imaju značajan broj ljudi koji dio vremena borave u inostranstvu, a glasaju u matičnoj državi. To je dosta složeno pitanje i njegovo rješavanje zahtijeva dug proces utvrđivanja činjenica o statusu tih lica u inostranstvu. Ako usporedimo broj birača (najčešće državljani s prebivalištem) u odnosu na broj stanovnika, dobivamo visok postotak u svim zemljama: Crna Gora i BiH oko 84 posto, Makedonija 86, Hrvatska 87, Srbija 94, a Albanija čak 120 posto.
Kako komentirate migracijsku krizu?
Ljudi koji se nađu u nevolji i kojima treba pomoć tu pomoć moraju i dobiti. To je princip na kome počiva ideja ujedinjene Evrope i moraju se naći načini da se izbjeglicama omogući utočište. Zašto nam je potrebna Evropa ako je fobična, nepravedna ili ako ne poštuje sopstvene principe. Crna Gora još uvijek nije na izbjegličkoj ruti tako da nemamo jasnu procjenu da li su državni organi spremni za izbjeglički talas. Izjave koje su dali u tom pravcu zvuče ohrabrujuće i nadamo se da je država zaista spremna za priliv izbjeglica. Prethodna iskustva, naročito ona iz 1999. nam govore da je Crna Gora imala i širine i snage da zbrine veliki broj kosovskih izbjeglica u zaista teškim momentima. Taj primjer je jedan od rijetkih svjetlijih momenata iz crnogorske istorije devedesetih i nadamo se da je tada stvorena praksa kako se treba odnositi prema ljudima koji se nalaze u teškoj situaciji.
Koliko u Crnoj Gori jača ekstremna desnica, a koliko je prisutan antifašizam?
Smatram da je vrijednost antifašizma prisutna kod većine građana i građanki Crne Gore. Međutim, fašizam itekako živi pod skutima demokratske, a zapravo ekstremne desnice i podmuklo manipuliše lošim životnim standardom ljudi, nepravdom koja postoji u društvu i drugim negativnim pojavama, koje postoje u svim zemljama bivše Jugoslavije. Fašisti izigravaju ljevičare i u toj igri često uspijevaju zavesti ljude dobrih namjera. Njihove parole o slobodi su zapravo prizivanje mraka s početka 1940-ih ili 1990-ih godina. U tome nerijetko imaju podršku vjerskih zajednica, a naročito SPC-a, koji je značajan politički faktor u Crnoj Gori. Ako u multinacionalnoj zemlji osvjedočene koljače iz Drugoga svjetskog rata proglašavate svecima, poruka je više nego jasna. Sve to prate gotovo svakodnevne poruke mržnje. Ljevičari i antifašisti su mnogo racionalniji i otvoreniji ljudi, osnov njihovog života nije mržnja, pa se često dešava da budu manje motivisani za organizovanu akciju.
