Arsen Bauk jedan je od veterana SDP-a u Saboru, u koji je prvi put biran u šestom sazivu, 2008. godine. U vladi Zorana Milanovića bio je ministar uprave, a trenutačno je jedan od potpredsjednika Kluba zastupnika SDP-a i predsjednik saborskog Odbora za obranu. S njim smo razgovarali o političkim vjetrovima nakon premoćne pobjede Milanovića na predsjedničkim izborima, rejtingu SDP-a, ali i ideološkim sunovratima hrvatskog društva.
Pred saborske zastupnike će stati još jedna Plenkovićeva, trideset i neka, izmjena u Vladi – novi ministar poljoprivrede. Glasanje o povjerenju novom ministru je odgođeno zbog nedostatka ruku. Sabor se sveo samo na parlamentarnu većinu, svejedno je tko će biti ministar, svatko može biti saborski zastupnik, nema kriterija. Što to govori o hrvatskoj politici i društvu?
Svaki parlament postoji dok postoji vladina većina. Kad nje više nema, parlament se raspušta i raspisuju se izbori. Nekad su te većine malo heterogenije pa se nakon nekog vremena raspadnu. U Hrvatskoj su te većine zadnjih godina ideološki jako heterogene, ali su u želji za ostankom na vlasti vrlo homogene.
A što se tiče toga da svatko može biti zastupnik, to je jedan od temeljnih stupova demokratskog društva, jedino treba biti izabran na izborima, a to ipak nije lako jer od par tisuća kandidata na kraju bude izabran 151. Usudio bih se reći da nam je promjena Zakona o izborima i uvođenje preferencijskog glasanja dalo i nekolicinu zanimljivih likova u Saboru, od kojih bih svakako, iz rubrike "Kucamo na vrata zaboravljenih asova", izdvojio Ivana Pernara i Željka Glasnovića.
SDP-u je nakon dugo vremena porastao rejting. Građani od SDP-a, kao najjače oporbene stranke, mnogo očekuju, ali izgleda kao da vi čekate da HDZ sam prirodno padne političkom gravitacijom. Zašto SDP nije više kapitalizirao sve afere HDZ-a? Znamo čuti, dobro je njima u oporbi.
Te priče "dobro je njima u oporbi" služe diskreditiranju oporbenih političara, stvarajući dojam da su lijeni, da je svejedno tko je vlast i u pravilu dolaze od onih koji ne žele da se vlast promijeni. Ako građani mnogo očekuju od najjače oporbene stranke, zamislite koliko tek očekuju od vladajuće. Šalu na stranu, HDZ je na izborima dobio 34,5 posto glasova i 61 mandat. Stranke koje su činile oporbu u prethodnom mandatu dobile su 56 posto glasova i 80 mandata. Jedna politička opcija koja je bila u oporbi, i to kao najžešći kritičari, priklonila se HDZ-u i sad imamo vlast koja je, osim što je često na rubu zakona, i na rubu većine. Na 75,5 mandata.
Podrška od 24 posto, koliko SDP-u daju posljednje ankete, postignuta je nakon uvjerljive Milanoviće pobjede na predsjedničkim izborima. Međutim, njegova pobjeda, koju je osigurao i dobar dio hrvatske desnice, nije pobjeda i SDP-a. Kad će SDP izaći iz Milanovićeve sjene?
Građani koji su glasali za Zorana Milanovića su dominantno građani koji su glasači lijevih i liberalnih stranaka, a tek u manjem dijelu glasači desnih stranaka koji su između dva kandidata odlučili glasati za njega. Milanović je bio kandidat SDP-a i još nekoliko stranaka na izborima koji nemaju krojenja izbornih jedinica, D'Hondtov sustav, povlaštene mandate i žetone, nego imaju samo volju građana. Tu s 200.000 glasova više doista i pobijedite. Što se tiče navodne sjene, to se obično navodi kad se želi omalovažiti SDP i ljude koji ga vode, ali i kako bi se pokušao inicirati valjda nekakav sukob na relaciji SDP – Milanović. Poprilično sam siguran da bi ti isti, da je Milanović kojim čudom izgubio, rekli da je izgubio zbog SDP-a i da je to SDP-ov poraz.
Tito u pokeru asova
Milanović je u svojoj retorici lutao i desno i lijevo, vratio je odlikovanja Glavašu iako ponovljen proces i dalje traje. Bez obzira na tehničke, proceduralne greške zbog kojih je pala osuđujuća pravomoćna presuda Glavašu, dobro znamo njegovu povijest. Smatrate li ispravnim poteze predsjednika Milanovića?
Svoje stavove Milanović nije mijenjao, samo što je sad bio direktniji jer nije imao na leđima stranku i koaliciju. Glavašu je vratio odlikovanja jer mu je ukinuta pravomoćna presuda. A mišljenje Milanovića o našem pravosuđu je dobro poznato. A koliko je ta priča s tzv. desnim skretanjima šuplja najbolje pokazuje da su ga ikonom desnice proglasili nakon što je Tita svrstao među četiri najveće povijesne ličnosti hrvatskog naroda 20. stoljeća, nakon što je odbio stati pod HOS-ova obilježja "Za dom spremni" na obilježavanju vojno-redarstvenih akcija "Maslenica" i "Bljesak" i nakon što se, govoreći o balkanskom običaju da narodi jedni drugima lijepe etikete genocidnih, usudio polemizirati s pravnom kvalifikacijom, ne umanjujući pritom broj od 8.732 žrtve Srebrenice, što je jedan avangardni lijevi stav s obzirom na mainstream političke scene.
Hrvatska je sa 75 posto izabrala predsjednika koji je na Donjim Barama u Nacionalnom parku Sutjeska na planini Zelengori položio vijenac Drugoj dalmatinskoj brigadi i na to sam ponosan. Svaki put kad čujem pjesmu "Tamo gdje su moji korijeni" pomislim da sam na Sutjesci bez ikakvog problema.
Predsjednika Milanovića se smatra i vođom oporbe. Očekujete li da će to biti i u drugom mandatu ili će ipak SDP u Saboru preuzeti tu palicu?
Kandidat za premijera ili vođa oporbe su fluidne medijske kategorije. Polemizirao bih s dvije stvari: Milanović ne može biti vođa oporbe jer je dio vlasti, ali i sa samom sintagmom "vođa oporbe". Ne bira se vođa oporbe, smatraju li glasači Mosta ili DOMiNO-a predsjednika SDP-a kao najjače oporbene stranke svojim vođom? Smatra li se predsjednik SDP-a njihovim vođom? Naravno da ne. Kad kažu da je Milanović vođa oporbe, to je samo želja da se predsjednike oporbenih stranaka diskreditira. SDP je u ovom sazivu preuzeo palicu najbrojnijeg oporbenog kluba, a u sljedećem će preuzeti palicu najbrojnijeg kluba većine.
Za mene kao navijača Hajduka prizor u Splitu je jeziv i protuzakonit. Smatram da je jedno od najefikasnijih rješenja da se počnu prazniti tribine nakon takvih izgreda kao najvidljivije sankcije
Turistička smo zemlja, svjedočili smo tragičnim nesrećama na trajektima. Stiglo je i dugo očekivano izvješće. Netko bi se pitao jesu li moguće takve situacije u turističkoj zemlji, bez ozbiljne odgovornosti nadležnih i nakon nekoliko mjeseci?
Kao što imamo pojam "društva s ograničenim odgovornošću", sad imamo i upravu s neograničenom neodgovornošću. Stekao se dojam da se vodi unutarnji rat u HDZ-u između ministra Olega Butkovića i uprave Jadrolinije sa zaleđem premijera. Na situaciju u Jadroliniji upozoravali smo i mi, i predsjednik Nadzornog odbora, i dio sindikata koji su, nažalost, nereprezentativni. U sklopu bilo koje promjene vlasti mora se ozbiljno postaviti i pitanje Jadrolinije. Smjena uprave je samo kraj početka procesa koji je počeo ostavkom predsjednika Nadzornog odbora i prava rasprava o stanju u Jadroliniji, a posebno o kvaliteti javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza, počet će raspravom o razlozima njegove ostavke, počevši od kupnje starih brodova, odustajanja od EU fondova, pa dalje.
U godini smo lokalnih izbora. Možete li zamisliti da SDP osvoji recimo Zadar, Šibenik?
Mogu.
Što očekujete od lokalnih izbora?
Postoje dijelovi Hrvatske u kojima SDP konstantno obnavlja vlast i to su po pravilu, po svim kriterijima, ekonomski jači dijelovi Hrvatske. SDP ima jednak broj gradonačelnika i načelnika kao kad smo 2011. pobijedili na parlamentarnim izborima i preuzeli izvršnu vlast. Smatrat ću pobjedom svaki novi dolazak i ostanak stranaka koje danas čine lijevo-liberalnu oporbu na čelu općina, gradova i županija.
Kad se podvuče crta, ako HDZ bude imao manji broj župana, gradonačelnika i načelnika, manji broj vijećnika u predstavničkim tijelima, morat će propitivati svoje nacionalno vodstvo. Poraz Dragana Primorca na predsjedničkim izborima bio je samo njegov poraz, ali još jedan izborni posrtaj HDZ-a mogao bi imati određene reperkusije po tu stranku. Očekujem dakle da mi imamo više, a oni manje nego dosad.
Negdje početkom 2010. u Vukovaru je snimana emisija "Lijepom Našom" koju je vodio Branko Uvodić. Prvo je nastupalo Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, a u prvom redu su sjedili svi političari koji su tad činili vlast, bez ikakvih prosvjeda, upita, dizanja tenzija. Zamislite da se to danas dogodi!
Smatrate li da bi građani još jednom mogli izreći svoje plebiscitarno "ne" Plenkoviću, kao na predsjedničkim izborima?
Moglo bi se to dogoditi u dijelu izbora koji je manje personaliziran, a to su utrke za županije, i pretvoriti se u referendum protiv Plenkovića, posebno tamo gdje bude drugi krug. Početni impuls može biti i loša situacija na nacionalnoj razini, želja da se putem lokalnih izbora pokaže nezadovoljstvo s vlašću na državnom nivou. HDZ je puno toga spreman napraviti kako bi ostao na vlasti. Za Badnjak 2016. odlučili su kupiti INA-u od Mola. Sjećamo li se toga, dobro je zvučalo, poslije ih nitko nije pitao.
U HDZ-u su nakon predsjedničkih izbora rekli da su shvatili poruku građana. Obećali su i sastanak Vijeća za obranu i to je ipak pola koraka naprijed. Sve je dio Plenkovićevih kalkulacija. Ako on misli da mu nešto politički ne šteti, taj "ustupak" ne radi, ali sad vidi da njegovo protuustavno ponašanje politički šteti, pa će napraviti "ustupak". Narod im može oprostiti jedan, dva, tri puta, ali postoji trenutak kad se prelije čaša. Najvažniji izbori su uvijek oni sljedeći.
Prije desetak dana, u Splitu, na ulici, na javnom mjestu, grupa crno uniformiranih navijača Hajduka prodefilirala je vičući "ajmo, ustaše". Šute i policija i Državno odvjetništvo. Jasna, javna osuda nije stigla ni od političara. Jednostavno pitanje – je li to normalno?
Za mene kao navijača Hajduka to je jeziv i protuzakonit prizor. To je toliko jasno i nedvosmisleno i školski primjer za sintagmu locirati, identificirati, transferirati i osuditi jer tu više nema dvostruke konotacije. Pitanje je želi li se pravosuđe obračunati s tim pojavama ili će samo odgovarati "provode se izvidi, utvrđuju počinitelji". Smatram da je jedno od najefikasnijih rješenja da se počnu prazniti tribine nakon takvih izgreda kao najvidljivije sankcije. Naravno, ja ću i ove godine obilježiti godišnjicu odlaska Hajduka u partizane na Svetog Duju 1944. Kad se već referiramo na Bile, ja znam šta je bilo, a šta crno.
Stvari proklizavaju
Ljetos je masa u Imotskom uzvikivala ustaški pozdrav na nastupima Thompsona. Hrvatski rukometni savez za uspjeh rukometaša pozvao je tog istog Thompsona na doček na glavnom zagrebačkom trgu. Taj poziv i nastup osudili su jedino Antifašistička liga, VeDRA, MAZ i Inicijativa mladih. Zasigurno, Thompson ne ujedinjuje građane Hrvatske koji su navijali za reprezentaciju, motivator je neoustaštva. Koji je vaš stav? Zašto SDP nije reagirao na tu režiju? Jasno je da desničari nisu vaše biračko tijelo: strahujete li od njih ili smatrate da biste se mogli zamjeriti hrvatskim reprezentativcima, bez obzira na njihov nesportski izbor?
O nastupu na glavnom trgu u Zagrebu govorio je gradonačelnik Zagreba. Sportaši su vrhunski na terenu, u ovom slučaju na rukometnom. Politički teren nije njihov teren i ne treba im nametati političke kriterije. Oni koji moraju o tome misliti stvar su riješili tako da su premjestili jedan spomenik iz Jasenovca u Novsku. Tako je i s ovim nastupom. Što se tiče zabrana, radi se o tome da pojedine lokalne vlasti svoj politički stav žele izraziti kroz davanje ili nedavanje gradskih prostora za određene kulturne i druge manifestacije.
Oni će rezultat svoje odluke vidjeti na izborima, a eventualnu štetu, ako su prethodno potpisali neki ugovor, platit će na sudu. Moj stav je da ako je neka stvar nezakonita, treba je pravno sankcionirati, a ako nije, da svi trebaju ravnopravno konkurirati za korištenje javnih resursa. Sve ostalo nas vodi u doba moralno-političke podobnosti.
Thompson je najavio turneju po Hrvatskoj i koncert na zagrebačkom Hipodromu. Prije dvije godine zabranjen je u Puli koncert srpskih narodnjaka, i to onih koji nisu širitelji nacionalističke ideologije, što je u dijelu javnosti velikodušno podržano. Treba li dozvoliti Hipodrom pjevaču koji je snimio i pjevao "Jasenovac i Gradišku Staru"?
Naravno, nakon odslužene kazne i isteka roka rehabilitacije. A neki neka izađu iz iluzije da je u Hrvatskoj jedan pjevač veći problem od premijera. Kad im odgovara da ne pjeva, plate mu da ne pjeva, a kad misle da im odgovara da pjeva, pozovu ga da pjeva. Plenković je problem, ne Perković. Ali znate, riječi Thompsonove pjesme "Ako ne znaš što je bilo" može se lako prilagoditi kao ljevičarska pjesma. Svaki put kad čujem pjesmu "Tamo gdje si moji korijeni", pomislim da sam na Sutjesci, bez ikakvih problema.
I opet, da se vratimo na prvo pitanje, kako smo kao društvo proklizali prema dolje u vezi civilizacijskih dosega?
Negdje početkom 2010. u Vukovaru je snimana emisija "Lijepom Našom" koju je vodio Branko Uvodić. Prvo je nastupalo Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, a u prvom redu su sjedili svi političari koji su tad činili vlast, bez ikakvih prosvjeda, upita, dizanja tenzija. Zamislite da se to danas dogodi! Godine 2010. nije postojalo samostalno Ministarstvo hrvatskih branitelja nego Ministarstvo obitelji, branitelja, međugeneracijske solidarnosti.
Zamislite da se danas samo napomene uvođenje recimo Ministarstva rada, socijalne politike i branitelja! Deset godina poslije te stvari su nam postale "čudne", gotovo nemoguće. Pogledajte primjerice slike iz Irana što se tiče ženskih prava prije 50 godina i danas. Stvari, kako ste rekli, "proklizavaju", ali čini mi se da je malo prehrabro očekivati da će se, birajući istu vlast, trendovi promijeniti.
