Istočno parkiralište Zagrebačkog velesajma, utorak prijepodne, oveća skupina biciklista. Ili nije baš sasvim tako, čim se malo zađe između njih. Ima tu motorista, pa romobilista, a poneki su došli automobilima. Većina ih je u istim, uniformnim jaknama boje neba. Okruženi policijom, obasjani suncem, još malo i krenut će.
No ipak ne tamo gdje bi ih se inače očekivalo. Doba je dana kada značajan dio Zagreba započinje s dnevnom rutinom odabira svog ručka, užine, gableca, marende. Najveći dio te hrane dostavljaju upravo ove cure i momci u svijetloplavom. Po njima i kutijama koje nose na leđima ističe se natpis: Wolt. A to je ujedno prava adresa ovog skupa s porukom. Okupili su se da iskažu nezadovoljstvo poslodavcem.
Prvi je problem činjenica da im Wolt ustvari nije poslodavac. Jer, modus poslovanja tvrtki za dostavu pomoću aplikacije, kao i npr. taksiranje, općenito digitalnih platformi, počiva na zaobilaženju poslodavačkih obaveza. Zato će jedna od ključnih riječi u protestu dostavljača biti – agregatori.
Posrijedi su svojevrsni posrednici između Wolta i njegovih radnika. Ako im s tim radnicima zapne, oni zastupaju jeftiniju radnu snagu, uvoznu. Onu još veću sirotinju iz Azije koju sve češće viđamo u Hrvatskoj. Ta ne pita mnogo za uvjete rada i druga prava.
Prije negoli će se dostavljači zaputiti k sjedištu Wolta u Vrbanima, međutim, ukazuje se u gužvi Davorko Vidović, potpredsjednik Hrvatskog sabora, predsjednik stranke Socijaldemokrati.
Objašnjava dvojici od njih da će im pomoći, da se jave u Sabor. Kaže da mu je svaki put muka kad vidi nekog od njih kako se probija kroz gradsku prometnu gužvu. I da ima bratića koji također živi od toga. Dalje nismo čuli, a nije se dugo ni zadržao. Valjda im nije predložio još nešto od ostavštine Augusta Pinocheta, kao s drugim stupom mirovinskog osiguranja prije dva i kusur desetljeća.
No možda tad samo nije imao nekoga od familije u penziji. Uto povorka kreće prema Jadranskome mostu. Novinari je okružuju u napadno velikom broju. Ima nas više i od policije. Jedan dostavljač nas pita otkud to, mi toliki. Nemamo pojma, bar ne za većinu kolega, što im je odjednom. Možda stvarno u tom času nema jače priče u ovom gradu, konačno.
To pak jasnije postaje u Vrbanima, gdje pred demonstrante izlazi ovdašnji Woltov direktor Marin Šušnjar. Pola sata provest će zatim u uredu s nekoliko njihovih predstavnika. Uspjeli su se dogovoriti samo to da će se narednih dana početi dogovarati. Bitno sadržajnije zvučao je razgovor prije i poslije, ispred zgrade. A ispod prozora na kojem su se pojavile glave i dvojice provokatora, vrijeđajući dostavljače.
Radnici su u biti suočili šefa s istinom. Nemaju nikakve samostalnosti u radu, nameću im se agregatori od kojih neki rado zaboravljaju isplatiti radnika. Ažuriranje crne liste takvih nije im omogućeno. Naknada za dostavu je povećana, ali ne u korist dostavljača. Šteta po kupca, s druge strane, evidentna je, kao i napetost producirana spram inozemnih radnika.
Mimo toga, jedan radnik, Džo ga zovu, objašnjava nam kako je dostavljačima bolje već i u Sloveniji. Tamo im kilometražu zaračunavaju realno, a u Hrvatskoj prema zračnoj udaljenosti. Nemaju osiguranja, prava na odlučivanje o radnom vremenu, amortizacije za vozilo. Po novom Zakonu o radu bit će dužni i plaćati svoje doprinose. Sami, naravno. Ni agregatori nemaju veze s tim, kamoli Wolt.
Ne znamo može li im kako pomoći Vidović, takav netko. Ako nije bolje da im tako provjereni kadrovi možda ipak prestanu dolaziti upomoć. Lažete, lažete, čuje se iz redova dostavljača dok Šušnjar pokušava razjasniti neka sporna pitanja. Plavi heroji, odjekuje Vrbanima dok se pozdravljamo s par sugovornika u masi. Bit će još ovakvih prilika, izgleda. I to za čitav grad na prazan stomak.
