Premijer Plenković nedavno je izjavio da je u Ninu Obuljen Koržinek "afektivno zaljubljen kao ministricu". Kako ta ljubav, koja ju je usprkos svim kritikama, pa i aferama, održala na poziciji, djeluje iz perspektive nezavisne kulture?
Iz premijerove izjave jasno je da ministrica uživa njegovo potpuno povjerenje, što osnažuje njezinu poziciju unatoč brojnim kritikama. Za nezavisnu kulturnu scenu, koja se nalazi u slabijoj poziciji moći, takva situacija predstavlja dodatnu prepreku u uspostavi konstruktivnog dijaloga s Ministarstvom kulture i medija. Postoji ogroman prostor da se ta suradnja poboljša.
Ovih dana Ministarstvo kulture i medija objavljuje rezultate Javnog poziva za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2025. godinu, a nezadovoljnih reakcija po običaju ne nedostaje. Koliko je Ministarstvo responzivno na kritike nezavisne kulturne scene, jesu li ikakvi pomaci napravljeni pod Obuljen Koržinek?
Ukoliko responzivnost Ministarstva na zahtjeve scene gledamo kroz prizmu rezova ili odbijanja dugogodišnjih programa, u tom je slučaju prilično responzivno. Svake godine oko Božića nam to jasno signalizira. Kao mreža koja okuplja organizacije iz cijele Hrvatske, kontinuirano zagovaramo transparentnost u donošenju odluka, cjelovitu objavu evaluacija programa i povećanje iznosa sredstava sukladno inflaciji i stanju na terenu. Većina tih pitanja nije adekvatno adresirana.
Do nezadovoljstva dolazi i zato što su sredstva za većinu aktera prilično mala i nedostatna za održavanje programa. To je na neki način u suprotnosti s ciljevima financiranja javnih potreba u kulturi jer ne omogućuje razmjeran rast kulturne scene, nedovoljno potiče stvaranje novih organizacija, a one postojeće svodi na hobističke aktivnosti ili usmjerava prema tržištu. Rezultati takve politike vidljivi su osobito u manjim sredinama ili kod programa koji se bave rubnim područjima kulturno-umjetničkog stvaralaštva, inkluzivnim i društveno angažiranim inicijativama. Za te programe rijetko postoje alternativni izvori financiranja. Pomaci postoje, primjerice u uvrštavanju troškova plaća za voditelje programa, no ti iznosi nisu dovoljni za osiguravanje uvjeta za rad.
U Zagrebu situacija djeluje optimistično zbog nove vlasti koja je vezana za nezavisnu scenu. Međutim, dojam se mijenja čim zagazimo van metropole. Koliko se nezavisnu kulturu prepoznaje kao partnera u jačanju kulturnog života u manjim mjestima?
Situacija na lokalnim razinama vrlo je specifična i varira od sredine do sredine. Postoje sredine u kojima se nezavisna kultura ne prepoznaje kao kvalitetan i relevantan partner. Problem koji vidimo jest da se ne stvaraju uvjeti za nove organizacije i prostore, a kada se i stvaraju, to su često tipski prostori ili programi koji ne uključuju širi krug korisnika. Međutim, u nekim se sredinama situacija poboljšava. Primjerice, odobravaju se traženi iznosi za programe, organizacije imaju priliku upravljati prostorima za kulturu i umjetnost i aktivno sudjelovati u kreiranju gradskih politika, što je pohvalno i pokazuje napredak za nezavisnu scenu.
