U Hrvatskoj posljednjih godina nisu ostvareni značajniji napreci u realizaciji prava manjinskih zajednica, zagarantiranih domaćim i međunarodnim aktima, izuzmemo li područje kulturne autonomije. Dokazuje to posljednji izvještaj o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nedavno predstavljen javnosti. Povuče li se pritom paralela s istim dokumentom koji se odnosi na 2013. godinu, u kojoj se Hrvatska pridružila Europskoj uniji, a što su učinile Novosti, postaje jasno i da je u nekim segmentima razina primjene tih prava degradirana. Kroz proteklo desetljeće smanjen je broj pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u javnoj upravi, pravosuđu i policiji. Manje je i učenika koji nastavu pohađaju po nekom od manjinskih modela obrazovanja, pravo na službenu upotrebu jezika i pisma primjenjuje se rjeđe, pripadnici manjina i dalje su podzastupljeni u eterima javnih servisa, a zločini iz mržnje, motivirani etničkom pripadnošću, u konstantnom su porastu.
Na to su prilikom prošlotjedne saborske rasprave pokušali upozoriti pojedini zastupnici manjina i lijeve oporbe, ali se desnica, posvađana s činjenicama i samom sobom, pobrinula da im osujeti svaku takvu mogućnost. Članovima Mosta i vladajućeg Domovinskog pokreta ta je rasprava, naime, bila prilika za još jednu turu napada i na spomenute malene iskorake, koji su najočitiji u izgradnji većeg broja manjinskih kulturno-društvenih centara i nešto izdašnijim sredstvima utrošenima u produkciju medija nacionalnih manjina i njihovih ostalih programa. Očekivano, najviše ih žulja srpski predznak, pa su tako SNV, njegovog predsjednika Milorada Pupovca i redakciju Novosti, spominjući usput Aleksandra Vučića i SPC, ponovno optužili za "protuhrvatsko djelovanje", a sve u sklopu "pokušaja realizacije tzv. srpskog sveta". Vrhunac cinizma upriličen je onog momenta kada je predsjedanje sjednicom preuzeo DP-ov Ivan Penava, jedan od najzaslužnijih za nakupljene probleme u području ostvarivanja prava na ravnopravnu upotrebu manjinskih jezika i pisama.
Ni dvije godine od objave rezultata posljednjeg popisa stanovništva u međimurskoj općini Orehovica, gdje se broj pripadnika romske manjine povećao iznad trećine, nije uvedena službena uporaba niti jednog manjinskog jezičnog prava
"Nakon stigmatizacije i demonizacije ćiriličnog pisma, službena upotreba jezika i pisma potpuno je zaostala u primjeni. Tek u tragovima imamo upotrebu zagarantiranu Ustavnim zakonom, Europskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima i nema napretka još od 2013. godine, premda postoji značajan broj jedinica lokalne samouprave u kojima pripadnici srpske i npr. romske zajednice ostvaruju isto pravo", rekla je SDSS-ova saborska zastupnica Anja Šimpraga te istaknula da je postojeći prag od najmanje trećine stanovništva za realizaciju tog prava među najvišima u Europi.
Da je zbog tako strogih kriterija ostvarivanje prava na ravnopravnu službenu upotrebu manjinskih jezika u Hrvatskoj teško ostvarivo, pokazuju i najnoviji podaci objavljeni u izvještaju o provedbi Ustavnog zakona u 2023. godini – od 555 općina i gradova, manjine samo u 24 općine imaju zajamčeno pravo na dvojezičnost, a ni u jednom gradu (za razliku od 2013. kada ih je bilo 27, među kojima gradovi Vukovar i Vrbovsko). Domaće vlasti pritom uporno ignoriraju preporuke Odbora stručnjaka Vijeća Europe, zaduženih za praćenje primjene Europske povelje o manjinskim jezicima, koji su u svom posljednjem izvještaju objavili kako bi jedan od prioriteta trebalo biti "poduzimanje posebnih mjera za uvođenje manjinskih jezika u ravnopravnu službenu upotrebu, neovisno o pragu". To, u prijevodu, znači da bi dvojezičnost trebala biti uvedena i u onim mjestima gdje postoji "dovoljan broj govornika manjinskog jezika", kao što su Obrovac (31,34 posto Srba), Knin (21,42), Glina (20,55), a po novome i Vukovar (29,73 posto).
Problem je utoliko veći što se danas, deset godina od postavljanja prvih dvojezičnih obilježja, u većem broju sredina spomenuta prava dosljedno ne primjenjuju ni tamo gdje manjine prelaze propisani prag. Unatoč zahtjevima Ustavnog suda iz 2014. i 2019. da se uspostave mehanizmi u slučajevima kada regionalne samouprave opstruiraju primjenu Ustavnog zakona, u većini tih sredina nema pečata na manjinskim jezicima i pismima, prometne znakove ima tek nekoliko njih, baš kao i nazive ulica i trgova. A ako su takvi natpisi ranije i postavljeni pa uništeni, u pravilu nisu vraćeni. Najočitije je to u mjestima sa značajnijim udjelom Srba, gdje latinično-ćirilični prometni znakovi s nazivima naseljenih mjesta ne postoje ni u većini općina koje su statutima izričito propisale njihovo postavljanje.
Po podacima koje je objedinio Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, ispada da je broj kaznenih djela zločina iz mržnje u deset godina porastao za čak 143 posto, odnosno s ukupno 35 zabilježena u 2013. na 85 u 2023. godini
Antićirilična kampanja, započeta 2013. u Vukovaru, odakle se proširila na druge dijelove Hrvatske, negativno se odrazila i na druge manjine, pa tako danas, ni dvije godine od objave rezultata posljednjeg popisa stanovništva, u međimurskoj općini Orehovica, gdje se broj pripadnika romske manjine povećao iznad trećine, nije uvedena službena uporaba niti jednog manjinskog jezičnog prava. Iz Vlade se za to vrijeme hvale porastom broj izdanih dvojezičnih osobnih iskaznica. Za razliku od 2022. godine, kada ih je bilo 4.133, u 2013. izdano ih je 5.995, pri čemu su ih u oba navrata, i to u preko 90 slučajeva, zatražili pripadnici talijanske manjine. No mi smo tu da donesemo i loše vijesti. Usporedi li se ista statistika iz 2013. godine, kada su izdane 6.742 dvojezične iskaznice, jasno je da je i na tom području zabilježen korak unazad.
Isto vrijedi za pravo na odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. U istoimenom poglavlju autori izvještaja suptilno su se, naime, pohvalili povećanjem broja škola, razrednih odjela te učitelja i nastavnika u nastavi na manjinskim jezicima, iako je iz istih podataka razvidno da se s godinama smanjuje broj djece i mladih koji ih pohađaju. Za razliku od 2013. godine, kada ih je bilo 10.617, deset godina kasnije ima ih 10.438, odnosno 179 manje. S obzirom na opće demografske trendove i informaciju iz istog izvještaja po kojoj ispada da tokom protekle godine na području od posebne državne skrbi nije zabilježen nijedan slučaj povratka ranije raseljenih osoba, rezultat je mogao biti i daleko gori.
Nešto veći broj učenika primjetan je u modelu C, koji uz redovnu nastavu na hrvatskom jeziku podrazumijeva učenje manjinskog jezika i kulture, a u izvještaju se spominje da je krajem 2023. Ministarstvo znanosti i obrazovanja osnovalo radnu skupinu za izradu kurikuluma za nastavne predmete u školama koje djeluju po tom modelu za ukupno 11 nacionalnih manjina. Ostaje nejasno zašto nisu spomenuti i gorući problemi u području manjinskog obrazovanja. Recimo, činjenica da ni lani nije bilo napretka u rješavanju zahtjeva općina Borovo, Negoslavci i Markušica za prijenosom osnivačkih prava na osnovnim školama, koje su podnijeli još 2015. Ili da se 36 posto romske djece tokom 2023. školovalo u potpuno etnički segregiranim razredima i da ih je čak 54 posto pohađalo razrede u kojima romske djece ima više od 70 posto, što je, kako u svom posljednjem izvještaju navodi pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Ajnvalter, drastičnije nego 2018. kada je provedeno isto istraživanje.
Međimurska općina Orehovica (Foto: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL)
Zastupljenost nacionalnih manjina u javnim medijima i dalje je jedno od područja u kojemu se manjinska prava najslabije ostvaruju. Štoviše, ni napredak na tom području, koji se očekivao formalnim osnivanjem manjinske redakcije pri Hrvatskoj radioteleviziji, nije polučio konkretan rezultat, upozoravaju iz Savjeta za nacionalne manjine. Redakcija još uvijek nije ojačana novim novinarskim kadrom ni novim programskim sadržajem, a istovremeno je primjetan trend osnivanja samostalnih redakcija, kao što su to napravile mađarska i srpska nacionalna manjina. Međutim, dodaju iz Savjeta, vidljivost takvih redakcija neusporedivo je manja u odnosu na mogućnosti koje pruža HRT, što se ponajbolje očituje u činjenici da je tokom 2023. na tom javnom servisu emitirano 7.279 minuta sadržaja namijenjenog nacionalnim manjinama ili 1,38 posto od ukupnog sadržaja. "Ne trebam posebno naglašavati kako se u spomenutoj minutaži navodi, primjerice, i gostovanje pripadnika nacionalne manjine u nekoj emisiji, što nije nužno program namijenjen nacionalnim manjinama, a koje se u pravilu prikazuje samo kroz folklor", poentirala je Anja Šimpraga.
U području kulturne autonomije napredak je, doduše, vidljiv u iznosu koji je iz državnog proračuna, a preko Ministarstva kulture i medija, u proteklom razdoblju uplaćen za potrebe produkcije organizacija nacionalnih manjina. U odnosnu na 2013., kada je za to ukupno utrošeno 1.220.190 eura, lani je taj iznos udvostručen i na kraju je dosegnuo 2.644.044 eura.
Kada je u pitanju zastupljenost pripadnika manjina u tijelima vlasti te u upravnim i pravosudnim tijelima, situacija se nastavlja pogoršavati iz godine u godinu. Za razliku od desetljeća ranije, kada je, primjerice, u tijelima državne uprave te stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske radilo 1.853 pripadnika manjina (3,51 posto), njihov broj u 2023. sveden na je 1.381, odnosno 2,92 posto. Pad zaposlenih pripadnika nacionalnih manjina primjetan je i u MUP-u (s 1.495 na 1.128 u deset godina), među dužnosnicima zaposlenima na sudovima (sa 64 ili 3,3 posto na 43, odnosno 2,6 posto) te službenicima i namještenicima u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave (s 563 ili 4,27 posto na 473 ili 2,83 posto). U tom kontekstu nije naodmet spomenuti i kako se od 71 jedinice samouprave koje su dužne osigurati zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u svojim tijelima, to pravo u cijelosti ostvaruje u njih 55, za jednu manje nego 2013. godine.
Najalarmantniji podaci odnose se pak na statistiku vezanu uz zločine iz mržnje, od kojih je većina motivirana nacionalnom, odnosno etničkom pripadnošću. Po podacima koje je objedinio Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, ispada da je broj kaznenih djela zločina iz mržnje u deset godina porastao za čak 143 posto, odnosno s ukupno 35 zabilježena u 2013. na 85 u 2023. godini. Od lanjskog je broja 60 kaznenih djela zločina iz mržnje motivirano nečijom etničkom pripadnošću, konkretno 27 ih je bilo motivirano mržnjom prema Srbima, 12 mržnjom prema Hrvatima, sedam prema Ukrajincima, šest prema Bošnjacima, četiri prema Romima, a po jedno mržnjom prema Slovencima i Turcima. Ili riječima saborskih zastupnika s desnice koji su napravili sve što su mogli kako bi kompromitirali prošlotjednu raspravu o provedbi Ustavnog zakona: "Nemam ništa protiv nacionalnih manjina, ali ovo je realnost."
