Trodnevni stručni skup "Jezik koji nas spaja – očuvanje i nadgradnja srpskog kulturnog identiteta", koji je u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO), u suradnji sa SNV-om, od 3. do 5. aprila održan u prostorijama Privrednika u Zagrebu, uspio je u svakom pogledu, jednoglasni je zaključak polaznika i organizatora.
Ističući da je u radu učestvovao veliki broj prosvjetnih radnika i stručnjaka iz svih dijelova Hrvatske i Srbije, viša savjetnica za srpsku nacionalnu manjinu Natalija Koprenica, koja je s Vedranom Vidaković organizirala skup, naglasila je da su očekivanja i više nego ispunjena, s obzirom da su predavanja bila zanimljiva i održana s velikom dozom interakcije između učesnika.
- Jezik kojim se govori uvijek je zanimljiva tema, a skup je pokazao da se svi jako dobro razumijemo kojim god jezikom govorili. S obzirom na višekulturalnost i višejezičnost treba otvoriti prostor za čuvanje materinjeg jezika, ali i za raspravu o umetanju tuđica zbog globalizacije ili arhaičnih riječi koje se moraju čuvati zbog bogatstva, a naročito o čišćenju jezika od nekih "nepoželjnih" riječi. Smatram da govorim hrvatski jezik, s obzirom da sam u Hrvatskoj odrasla i završila školu i fakultet, isto kao što mislim da su moji roditelji govorili srpski. U Razlikovnom rječniku za riječi koje je govorila moja majka piše da su tuđice - rekla je Koprenica.
- Na istoku zemlje većina djece govori srpskom ekavicom, dok na Kordunu, Baniji, Lici i Dalmaciji koriste srpsku ijekavicu. Ali kako često ne znaju ćirilicu, pogotovo na zapadnim područjima, učitelji moraju učiti i roditelje i djecu jeziku koji je za dio njih strani. Zato pristup učenju srpskog jezika u dijaspori ne može biti isti kao u matici, niti udžbenici smiju biti jednaki, već se moraju uzeti u obzir sve okolnosti - kazala je Koprenica.
- Dovoljna je jedna generacija da se izgubi jezik koji umire kad s njim prestane da se služi zadnji govornik – kazala je, podsjetivši da su mnogi Srbi iz Hrvatske tokom 90-ih izbjegli u Srbiju da bi po povratku donijeli sa sobom tamo stečene govorne karakteristike,
Koprenica je naglasila da miješanje ijekavice i ekavice nije greška, već bogatstvo. Profesor lingvistike i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac na predavanju je kazao da nerazumijevanju doprinose i stajališta koja ne moraju biti rezultat znanja. Mnogi govornici hrvatskog mogu razumjeti iskaze na srpskom i obrnuto, ali se prave da se međusobno ne razumiju.
Značajem dijalekata i osnaživanjem djece kao manjinskih govornika u nastavi bavila se Nina Čolović iz SNV-a.
- Djecu od najranije dobi okružuju dijalekti i lokalni govor njihovih sredina, dok se standardni jezik obično upoznaje tek početkom formalnog obrazovanja. Dijalekti čine temeljnu lingvističku osnovu za razumijevanje svijeta oko sebe. Iako su nezaobilazan dio svakodnevnog života, često zauzimaju marginalnu ulogu u formalnom obrazovanju, pa je njihova integracija u nastavu ključna kako bi se osiguralo da se jezična raznolikost cijeni i koristi kao resurs u učenju - kazala nam je Nina Čolović.
Predsjednica Društva za srpski jezik i književnost Srbije Vesna Lompar istaknula je važnost popratnih informacija koje se dobiju na sličnim seminarima.
- Ta informacija je za nas uvek podsticajna i važna, jer dolaze ideje kako idući put dopuniti skup temama koje učesnike interesuju. Stalno smo u kontaktu sa svojim učesnicima i prilagođavamo se njihovim potrebama - naglasila je.
Ističući da postoji zajednički sadržaji za učenje jezika u Srbiji i u dijaspori koji mogu biti primjenjivi u jednom i drugom učenju, Lompar ističe da se inzistira na različitim modulima srpskog jezika.
- To zovemo učenje srpskog kao materinjeg, kao nematerinjeg, srpskog kao stranog, srpskog kao zavičajnog i modula srpskog jezika kao jezika obrazovanja i okruženja, otkako smo dobili velik broj izbeglica, među kojima su ruska i ukrajinska deca. Ideja je da srpski jezik koji se uči u regionu mora dobiti svoj modul, jer ima zajedničkih sadržaja, ali ima i važnih razlika. Srpski jezik je dosta razuđen i prostire se na velikoj teritoriji i u različitim enklavama, pa se dešava se da postoje leksičke razlike, ali i razlike vezane za akcenatski sistem i neke druge gramatičke oblike – kazala je Lompar.
Značaj svih skupova koji se organiziraju za pripadnike nacionalnih manjina je veliki, jer one žive u okruženju drugog jezičnog identiteta naglasio je Nandor Čapo, ravnatelj Uprave za nacionalne manjine u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
– Za očuvanje tih jezika bitno da je svi nastavnici koji rade u sustavu obrazovanja i dalje razvijaju svoje sposobnosti i kompetencije. Jezik je jedna od bitnih odrednica identiteta - rekao je.
Među predavačima su bili Nebojša Radić, profesor univerziteta u Cambridgeu koji se bavio temom višejezičnosti, višekulturalnosti i identiteta, kao i književnim samoprevođenjem u funkciji izgradnje identiteta, Ranko Rajović s Pedagoškog fakulteta u Kopru, Ivana Kovačević i Marina Panić koje su govorile o mogućnostima unapređenja obrazovanja u Srbiji, uključujući motivaciju djece s posebnim potrebama, kao i Višnja Mićić i Vladimir Vukomanović Rastegorac koji su se u predavanjima i radionicama bavili tumačenjem poezije vezane uz Kraljevića Marka i Aleksu Šantića.
Skupu su prisustvovali Dejan Drakulić, predsjednik ZVO-a, o. Slobodan Lalić, direktor Srpske pravoslavne opšte gimnazije u Zagrebu, potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Milan Vukelić, predstavnici Prosvjete i SNV-a i drugi. Za ilustraciju, među jednodušnim pozitivnim odgovorima učesnika koje smo pitali za dojmove, izdvaja se ocjena jedne od učesnica da za 38 godina svog pedagoškog rada nije bila na tako zanimljivom skupu.
