Zanimljiva predavanja i velik interes učesnika karakteristike su stručnog skupa "Srbi u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu" namijenjenog učiteljima nastave srpskog jezika i kulture po modelu C te profesorima historije, koji je od 27. do 29. decembra održan u prostorijama Srpske pravoslavne gimnazije "Kantаkuzina Katarina Branković" u Zagrebu.

Skup su organizirali Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO) te SNV-a. Prema riječima više savjetnice za nacionalne manjine Natalije Koprenice, cilj skupa je da učitelji naučeno prenesu učenicima na najbolji mogući način. Teme važne za srpsku zajednicu u Hrvatskoj premalo su zastupljene i zato je bio potreban stručni skup, rekla je.

Po riječima višeg savjetnika za povijest Timura Križaka, nastava o Drugom svjetskom ratu svodi se na jedan ili dva školska sata nastave, što je prekratko za razumijevanje složene teme koja još uvijek utiče na naše živote.

- Kad nešto toliko skratite da postane neprepoznatljivo, zapravo napravite krajnju reviziju onog o čemu govorite. U udžbenicima je sve svedeno na vrlo kratku priču, bez želje i volje da se kurikulum promijeni - kazao je Križak.

Kako je naglasio predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, razumijevanje dugogodišnje zajedničke povijesti dvaju naroda je izazov i za državu i za srpsku zajednicu u njoj.

- Važno je da se temi trezveno pristupi i da budemo protiv svake isključivosti koju možemo prepoznati s bilo koje strane - rekao je.

Profesor Dušan Marinković u predavanju "NOB kao tema u nastavi književnosti" naglasio je je da je književnost o NOB-u ideološki obojena, ali i ukazao na bogatstvo romana i drugih djela o NOB-u.

Govoreći o položaju Srba u Dalmaciji i Lici u Drugom svjetskom ratu, Milan Radanović iz Arhiva Srba SNV-a, naglasio je da je to za Srbe najznačajniji, najtragičniji i najtraumatičniji period u historiji uz velike demografske gubitke i civilne žrtve.

- Godine 1921. Srba u Hrvatskoj bilo je 583.000, 1931. 641.000 ili 18,8 posto, a kako popis 1941. zbog rata nije rađen, projekcije su se kretale do 690.000. U popisu 1948. Srba ima 545.000, od čega je 100.000 stradalih te 45.000 naseljenih u druge krajeve Jugoslavije. Naglasio je brojne sličnosti u prilikama u Lici i Dalmaciji; ustaški pogromi su rezultirali ustankom, nakon čega teror nad Srbima prelazi u istrebljenje. Zbog ideološke diferencijacije partizana i četnika, koji kolaboriraju s okupatorom, uz oslobodilački, vodi se i građanski rat.

Jadranka Radošević, profesorica iz Dalja i savjetnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, govorila je o "Branku Ćopiću i borbi u kojoj je izginula cela jedna mladost".

– Bajkovito detinjstvo zavičaja bilo je njegova stalna inspiracija, a šeretskim osmehom zavaravao je čitaoce, iako je iz njegovih priča pesama izbijala tuga - rekla je i naglasila njegovu dobrodušnost kroz humor.

Drugog dana skupa o praktičnim aspektima nastave o NOB-u u školama te odnosu učenika prema antifašizmu govorila je profesorica Duša Šarunić iz OŠ Pušća.

– Iako je Zaprešić kraj s bogatom antifašističkom tradicijom, učenici osmih razreda, njih 49, nisu previše upoznati s njom. Znaju nešto, pa i za Tita kao jednog od vođa u Drugom svjetskom ratu, a znaju i o bitkama zbog igrica koje igraju - kazala je.

Predavanje o partizanskim pjesmama i njihovim karakteristikama etnomuzikologinje Jovana Lukić imalo je i praktičnu komponentu - cijela sala zapjevala je jednu od njih. Tu su i pjesme narodne tradicije, komponirane pjesme narodne aranžirane pjesme koje su ranije bile dio estrade, kao i umjetničke komponirane.

- Partizanske narodne pjesme izvodi samo Zborxop koji djeluje pri SKD Prosvjeta - rekla je.

Zajednička fotografija učesnika skupa (Foto: Nenad Jovanović)

Radanović je govorio i o kolektivnom iskustvu civila u ratu. Spomenuo je primjere najmasovnijih egzekucija, kao one u Sloboštini kod Požege gdje je pobijeno 1.300 civila, najviše izbjeglica s Kozare, a naveo je i pozitivne primjere Ivice Lovinčića, Marka Oreškovića, Ljubice Gerovac i drugih koji su se kao Hrvati komunisti borili zajedno sa Srbima.

Trećeg dana skupa Križak je govorio o ustaškom pokretu i NDH. Nastao je iz učenja Ante Starčevića i Josipa Franka i iz malograđanskih krugova koje je obilježavao šovinizam u kojem su im Srbi bili arhineprijatelji, kao i Židovi. Osnovali su ustašku organizaciju čiji su članovi nakon atentata na kralja Aleksandra 1934. bili u Italiji, odakle se 1941. vratilo njih 250 do 300.

- Od početka su nizom propisa omogućavali i poticali progon "nearijevaca" odnosno Srba, Židova i Roma, od oduzimanja imovine, iseljavanja iz boljih kvartova, zabrane organizacija i vjerskih zajednica… a već u prvoj polovini travnja desila su se prva hapšenja i zločini - kazao je. Spomenuo je oružane snage i represivni aparat NDH, te zločine koje su činili i na samom kraju rata, – savske žrtve kod Siska 4. maja 1945. ili likvidaciju 39 Roma i Sinta kod Zaprešića krajem aprila 1945.

Radanović se pozabavio stradanjima u NDH, ističući da ustaše ne bi mogle provoditi teror bez odobrenja Nijemaca. Teror je bio planiran, što je vidljivo i po prisustvu istaknutih ličnosti poput Eugena Dide Kvaternika na mjestima masovnih zločina.

Govoreći o poslijeratnom periodu, ukazao je na diskutabilnu kulturu sjećanja, spomenuvši da je nekomemoriranjem svih zločina izbjegavan potencijalni konflikt u višenacionalnom društvu, čime je ratna trauma nezasluženo potiskivana. Primjera radi, kriminalizirano je osporavanje poluslužbenog broja od 600.000 do 700.000 žrtava Jasenovca, dok na mnogim mjestima masovnih likvidacija, npr. u istočnoj BiH, mnoga stratišta nisu obilježena.

Završno predavanje "Glinski kraj u ratu" održao je Igor Mrkalj iz Arhiva Srba SNV-a. Istaknuo je pokolje glinskih Srba, prvo muškaraca 1941. a onda i pokatoličenih žena i djece tokom 1942. Spomenuo je Sedmu banijsku diviziju koja se iz bitaka na Neretvi i Sutjesci vratila s 550 od 4.100 vojnika, koliko je imala na početku epopeje, ali je dobila nove borce. Naglasio je da je 1944. glinski kraj bilo sjedište političkog i kulturnog života oslobođene Hrvatske, od kongresa liječnika i pravnika, te osnivanja Prosvjete i drugih institucija, te da je tamo stradalo oko 8.000 Srba, 800 Hrvata, sto Roma i 30-ak Židova. I dok su od kraja 40-ih podizane spomen ploče i spomenici, kao i Spomen dom na mjestu gdje je bila pravoslavna crkva u kojoj su ustaše krajem jula i početkom avgusta pobile velik broj Srba, 90-ih se spomenici i spomen obilježja uništavaju, a Spomen dom postaje Hrvatski dom, iako postoje napori da se vrati staro ime.

Tokom stručnog skupa učesnici su posjetili i spomen park Dotrščinu, gdje su pod vodstvom Saše Šimprage saznali mnogo toga o nekadašnjem ustaškom stratištu.

Na kraju skupa pitali smo neke od učesnika za utiske.

- Mislim da je stručni skup zadovoljio sve ciljeve i očekivanja koja smo zamislili. Ljudi su odvojili vrijeme i došli, a po komentarima u pauzama rekla bih da su zadovoljni i da su njihova očekivanja ispunjena. Još samo da se primijene u nastavi; primjena će biti dokaz da su slušali pažljivo s razumijevanjem - rekla je Natalija Koprenica.

- Ovaj skup je jako važan jer je tema Srba u Drugom svjetskom ratu još uvijek tabu u našem društvu. Mislim da se o tome treba govoriti bez ikakvih uvijanja i zavijanja, a što se tiče same nastave, to ovisi da li se ona izvodi u razrednoj ili predmetnoj nastavi, ali i od, kako bih to rekla, struktura. Model C je jako specifičan, a kod nas je tek krenula nastava i još uvodimo učenike u učenje srpskog jezika i druge predmete. U svakom slučaju imali smo stručne predavače s puno znanja koje su velikodušno prenijeli na nas - rekla nam je Jovana Rašeta, učiteljica po modelu C u OŠ Franje Tuđmana u Korenici.

Zadovoljna je i Ljiljana Bijelić iz Gimnazije u Vukovaru koja obavlja dužnost voditelja nastave na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu u toj školi.

- Smatram ovu temu veoma važnom za trenutnu nastavu povijesti zbog čega je važno dati joj mnogo više prostora. Zapravo, idealan bi bio takav pristup za sve škole, a ne samo za model C, odnosno A - zaključila je.