U prostorijama "Privrednika" u Zagrebu od 3. do 5, aprila održava se trodnevni stručni skup "Jezik koji nas spaja – očuvanje i nadgradnja srpskog kulturnog identiteta". Skup koji organizira Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO), odnosno više savjetnice za srpsku nacionalnu manjinu Natalija Koprenica i Vedrana Vidaković, u suradnji sa SNV-om, okupio je velik broj prosvjetnih radnika i stručnjaka iz svih dijelova Hrvatske i Srbije.

- Jezik kojim se govori uvijek je zanimljiva tema. Pa i meni lično, jer mislim da govorim pravi hrvatski jezik s obzirom da sam u Hrvatskoj odrasla, završila školu i fakultet, isto kao što mislim da su moji roditelji govorili srpski. S obzirom na višekulturalnost i višejezičnost, treba

otvoriti prostor za čuvanje materinjeg jezika, ali i za raspravu o umetanju tuđica zbog globalizacije, pogotovo anglizama. Tu su i arhaične riječi, koje možda smetaju komunikaciji, ali se moraju čuvati zbog bogatstva jezika. Doduše, moramo paziti gdje ih koristimo, pogotovo u svakodnevnom govoru. Taj je problem vidljiv i u udžbenicima. Problem je i čišćenje jezika od nekih "nepoželjnih" riječi, pa je tako napisan Razlikovni rječnik u kojem za riječi koje je govorila moja majka možemo naći da su to tuđice - rekla nam je Natalija Koprenica, ističući da se situacija s jezikom razlikuje od škole do škole.

Na istoku zemlje većina djece govori srpskom ekavicom, dok na Kordunu, Baniji, Lici i Dalmaciji koriste srpsku ijekavicu. Ali kako mladi ne znaju ćirilicu, pogotovo na zapadnim područjima, učitelji moraju učiti i roditelje i djecu jeziku koji je za dio njih strani. Zato pristup učenju srpskog jezika u dijaspori ne može biti isti kao u matici, pa ni udžbenici ne mogu biti isti već se moraju uzeti u obzir sve te okolnosti kao dio svakodnevice, kazala je Koprenica.

Privrednikova dvorana bila je premala da primi sve zainteresirane (Foto: Nenad Jovanović)

Skup bi trebao relaksirati situaciju i da se svi dobro osjećamo u svojoj koži, da govorimo jezikom bogatim svim izrazima i riječima, da se ne ograničavamo i da znamo da postoji potreba za čuvanjem materinjeg jezika te da je to bogatstvo koja nam daje i osjećaj topline i ljubavi kad se sjetimo djetinjstva. Mnoge od riječi koje smo tada koristili više se na koriste, jer su mnoga područja iseljena, pa nema ljudi koji govore tim jezikom. Ali uvijek nam je drago kad čujemo nekog u svijetu da govori tim jezikom, zaključila je Koprenica.

- Svi skupovi koji se organiziraju za pripadnike nacionalnih manjina su značajni jer oni žive u okruženju drugog jezičnog identiteta. Zato je za očuvanje tih jezika bitno da svi nastavnici koji rade u sustavu obrazovanja i dalje razvijaju svoje sposobnosti i kompetencije. Jezik je jedna od bitnih odrednica identiteta koji se razvija kroz jezik - rekao je Nandor Čapo, ravnatelj uprave za nacionalne manjine u Ministarstvu znanosti i obrazovanja otvarajući skup.

- Pomoću jezika prenosimo sve informacije, tradiciju i kulturu zbog čega je njegovo čuvanje vrlo važno za pripadnike nacionalnih manjina - rekao je Čapo, ističući da je po tom pitanju srpska zajednica na istoku po pitanju obrazovanja dobro organizirana, čemu pridonosi i suradnja sa ZVO-om.

U prvom predavanju na temu senzibilizranja za jezik, Koprenica je naglasila da je dovoljna jedna generacija da se izgubi jezik. Jezik umire kad se s njim prestane služiti zadnji govornik. Podsjetila je da su mnogi Srbi iz Hrvatske tokom 90-ih izbjegli u Srbiju i potom se vratili donoseći sa sobom tamo stečene govorne karakteristike. Koprenica je naglasila da miješanje ijekavice i ekavice nije greška, već bogatstvo. Naglasila je i da je za učenje i savladavanje esperanta potrebno 150 sati, njemačkog jezika 2.000 sati, engleskog 1.500 i talijanskog 1.000 sati. U svijetu se govori od 5.000 do 7.000 jezika, a do kraja ovog vijeka izumrijet će od polovine do dvije trećine jezika, rekla je.

Na temu višejezičnosti, višekulturalnosti i identiteta, kao i o književnom samoprevođenju u funkciji izgradnje identiteta govorio je Nebojša Radić, profesor univerziteta u Cambridgeu, koji je tokom svog predavanja naglasio višejezičnost kod pojedinaca i u društvima, ističući kako je dvije trećine stanovništva višejezično. Navodio je primjere pisaca koji su pisali na više jezika, kao i podatke o višejezičnosti u Rimskom carstvu, Velikoj Britaniji i Jugoslaviji.

Ranko Rajović s Pedagoškog fakulteta u Kopru (Nenad Jovanović)

Ranko Rajović s Pedagoškog fakulteta u Kopru u predavanju na temu vrijednosti fonetskog jezika podsjetio je da deset posto djece nije spremno za školu i da je svaka generacije slabija u odnosu na prethodnu. Naveo je primjer iz Crne Gore gdje 2020. godine 90 od 102 srednjoškolaca nije prošlo prijemni ispit na medicini, iako su imali odlične ocjene iz kemije i fizike.

Uz velik broj nastavnika i profesora iz Hrvatske i Srbije koji su zbog zanimljivosti tema i interaktivnog karaktera predavanja pokazali veliki interes, na skupu su bili i Dejan Drakulić, predsjednik ZVO-a, o. Slobodan Lalić, direktor Srpske pravoslavne opšte gimnazije u Zagrebu, univerzitetska profesorica iz Beograda Vesna Lompar, predsjednica Društva za srpski jezik i književnost Srbije i drugi. Tokom četvrtka i petka predviđen je niz predavanja na temu nastave srpskog jezika, pitanje razumijevanja te dijalekata uz osnaživanje djece kao manjinskih govornika u nastavi.