Učite narod slovima, a ne mržnji. To bi otprilike bila srž poruke nekih novinskih napisa o ćirilici i latinici u državi, proizašlih iz umjetno stvorene dvojbe – trebaju li nam na željezničkim stanicama dvojezični natpisi? U jednima se kaže: "Vidi se da smo nepismen narod, jer još i danas smatramo najvažnijom stvari u našoj politici borbu protiv slova. I na žalost ne vode ovu borbu toliko nepismene mase, koliko baš naša inteligencija, koja je u nju zagrizla s toliko zlobe i mržnje, tako gadno i nekulturno…" Nedavno je osječki list "Straža" napao "Riječ" što je napisala da se naredba ministra saobraćaja o dvojezičnim natpisima ne poštuje u čitavoj državi, pošto su u Srijemu još uvijek samo ćirilični natpisi. Urednik "Straže" je napisao: "Svi Hrvati krvavo mrze ćirilicu i sve što je srpsko, i ona im bode oči gdje god je vide…"
Javljaju se i zagrebačke "Novosti", pa se pitaju: "Dokle će hrvatska i srpska inteligencija da ovako iskorištava nepismenost i neupućenost našega naroda, raspirujući nove razdore i mržnje?... U Hrvatskoj se punih 50 godina vodila borba zbog natpisa, čitava naša politika se kretala oko toga, u toj borbi padale su i krvave glave. U Bosni je s mnogo plemenske i vjerske mržnje trajala ta borba i naši ljudi su još od pučke škole bili politički odgajani da lupaju ploče i pločice… A naša inteligencija umjesto što je tu stvar upotrijebila u širenju starih mržnji i svađa, trebala je narod politički odgajati i prosvjećivati i u prvom redu učiniti pismenim. Ona je trebala pokazati narodu da slova nisu nikakav politički bau-bau, nego jedna pametna i korisna stvar. A onda bi to veliko pitanje bilo samo po sebi riješeno i ne bi izazivalo toliko zle krvi i suvišne žuči…"
Jugoslavenska vojska je trijumfalno ušla u Šibenik, nakon što su civilni i vojni upravitelj grada – komesar Bonfanti i general Barbali – predstavnicima naše vlade – potpredsjedniku Desnici i generalu Milojeviću – predali svu vlast. Novine izvještavaju kako se "računa da je svečanostima priređenim u tu čast prisustvovalo više od 30.000 građana iz grada i okolice. Glazbe su odsvirale sve tri narodne himne, a kor i 'Bože pravde'. Grupa djece predala pukovniku Damjanoviću, koji je predvodio vojsku, srebrnu lovor-grančicu…"
Okradena je operna diva Maja de Strozzi-Pečić. U njezin stan na Kipnom trgu broj 4 u Zagrebu, nakon što su čekićem razbili ulazna staklena vrata, upali su nepoznati provalnici i odnijeli novca, robe, zlata i drugih dragocjenosti u vrijednosti od oko pola milijuna kruna. U prijavi koju je Maja Strozzi podnijela zagrebačkoj policiji navela je da su joj, uz ostalo, ukradena i dva prstena s briljantima, vrijedna ukupno 70.000 kruna.
