Otkako je lanjskog marta proglašena pandemija koronavirusa, do kraja prosinca 2020. godine broj umrlih u Hrvatskoj povećao se za 13,2 posto, odnosno prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u odnosu na isto razdoblje 2019. umrlih je bilo 5523 više. Također, lanjskog je prosinca zabilježen dosad najveći broj umrlih u RH u jednome mjesecu, odnosno bilo ih je čak 7395, što je u odnosu na prosinac 2019. povećanje od 77,3 posto ili čak 3225 umrlih više. Ti su podaci prije svega uzbunili demografe i nešto manje, barem prema dosadašnjim reakcijama, medicinsku struku, koja očekuje da u nas pristignu veće količine cjepiva protiv Covida-19 i da počne masovnije cijepljenje.
Ivan Čipin, izvanredni profesor na Katedri za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, ove je podatke za medije komentirao riječima da imamo najveći broj umrlih otkako se prati statistika, odnosno da od Drugog svjetskog rata imamo najveću stopu mortaliteta od 14 promila, te da će nam se vjerojatno smanjiti i očekivano trajanje života. Obratili smo mu se stoga s uvodnim pitanjem koliko će pandemija, kojoj se malo nazire pa onda opet ne vidi kraja, dugoročno utjecati na našu ne odveć blistavu demografsku sliku. Pojasnio nam je prvo da je, ako je stopa mortaliteta osnovna relativna mjera razine smrtnosti koja pokazuje broj umrlih na tisuću stanovnika, lanjski višak moraliteta zbog pandemije stvorio negativnu razliku broja živorođenih i umrlih veću od 20 tisuća stanovnika.
Ivan Čipin (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)
- Očekujem da će taj višak mortaliteta sa završetkom pandemije vjerojatno iščeznuti, no treba biti oprezan oko eventualnih srednjoročnih učinaka na mortalitet zbog otkazivanja nekih medicinskih postupaka, odgođenih dijagnoza karcinoma i drugih ozbiljnih bolesti te zastoja u preventivnim pregledima za rano otkrivanje nekih karcinoma, ili pak povećanja konzumacije alkohola i smanjenja fizičke aktivnosti zbog restriktivnih epidemioloških mjera. Sve to može utjecati na povećanje smrtnosti iznad neke očekivane prosječne razine. Pandemija će vrlo vjerojatno utjecati na smanjenje broja živorođenih, barem kratkoročno zbog značajnog pada broja sklopljenih brakova u prošloj godini - kaže Čipin za Novosti.
Povećani mortalitet u doba pandemije ne iznenađuje ni neurologa i docenta na Medicinskom fakultetu Antona Glasnovića, koji podsjeća da je naša brojka umrlih jednaka vrijednosti apsolutne brojke umrlih koju ima Kina s preko milijardu stanovnika, no oni, kako kaže, imaju državni, socijalistički sustav i nisu ucijenjeni sitnom kafićkom buržoazijom koja s osam posto doprinosi našem BDP-u. Nije iznenađen ni mogućnošću smanjenja prosječnog životnog vijeka. Sve to je, navodi, posljedica neoliberalnog kapitalističkog sustava i slabog javnog zdravstva, kao i države koja ne bi smjela popuštati ucjenama klijentelističkih skupina oko otvaranja li zatvaranja kafića ili bilo čega drugog u vezi preveniranja širenja zaraze; smatra da treba sve zatvoriti dok pandemija ne prođe ili dok se stanovništvo ne procijepi. Tvrdi i da komorbiditeti ne opravdaju veliku stopu smrtnosti, koju pripisuje Covidu-19. Primjerice, ljudi s komorbiditetima mogu umrijeti i od gripe, ali ne umiru jer se upravo zbog toga cijepe.
Anton Glasnović (Foto: Robert Anić/PIXSELL)
- Pa pogledajte unatrag koliko je ljudi u dužem vremenskom periodu umiralo, barem 50 dnevno i više. No zabrinjava i činjenica da nam nisu isključivo umirali ljudi s nekim od komorbiditeta. Zato se mogu složiti s konstatacijom demografa da brojni ljudi umiru puno godina ranije nego što su trebali - rekao nam je Glasnović.
Ističe primjer iz vlastite prakse u kojem su i roditelji njegovih mlađih pacijenata, nažalost, preminuli, a jedan je bio tek pedesetogodišnjak.
- Mislim da je to puno prerano, posebno za nekoga tko je bio zdrav. Očito neki ljudi imaju i genetsku predispoziciju da im virus pogodi pluća, koja im poslije otkažu. Da nije bilo Covida, to vjerojatno ne bi saznali, a ovako su, nažalost, saznali na najteži mogući način - kaže.
Dodaje da je veliku stopu smrtnosti bilo ili jest moguće prevenirati, no da je stvar u sustavu: niti smo u poziciji zaključati zemlju poput Njemačke, niti kao članica EU-a možemo kupiti rusko, kinesko ili kubansko cjepivo, što je problematično za sve države članice Unije. Umjesto da s takvom mogućnošću ugasimo vrlo brzo pandemijski požar, mi ćemo se i nadalje patiti, a ljudi će (od kojih mnogi preuranjeno) umirati na dnevnoj osnovi.
Čipina smo upitali i kako vidi nastavak demografskih trendova nakon banijskog potresa. Ističe da je prije 30 godina Sisačko-moslavačka županija imala oko 250 tisuća stanovnika, a danas tek malo više od 140 tisuća, što je pad za više od 100 tisuća stanovnika ili za 42 posto. U tom je razdoblju samo Ličko-senjska županija imala veću depopulaciju – 48 posto.
- Od ulaska u EU na području Banije zabilježen je pad broja stanovnika od preko 20 tisuća, od čega doprinos u tom padu za dvije trećine čine negativne neto migracije, dok jedna trećina otpada na negativni prirodni prirast. U tom razdoblju svake godine dvostruko je više umrlih nego novorođenih. Prosječna starost stanovništva te županije danas je oko 47 godina, a Eurostat prognozira da će do 2050. narasti na 52 godine. Eurostat također Sisačko-moslavačkoj županiji prognozira pad broja stanovnika na oko 88 tisuća do 2050., odnosno za 39 posto u odnosu na današnji broj. Nažalost, dosta toga je zadano trenutnom relativno starom dobnom strukturom stanovništva i zato je budućnost tako pesimistična - ističe Čipin.
Hrvatska je, dodaje, bila na svom demografskom vrhuncu 1990. godine i otada je broj stanovnika na silaznoj putanji. Na koncu, je li za demografsku sliku, kako neki tvrde, veći problem iseljavanje ili negativni prirodni prirast?
- Može se dogoditi da se trenutni negativan trend ublaži, ali postoji samo jedan demografski proces na koji se možemo osloniti, a to su migracije. Ne trebamo očekivati neki značajniji porast broja živorođenih koji će anulirati broj umrlih, eventualno se može smanjiti negativni prirodni prirast. Ne možemo ni značajnije smanjiti broj umrlih, ali na migracije država može utjecati. A kako? Ostavljam nositeljima vlasti da o tome odluče - kaže Čipin.
A prije takve odluke nužne su ozbiljne znanstvene, demografske, ekonomske i druge analize. Naš sugovornik izradio je demografsku simulaciju što je potrebno da se dugoročno zadržimo na oko četiri milijuna stanovnika.
- Potrebne su nam pozitivne neto migracije na razini od 10 tisuća godišnje, uz podizanje stope fertiliteta na 1,8 do 2030. godine. Do ove pandemije zadnjih smo nekoliko godina imali rast broja doseljenih, naročito iz susjednih zemalja, pogotovo iz BiH. Da nije bilo pandemije, vjerojatno bismo ove godine imali rekordni broj useljenika iz BiH, ali i iz Srbije, Kosova i ostalih zemalja s jugoistoka Europe. To su bile dominantno radne migracije. Podaci pokazuju da je 75 posto doseljenih u Hrvatsku prošle godine bilo u dobi od 20 do 49 godina, od čega su čak 90 posto bili muškarci. U 2019. kod muškaraca smo imali i višak neto migracija za 6 tisuća, no kod žena je ostvaren minus od oko 8 tisuća, pa je ukupni rezultat ipak negativan - zaključuje demograf Ivan Čipin.
