Početkom idućeg mjeseca kreće 33. Muzički biennale Zagreb, čiji ste umjetnički direktor, zajedno s Ivanom Josipom Skenderom i Tomislavom Oliverom. Festivalu ususret, od 20. ožujka do 3. travnja održava se predbijenalski program. Kako ste ga koncipirali i koje sadržaje donosi?
Cijeli festival koncipiran je oko posuđene teme "prekinutih veza" istoimenog muzeja u Zagrebu s kojim surađujemo kao partneri. Taj pojam uzimamo u njegovom emotivnom kontekstu, ali ga proširujemo i istražujemo kroz ideju društvenih i političkih zbivanja, umjetnika expata koji su prekinuli vezu s matičnom zemljom i nastanili se drugdje te kroz isticanje prostora u Zagrebu koji su izgubili svoju funkcionalnost. Tako nas primjerice 30. ožujka Borut Šeparović iz Montažstroja vodi i priča o nikada dovršenoj Sveučilišnoj bolnici u Blatu.
Predprogram koji upravo ovih dana započinje otvaramo posebnom izložbom u Muzeju prekinutih veza pod nazivom "Priče koje odjekuju". Istaknuo bih i imerzivni nastup kolektiva NAE i SNOP u Ribnjaku, projekciju filma "Deep Listening: Priča o Pauline Oliveros", te "Priče o glazbi" u suradnji s magazinom Kàko u studio-galeriji Klet, gdje ćemo osvijetliti manje poznate (ne)zgode iz regionalnog svijeta glazbe s fokusom na prekide koncerata, festivala, pa i karijera.
Na koji nas način ovaj predprogram uvodi u centralnu temu ovogodišnjeg MBZ-a – prekinute veze?
Unutar teme, namjena predprograma je također uvesti nas u slušanje povezujući razne načine na koje možemo proživjeti i razumjeti zvuk, glazbu i umjetnost kroz njihov odnos sa različitim medijima ili ljudskim iskustvima. Tako nam izložba u Muzeju prekinutih veza pokazuje kako povezujemo osobne emocije s raznim zvukovima i glazbom, dokumentarni film o praksi deep listeninga govori o dubljem proživljavanju zvuka, NAE x SNOP stavlja glazbu u suodnos s vizualnim i prostornim oblikovanjem, tura Sveučilišnom bolnicom tematizira kako istraživanje društvene nepravde može biti prevedeno u koncept izvedbe, a pripovjedačko događanje govori o tome kako strast za glazbom može definirati čitave ljudske živote.
Uz samu temu, važna nam je bila i dimenzija veće internacionalizacije festivala, što smo ostvarili putem nekoliko međunarodnih natječaja – od izbora skladatelj(ic)a za nove balete, preko nagrade Milko Kelemen i natječaja za mlade kompozitor(ic)e, do probira radova za muzikološku konferenciju, a sve to je pridonijelo da se ove godine možemo pohvaliti s dvjestotinjak izvođača iz čak 30 zemalja i svih kontinenata (osim Antartike, naravno). Smatramo da smo time doista povezali neke prekinute veze.
MBZ se, a to potvrđuje i predbijenalski program, trudi iskoračiti u nove kontekste i prostore i širiti krug svojih suradnji. Kako vidite budućnost i razvoj Bijenala u tom smislu, što mu je neophodno da bi nastavio biti živa manifestacija?
Eksperimentiranje je uvijek bilo srž MBZ-a, što znači da mu iskorak u novo i nepoznato nije stran. Naravno, s vremenom ono što je novo postane staro, a kako su ljudi skloni navikama, što dulje neka navika postoji, to ju je teže promijeniti. S druge strane, stalne promjene mogu dovesti do gubitka prepoznatljivosti. Trik dobro kuriranog programa je u tome da sadrži elemente i novog i poznatog. Ono što smatramo najvećom vrijednošću je veći iskorak prema lokalnim i međunarodnim partnerima, jer to omogućuje širenje zajednice ljudi koji prate MBZ, njihovo umrežavanje i stvaranje dodatne vrijednosti.
Vjerujemo da festival bez široke baze publike i profesionalaca s kojima komunicira ne može opstati, dok onaj koji tu bazu ima, može je uvijek koristiti za inovaciju, pomlađivanje i živost, što su neophodni elementi svakog festivala. Konkretno, na primjeru ovogodišnjeg MBZ-a, ostvarili smo brojne projekte koji uključuju rad s poezijom, svjetlom, videom, elektronikom, teatrom, multimedijom, izložbama i instalacijama, s lokalnim i stranim partnerima. Spomenut ću samo neke koje već nismo naveli, kao što su ZEZ festival, HNK Zagreb, KONTEJNER, Sveučilište Emory, ORF, Muziekcentrum De Bijloke i mnogi drugi. Pozivam čitatelj(ic)e da pogledaju naš program na stranicama Biennala, jer će se za svakoga naći ponešto.
