U okolnostima pandemije Covida-19 sedamdeset peta godišnjica Dana pobjede i sedamdeseta godišnjica Dana Europe obilježene su u većini europskih zemalja skromnije nego što bi to bilo inače. Parade su uglavnom izostale, ali se Britancima obratila kraljica Elizabeta, Francuzima predsjednik Macron prilikom polaganja vijenca ispod Slavoluka pobjede, Putin je položio cvijeće kod vječne vatre ispod zidina Kremlja, a u Berlinu su za Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom vijence položili kancelarka Angela Merkel, predsjednik Ustavnog suda, ministri njemačke Vlade i predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier. Tom prilikom je Steinmeier rekao: ‘Nije sramota preuzeti odgovornost, sramota je negiranje odgovornosti’ te poručio Nijemcima da se ‘moraju osloboditi starih zloduha u novom ruhu’.
U Hrvatskoj su 75. godišnjicu Dana pobjede, u skladu sa situacijom, državne institucije obilježile izuzetno skromno. Na Mirogoju, na Spomeniku i grobnici narodnih heroja, vijence i cvijeće su položili predstavnici nekoliko antifašističkih organizacija (Antifašistička liga, Savez antifašističkih boraca, VeDRA), predsjednici Židovske općine Zagreb i Srpskog narodnog vijeća, gradonačelnik Zagreba te izaslanici predsjednika Republike, Vlade i Sabora. Dalo bi se zaključiti da političari koji su na čelu hrvatske države ne smatraju, za razliku od onih njemačkih, da je 75. obljetnica Dana pobjede nešto što je simbolički važno za njihovu zemlju i što bi zaslužilo njihovu pažnju i nazočnost. Konačno, i prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH, Dan Europe i Dan pobjede nad fašizmom je tek jedan od 11 spomendana; njegovo obilježavanje ne predviđa prisustvo najviših državnih dužnosnika, pa makar se radilo o 75. obljetnici jednog od najvažnijih i najpresudnijih događaja, i to ne samo u hrvatskoj povijesti.
Jedno od bizarnijih ‘obilježavanja’ ove obljetnice upriličila je pošta Sjeverne Makedonije izdavanjem poštanske marke na kojoj je slika Markova trga sa zgradama Sabora i Vlade, a povrh Markove crkve na nebu lebdi karta NDH u bojama hrvatske zastave, sa službenim hrvatskim grbom, a iznad nje je aureola od žutih zvjezdica EU-a. Dizajneri te marke morali su se potruditi da kraj lako dostupne karte RH nađu fiktivnu kartu NDH, uvećanu za neke dijelove, poput Istre, koji nikada nisu bili dijelom NDH. Za njih, očito, nije bio krajnji apsurd povezivati simboliku Europske unije i NDH. EU je nastala, nakon traumatičnog iskustva s fašističkim i nacističkim režimima, kao pokušaj sprečavanja da se ikad ponovi ono što su režimi, poput ustaškog, predstavljali.
Vijest o tako dizajniranoj poštanskoj marci objavljena je 8. svibnja na makedonskom portalu MKD. U tekstu pod naslovom ‘Skandalozni potez pošte: karta ustaške Hrvatske na makedonskoj marci povodom 9. maja’ između ostalog piše: ‘Marka stoji na internetskoj stranici pošte i najvjerojatnije se čeka sutrašnji dan za njenu promociju. Naravno, ako već sutra ne stigne nota hrvatske ambasade u Skoplju.’ Međutim, nikakva nota hrvatskog veleposlanstva u Skoplju nije stigla. Stigli su protesti iz Makedonije i note iz Srbije i BiH, čiji su dijelovi, odnosno čitav teritorij, na toj karti uključeni u Hrvatsku. Makedonska pošta povukla je cijelu pripremljenu seriju sporne marke i ispričala se uz objašnjenje da je namjera bila da na Dan Europe, 9. svibnja, izda takvu marku kao neku vrstu zahvale Hrvatskoj na njenoj podršci Sjevernoj Makedoniji u europskim integracijama; pri tome je došlo do greške s odabirom zemljopisne karte.
Povezivanje grba i zastave RH s ustaškom državom, oktroiranom od strane nacističke Njemačke, nešto je što je Vlada RH trebala promptno osuditi. Na to ju je obvezivao i Zakon o grbu zastavi i himni RH u kojem eksplicitno stoji da se ti simboli mogu isticati samo ako ‘se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo RH’. Teško je zamisliti veće ‘vrijeđanje ugleda i dostojanstva RH’ nego što je vezanje njenih državnih simbola za kvislinšku NDH i ustaštvo. Ali svaku odgovornu vladu potakla bi na akciju, prije svega, briga za budućnost vlastite zemlje u kojoj se otvoreno relativizira zloćudnost domaće kopije nacističkog režima i njegovi zločini.
Odgovorna vlada bi to učinila. Ali hrvatska država, vlada, javno mnijenje, desetljećima su, psihijatri bi rekli, u stanju disocijativnog poremećaja identiteta. On je ugrađen u same temelje Republike Hrvatske, počevši od predsjednika Tuđmana, partizana i generala JNA, a na čije se izjave i postupke što se tiče fašizma i antifašizma mogu pozivati i pozivaju ljudi koji po tim pitanjima zastupaju suprotna stajališta. Primjer takve podvojenosti predstavlja i spomenuti Zakon o blagdanima i spomendanima, koji je još iz 1990-ih, ali ga je Hrvatski sabor doradio i potvrdio krajem 2019. godine. U tom zakonu, odmah iza Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom, kao slijedeći spomendan navodi se ‘subota ili nedjelja najbliža 15. svibnju - Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost’.
Za koji dan će se, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, u Zagrebu i Sarajevu obilježiti obljetnica koja se do lani tradicionalno obilježavala u subotu ili nedjelju najbližu 15. svibnju kod Bleiburga. Obilježavanje kod Bleiburga, s ustaškim simbolima i politički intoniranim govorima, godinama je bilo manje komemoracija, a više spomen na NDH. Lani su austrijske vlasti uvele stroge mjere zabrane ustaškog znakovlja i političkih govora kako se nešto što je prijavljeno kao komemoracija ne bi pretvaralo u ‘najveći neonacistički skup u Europi’. Sve ovo, pa i izostanak protesta Vlade RH na grešku makedonske pošte, podsjeća da su stari zlodusi u novom ruhu relativizacije zločinačkog karaktera ustaštva itekako prisutni.
