Da s druge strane briselskog pregovaračkog stola nema Albina Kurtija, Aleksandar Vučić bi ga morao izmisliti. U ljetnom političkom intermecu u kojem su se primirili i albansko-srpski politički duhovi na Kosovu, kosovski premijer Albin Kurti proteklog je vikenda, guštajući u neformalnoj ulozi svealbanskog lidera, uskovitlao ionako rovitu političku atmosferu u Sjevernoj Makedoniji. Scenu su mu postavili lideri dijela albanskih političkih stranaka koje su u opoziciji prema vladajućim makedonskim socijaldemokratama i njihovim albanskim koalicijskim partnerima. Tepajući mu da je "predsjednik svih Albanaca" čelnici vlasti u skopskoj općini Čair i Tetovo ugostili su Kurtija na svečanom preimenovanju skopske Ulice Druga makedonska udarna brigada u Ulicu Adema Demaćija te na večernjoj fešti u Tetovu.
Kurti je Sjevernu Makedoniju posjetio neslužbeno, navodno kao običan građanin, ali mu je prethodno osigurana propisana službena policijska zaštita kako bi u Skopju sudjelovao u prekograničnom odavanju počasti svom političkom uzoru Ademu Demaćiju, koji je rođen i umro na Kosovu, a s Makedonijom ga veže ono malo vremena koje je proveo studirajući između Skopja i Beograda. Možda bi barem dobar dio makedonske javnosti i nevoljko progutao brisanje imena ulice po makedonskom partizanskoj brigadi koja je kao dio jugoslavenskog partizanskog pokreta sudjelovala u uspostavljanju makedonske države odlukama ASNOM-a i njezino preimenovanje u Demaćijevu ulicu da Kurti i njegovi domaćini čitavu ceremoniju nisu nakrcali albanskim nacionalnim bojama i simbolima bez ikakvog znaka da to čine na teritoriju suverene makedonske države.
Sve je kulminiralo na masovnoj svečanosti održanoj iste večeri u Tetovu, gdje je Kurtiju organiziran doček uz video poruku "Dobro došao u Albaniju" i intoniranje himne Republike Albanije te obraćanjem tetovskog gradonačelnika Bilala Kasamija u kojem ga je proglasio "predsjednikom svih Albanaca". U okupljenoj masi vijorile su se albanske zastave, makedonskih nije bilo ni od korova, a isticala se i zastava Velike Albanije koja se prostire i na dio makedonskog teritorija.
Makedonska politička i ina javnost, već umorna od grčkog i bugarskog šikaniranja i ucjenjivanja zbog kojeg godinama mora kompromisno prihvaćati i najtupavije zahtjeve svojih susjeda kako bi obranila i sačuvala makedonsku državnu suverenost i odblokirala eurointegracijske procese, pomalo zatečeno je reagirala na Kurtijevo promoviranje svealbanskog pokreta i Velike Albanije u središtu Skopja i Tetovu.
Dio vodećih njemačkih i američkih medija opet su krenuli na balkanski safari i vođeni Pavlovljevim refleksom kao glavnu metu za odstrel još jednom odabrali Srbiju i njezinog predsjednika Vučića kao navodno najupornije i jedine regionalne ratne piromane
Makedonski predsjednik Stevo Pendarovski zatražio je od policije i pravosuđa da sankcioniraju neustavno postupanje organizatora i sudionika službenog preimenovanja skopske ulice i fešte u Tetovu jer su protekli bez ustavom propisanih makedonskih državnih simbola, a uz albansku himnu i ikonografiju. Upozorio je i da se brisanjem imena makedonske partizanske brigade ne poštuje makedonsko povijesno nasljeđe. U međuvremenu, makedonska policija prekršajno je kaznila čelnike skopske općine Čair i Tetova, a traga za onim koji je u Tetovu vitlao velikoalbanskom zastavom kako bi ga kazneno prijavila. Makedonska opozicija i mediji puno su oštriji i obrušili su se na Kurtija i njegove albanske domaćine u Skopju i Tetovu, ali i na makedonsku vladu i vlast u cjelini zato što su nakon grčkog i bugarskog uplitanja u makedonska suverena pitanja dopustili da isto radi i kosovski premijer Albin Kurti.
Glumeći političko nevinašce, Kurti je na buru koju je podigao u Makedoniji iz Prištine poručio: "Smatram Republiku Severnu Makedoniju partnerom, saveznikom i prijateljem. Ona ima za cilj evropske integracije kao i mi, takođe je članica NATO-a, a mi imamo NATO ovde. To pokazuje da su naši odnosi odlični". Ni riječi o "predsjedniku svih Albanaca", dobrodošlici u albansku republiku i vitlanju albanskim i velikoablanskom zastavom, već tek poruka da se s gradonačelnicima skopskog Čaira i Tetova "neslužbeno susreo" i da ti "susreti nisu bili održani kao sastanci i okupljanja protiv bilo koga. S dobrim odnosima među nama, niko neće trpeti".
U Tetovu je, međutim, Kurti bio puno jasniji. Makedonskim vlastima tamo je poručio da "Makedonija treba da bude bliže Kosovu, Albaniji i Bugarskoj, a dalje od Srbije, koja nije udaljena od Miloševića i Putina. Tako će Makedonija biti bliža ulasku u Evropsku uniju, a naš balkanski region biće bezbedniji. Zbog toga moramo da pomognemo i podržaćemo Makedoniju". Govoreći u ime svih Albanaca, pa i Albanaca iz Makedonije, Kurti je obećao pomoć i podršku Makedoniji, ali pod uvjetom da bude "dalje od Srbije". Nije rekao što će se dogoditi ako se Makedonija ne udalji od Srbije, no odgovor leži u svemu onome što se događalo u Skopju i Tetovu za vrijeme njegovog "neslužbenog građanskog posjeta".
Jasno je zapravo da Kurti, uhvaćen u političku stupicu u koju se stjerao izbjegavajući da provede ključne odredbe Briselskog sporazuma koji su prihvatili i potpisali njegovi prethodnici na čelu kosovske vlasti, izlaz traži na svim drugim stranama samo ne tamo gdje mu ga nude EU i SAD, pa i nakon što su mu pokušali olakšati realizaciju Briselskog sporazuma njegovim razvodnjavanjem pridodavši mu Ohridski sporazum.
Lider kosovskog Samoopredjeljanja već čitavo desetljeće fanatično pokušava poništiti odredbe Briselskog sporazuma kojima je definirano osnivanje Zajednice srpskih općina kao srpske manjinske političke, kulturne i teritorijalne autonomije. Otkad je izabran za kosovskog premijera u realizaciju tog svog cilja upregao je i policijsku i drugu državnu prisilu kako bi Kosovo uspostavio kao eksluzivnu albansku državu. Državnim teroriziranjem kosovskih Srba nastoji isprovocirati njihovu oružanu pobunu i sukob ne samo s kosovskom policijom već i s KFOR-om, nadajući se pritom da će i Srbiju uvući u još jedan okršaj s NATO-om poput onog s kraja prošlog stoljeća. Iako je u tu zamku uspio namamiti dio srpskih ekstremista koji su nedavno za vrijeme "gradonačelničke krize" na sjeveru Kosova nasrnuli na KFOR koji se ispriječio između njih i kosovske policije da spriječi njihov oružani okršaj, Kurti je ipak tek djelomično ostvario svoje namjere. Uspio je isprovocirati EU, SAD i NATO da počnu prijetiti kosovskim Srbima i Srbiji uvođenjem sankcija ako iskoče iz mirnog pregovaračkog procesa, ali nije uspio eutanazirati osnivanje Zajednice srpskih općina.
Zagledan u svoj politički pupak, Kurti ovih dana nije primijetio da je tihi diplomatski pritisak na Srbiju da se posve okrene obavezama u eurointegracijskim procesima i odrekne dobrih odnosa s Rusijom i Kinom dobio i svoju medijsku dimenziju. Dio vodećih njemačkih i američkih medija opet su krenuli na balkanski safari i vođeni Pavlovljevim refleksom kao glavnu metu za odstrel još jednom odabrali Srbiju i njezinog predsjednika Vučića kao navodno najupornije i jedine regionalne ratne piromane.
Najnoviji američko-njemački medijski desant na Srbiju u Blicu je komentirala i Suzana Grubješić iz beogradskog Centra za vanjsku politiku rekavši da su "poslednjih meseci vidljiva nastojanja dela nemačke štampe da dokaže kako je politika EU i SAD prema Zapadnom Balkanu pretrpela promene koje su za nju zbunjujuće. To se prevashodno odnosi na politiku prema Srbiji koja je, prema takvim tumačenjima, popustljiva jer ne označava Srbiju kao glavnog krivca i odgovornog za osetljivu bezbednosnu situaciju u regionu. Ta škola mišljenja zagovara oštrije mere i sankcije za Srbiju, dok se prema kosovskim vlastima odnosi benevolentno, a često i uz otvorenu podršku".
Grubješić je dodala i da je "vidljiv prostor koji se daje potpisnicima otvorenog pisma evropskim i američkim zvaničnicima, a njihovim stavovima pridružuju se i neki takozvani eksperti za region koje su vreme i događaji odavno pregazili". Grubješić pak zaključno poručuje: "Zapadnom Balkanu nije potrebna ofanziva nijedne pojedinačne države, već podrška, partnerstvo i saradnja koja će dovesti do čvršćeg vezivanja za evroatlantske strukture koje mogu da obezbede trajni mir i stabilnost u regionu".
