U Crnoj Gori se 11. juna održavaju dvanaesti parlamentarni izbori po redu, ujedno i šesti otkada je zemlja 2006. godine proglasila samostalnost. Nešto više od pola miliona birača na raspolaganju ima 15 lista, a za razliku od prethodnih izbora, kao da je Crna Gora svoje identitetske nesuglasice konačno stavila nastranu. Tome je uvelike doprinio i poraz višedecenijskog šefa države Mila Đukanovića na nedavno održanim predsjedničkim izborima.
Njega je pobijedio kandidat Pokreta "Evropa sad" (PES) Jakov Milatović, koji je slovio za političara bliskog Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Predizborne ankete ukazuju da će upravo PES osvojiti najveći broj glasova, ali opet ne dovoljno da samostalno formira vlast. Prema anketi Centra za demokratiju i ljudska prava provedenoj prošlog mjeseca, PES bi u tom trenutku dobio 29,1 odsto glasova.
Na drugom mjestu je Demokratska partija socijalista (DPS) s 24,1 odsto. Đukanović se inače u aprilu povukao s mjesta predsjednika DPS-a, koji otada vodi Danijel Živković. Potom dolazi savez Demokrata i URA "Aleksa i Dritan – Hrabro se broji" – koaliciji koju predvode donedavni predsjednik crnogorske Skupštine Aleksa Bečić i donedavni premijer Dritan Abazović predviđa se 15,5 odsto. Demokratski front (DF) bilježio je 13 odsto, a Bošnjačka stranka 5,1 odsto potpore. I to je to što se tiče cenzusa koji iznosi tri odsto.
Treba napomenuti da se DF u kampanji raspao nakon jedanaest godina postojanja. Taj prosrpski savez bio je oslonac vlasti u Srbiji i SPC-u u borbi protiv Mila Đukanovića i DPS-a, a njegov lider bio je četnički vojvoda Andrija Mandić. Činile su ga tri stranke – Pokret za promjene Nebojše Medojevića, DNP Milana Kneževića i Mandićeva Nova srpska demokratija.
Još na predsjedničkim izborima primjetan je bio Mandićev otklon od dotadašnje politike litijašenja i "srbovanja". U fokusu je bila Crna Gora i kvalitet života građana, što je bio i znak da će ovi parlamentarni izbori konačno izgubiti onaj epitet "sudnjih" i "najvažnijih". Centar za građansko obrazovanje nedavno je objavio istraživanje u okviru projekta "Kakva nam država Crna Gora treba?". Na pitanje koga smatraju najodgovornijim za podjele u crnogorskom društvu, građani i građanke su na prvom mjestu zaokružili političke partije (53,4 odsto) i vjerske zajednice (23,3 odsto).
No "velike" političke teme više nisu dio kampanje, na njihovo mjesto došle su građanima zanimljivije teme, kao što su kvalitet života i pridruživanje Evropskoj uniji. Tu je PES u jakom naletu, tako jakom da i sve ostale političke opcije preuzimaju obrise njihove priče o većim zaradama i putu ka EU-u. Ta opcija popularnost je sticala postepeno. Prvo je njen Milojko Spajić sa mjesta ministra financija u vladi Zdravka Krivokapića povećao minimalnu plaću sa 250 na 450 eura, kao i prosječnu sa 530 na 670 eura.
Na krilima toga su na lokalnim izborima osvojili Podgoricu, a potom i mjesto predsjednika države. Sad imaju priliku da formiraju i vladu, ali to neće moći bez postizbornih koalicija. Jedna od prirodnijih je ona sa Demokratama i URA-om, ali i s njima će vjerojatno nedostajati jedan partner.
Spektar zainteresiranih je širok – od manjina do okrnjenih predstavnika nekadašnjeg DF-a. Međutim, put koji PES zacrtava za Crnu Goru vodi ka EU-u, pa su po tim zvaničnim stavovima bliži DPS-u. Vjeruje se da je ipak preuranjeno za takve dogovore, pa bi se moglo dogoditi da u opoziciji prvi puta budu i bivši predstavnici Demokratskog fronta i DPS-a.
