Tyler Childers: Long Violent History (Hickman Holler Records, 2020.)
Country/roots/bluegrass kantautor Tyler Childers na prijašnjim se albumima, a posebice hvaljenom "Purgatory" iz 2017. u produkciji zvijezde suvremenog odmetničkog countryja Sturgilla Simpsona, profilirao kao autentični stanovnik Apalačkog gorja čije su pjesme pune priča o alkoholu i gubitku odlično rezonirale s rastućom bazom fanova iz ruralne, radničke Amerike. "Long Violent History" objavljen je bez prethodne najave u rujnu 2020. te u glazbenom i tematskom smislu predstavlja ogroman zaokret. Album sačinjava osam instrumentala te naslovna protestna pjesma koja služi kao kulminacija priče. Instrumentalne pjesme su kombinacija tradicionalnih i suvremenih pjesama nadahnutih bluegrassom. Pjesme vođene violinom, instrumentom koji je Childers tek nedavno naučio svirati, zbog relativne rudimentarnosti u pristupu instrumentu djeluju poletno, autentično i namjerno "svevremenski" te služe, po riječima samog autora, glavnom cilju – postavljanju kulisa za završnu pjesmu. Childers je album popratio video objašnjenjem u kojem poziva svoje "ruralne bijele slušatelje da razmisle o nasilju nad Afroamerikancima i stave se u njihov položaj", eksplicitno osuđujući ubojstvo Breonne Taylor koje je počinila policija. Childers je u videu očito nervozan, svjestan da zauzimanje takvog stava može imati posljedice po njegovu percepciju u javnosti. Sama pjesma je emocionalni tour de force u kojem se sve što je rečeno u videu pretvara u sirovi folk dostojan najboljih radova Woodyja Guthrieja ili Petea Seegera. Childersova poruka je iznimno jednostavna – koliko god puta sam bio ponižen i omalovažavan, nikad nisam bio ugrožen samo zato što postojim. U svjetlu događaja fokusiranih na rasna pitanja u SAD-u, "Long Violent History" nevjerojatno je rezonantna i stoji kao potencijalni upitnik nad glavama onih koji možda još ni ne shvaćaju da ih se instrumentalizira kao oruđe mržnje u rukama navodnih antielitista.
Jason Isbell and The 400 Unit: Reunions (Southeastern, 2020.)
Još jedan hvaljeni prošlogodišnji alt country album otvara se prosvjednom pjesmom, ambicioznom "What I've Done To Help" u kojoj Jason Isbell kritičku oštricu okreće prema sebi, a ne prema kolektivu. Premda ostatak albuma ne doseže tu količinu soulom inspirirane classic rock epike, Isbell se na svom sedmom album još jednom pozicionira kao jedan od vodećih suvremenih autora na raskrižju americane i springstinovskog heartland rocka. Spajajući jednostavne country rock pjesme nonšalantno prošarane raznim drugim utjecajima s iskrenim i ogoljenim tekstovima u kojima komentira kako stanje svijeta tako i vlastitu borbu s alkoholizmom, Isbell se nameće i kao idealna zamjena onima koji nemaju živaca slušati manipulativne zlostavljače poput Ryana Adamsa. Obojica operiraju u sferi stilski slične, visoko emocionalno nabijene, otvoreno sentimentalne glazbe, no Isbell izbjegava samosažalni narativ kojem je Adams oduvijek bio sklon. Priznajući vlastite pogreške, Isbell ne samo da ne ispada kreten, nego iz svojih priča uvijek izlazi kao bolji, autentičniji kantautor.
Chris Stapleton: Starting Over (Mercury Nashville, 2020.)
Prije negoli je lansirao uspješnu samostalnu karijeru hvaljenim i iznimno uspješnim debijem "Traveller" (2015.), Chris Stapleton je već imao preko stotinjak pjesama napisanih za druge izvođače. Ta radna etika itekako se osjeti na njegovom četvrtom samostalnom albumu. Premda je u proteklih pola desetljeća često surađivao s pop-zvijezdama poput Pink ili Justina Timberlakea, njegovi solo albumi uvijek nude staromodni, ali iznimno detaljni country rock u suradnji sa stalnim producentom Daveom Cobbom. Ovo nije glazba koja će vas fascinirati inovativnim potezima, nego će vas prije svega privući kvalitetom pjesama; osim što je jak autor, Stapleton je prilično dobar i sugestivan pjevač. Među 14 pjesama na gotovo jednosatnom albumu odskaču naslovna, singlovi "Cold" i "You Should Probably Leave", ali i "Watch You Burn", odlična blues rock lamentacija o pravu na nošenje oružja koja se konkretno referira na masovno ubojstvo 2017. na country festivalu u Las Vegasu.
